Sara Isaković za SK o sanjarenju, Anji Crevar, tenisu..

Skener 29. jun 201715:26 > 15:28
Sara Isaković twitter

Beskrajno ljubazna i simpatična, Sara Isaković se odmah odazvala na naš poziv da uradimo intervju.

Koliko je bivša slovenačka plivačica bila detaljna u odgovorima, uvod skoro da nije ni potreban. Ostaje nam samo da je predstavimo kao bivšu olimpijsku vicešampionku i Evropsku prvakinju, kao i osvajačicu Mediteranskih igara u disciplini 200 metara slobodnim stilom.

Imaš diplomu iz psihologije i pomažeš ljudima iz svih branši da dostignu svoj potencijal i izvuku maksimum iz sebe. Reci nam nešto o tome.

– Istina i apsolutno obožavam svoj posao! Ništa me ne čini srećnijom od toga da pomažem ljudima i da uz mene dostignu svoj puni potencijal. Bilo da pomažem nekome da prevaziđe probleme i strahove, da postavi ciljeve, da poveća nivo samopouzdanja, tražimo način da ta osoba napreduje. Najbolja stvar vezana za psihologiju takmičenja je to da je primenljiva u svim delovima života: Bilo da ste u mornarici, bilo da ste olimpijski sportista, 10-godišnji plivač, pilot, doktor, plesač, šta god! Svi imamo jednu zajedničku stvar, a to je mozak u našim glavama i to je mišić koji mora da se trenira da bi se stres savladao kako treba i kako bi svi dostigli svoj puni potencijal kada je to neophodno i kako ne bi bili “izenenađeni” kada ne smeju da pogreše. Znam da ovo što pričam izgleda primenljivo samo “eliti”, ali istina je da svi na ovoj planeti zaslužuju da imaju ovakvu edukaciju, da nauče nešto o psihologiji i da se lakše snalaze u ovom svetu koji ih okružuje 🙂

U svom poslu, pokušavam da kombinujem sve to što sam naučila iz psihologije i neurologije i u treniranju svesnosti i obzervacije stvari u mojoj okolini kao način da ojačam osobu sa kojom radim i da ih opremim mentalnim veštinama koje će im pomoći da se izbore sa svim problemima.

Misliš li da su psihološki (mentalni) aspekt sporta i samog života pomalo zaboravljeni i zapostavljeni u ovom dobu brzog života, društvenih mreža, gde je sve na “klik”?

– Da, definitivno. Živimo u tako “brzom” svetu, gde je većina naše pažnje usmerena ka laptopu, pametnom telefonu, gde je zadovoljstvo samo na jedan klik i navikli smo da nam je sve na “dohvat ruke”. Stalno nam nešto odvlači pažnju. Brzo zaboravljamo šta znači biti strpljiv, šta znači biti fokusiran na ono što se trenutno dešava. Često nismo svesni sebe i naše okoline, tako da smo na “auto pilotu” i često zaboravimo da napravimo pauzu, da razmislimo o nečemu, da imamo razumevanje prema drugim osobama i da pokušamo da se izborimo sa našim umovima, koji su ispunjeni stresom i lošim mislima. Samo nekoliko dubokih udaha i izdaha dnevno, samo malo više svesti o tome što se trenutno dešava oko nas, sat manje društvenih mreža, sat aktivnosti više, u zdravom telu – zdrav duh, nije baš neka viša matematika 🙂 Samo malo više pažnje 🙂

Paul Gilham, Getty Images

Da se vratimo na tvoju plivačku karijeru. Osvojila si olimpijsko srebro u Pekingu 2008. na 200 metara slobodnim stilom. Opiši nam to osećanje i da li je to najbolji momenat u tvojoj plivačkoj karijeri?

Definitivno jeste, to je bilo ispunjenje sna za mene. Od kada sam bila devojčica, stalno sam sanjala o tome da budem olimpijski šampion. Često sam zamišljala kako bi to izgledalo, kako bih se osećala da osvojim olimpijsku medalju i često su ta osećanja bila tako intenzivna da bih zaplakala. Kada se to ispunilo, bilo je pomalo nadnaravno. Sebi sam dokazala da je sve moguće ako ostavite srce i dušu u nečemu što volite, sanjajte velike snove i nikada ne odustajte! Pokušavam sada to osećanje da prenesem u svakodnevni život, znam da, ako želim da postignem bilo šta, moram da radim veoma naporno i da nastavim da verujem. Kada je najteže, kada izgleda kao da nema nade, morate da zadržite veru!

https://youtube.com/watch?v=bQ5at_4pQ1A

Takođe si osvojila i zlato na Univerzijadi u Beogradu. Koliko ti je to značilo?

– Jesam! To je bila jedna od najlepših pobeda u mojoj karijeri zato što su svi moji prijatelji i familija bili u Beogradu i podržavali me 🙂 Bila je to poesbno važna pobeda jer mi se pocepalo odelo u (call room-u) sobi u kojoj se čeka poziv za trku (pokušala sam da namestim odelo, ali sam prejako povukla u jednom trenutku i pocepalo se preko cele noge). Otrčala sam nazad do svoje garderobe i jedna od mojih drugarica iz Hong Konga je imala jedno ekstra odelo. Ne znam kako sam uspela da ga navučem za 10 minuta (jer je trebalo oko pola sata da bi se navuklo odelo koje se tada koristilo), otrčala sam nazad u sobu i taman sam stigla da izađem na start trke. Mislim da mi je puls bio negde 180 u tom trenutku 🙂 Kao šlag na tortu, kada sam skočila, rajsferšlus na leđima se otvorio i plivala sam sa ogromnim balonom vode iznad leđa sve vreme, što nije bilo baš prijatno i ne znam kako sam uspela. Jedino čega se sećam je kako bodrim sama sebe i govorim sebi da mogu da prevaziđem sve te nedaće, da sam veliki takmičar i sve što ide uz to 🙂 Kada sam videla da sam prva, nisam mogla da verujem. To je stvarno bilo čudo. Neka viša sila je bila uz mene tog dana u Beogradu! 🙂

Studirala si na Berkliju, jednom od najpoznatijih koledža za plivanje, gde je bio i Milorad Čavić. Možeš li bar malo da nam dočaraš atmosferu i način treninga tamo?

-Toliko sam srećna što sam imala šansu da idem na jedan od najboljih koledža na svetu i da nastavim i sa svojim plivačkim i akademskim obrazovanjem na tako visokom nivou! Sviđalo mi se to što plivam sa tako mnogo ljudi (tamo mi se činilo da je plivanje timski sport!) a uz to sam studirala i razvijala ljubav prema psihologiji van bazena i stvarala prijateljstva za ceo život! Možda sve to zvuči lepo i “bajno”, ali nije bilo baš jednostavno, bilo je baš naporno, imala sam predavanja koja su dugo trajala, a onda bih trčala do bazena da treniram, pa onda opet nazad na predavanja. Onda sam morala da kuvam sama, da čistim, da kupujem namirnice, učim, morala sam da balansiram između plivanja i učenja, da isplaniram kako da stignem da napišem sve seminarske radove kada je tim na putu… U suštini, veoma je teško biti i student i sportista, ali lepota je što postanete nezavisni veoma mladi (nema “maminog lonca” :))). Ipak, ono što je najvažnije od celog tog iskustva je što se, za razliku od Evrope, student-sportista mnogo više poštuje. Imate izbor, možete i da nastavite sa sportom i sa edukacijom, bilo šta od ta dva, a ja sam imala sreće da nastavim sa oba 🙂

Paul Gilham, Getty Images Sport

Šta si sve naučila tokom plivačke karijere i ko je bio tvoj idol?

– Plivanje, kao bilo koji drugi sport, vas uči mnogim životnim lekcijama. Kao neko ko se veoma dugo bavi sportom, naučila sam da je veoma važno da prvo postavite ciljeve, da imate jasnu viziju, da znate u kojem pravcu idete, da ostanete motivisani, a onda da iz svih snaga “jurite” taj cilj. Naučila sam šta znači biti tačan, vredan i uporan. Naučila sam mnogo iz grešaka i naučila da mora da se ide dalje. Naučila sam da budem hrabra i da ponekad mora da se rizikuje. Nikada se nisam bojala pada i neuspeha. Rizikovala sam i obožavala sam izazove, naučila sam da zadržim veru u sebe i svoje sposobnosti, bez obzira na situaciju. Naučila sam da se treba zabavljati i uživati u celom “putovanju”. Naučila sam da sanjarim, da se izborim sa emocijama i da se izborim sa stresom. Naučila sam da ne preterujem sa očekivanjima i pritiskom na samu sebe. Naučila sam i to da ništa nije moguće bez tima koji vas podržava – mog trenera, moje porodice, mojih klupskih drugova! Najvažnije od svega, naučila sam ko sam ja. 🙂

Imala sam mnogo idola dok sam odrastala i teško je izdvojiti jednog. Aleksandar Popov će uvek biti ona “klasična” slika idola iz mog detinjstva. Kristina Egeršegi takođe, gledala sam snimke kako ona trenira. Onda, kako sam odrastala, zavolela sam australijske plivače, takođe i Italijane. Pronašla sam inspiraciju u mnogim drugim sportistima. Opsednuta sam tenisom, tenisere neverovatno poštujem! 🙂

Da imaš vremeplov i jednu stvar da promeniš, šta bi to bilo?

Mislim da se sve dešava sa razlogom, i sve je tako kako bi trebalo da bude. Isto tako, i sve što mi se kao osobi danas dešava, dešava se sa razlogom. Sve je to da bi postala osoba kakva jesam. Veoma sam zadovoljna i srećna trenutnom situacijom, mestom na kojem se trenutno nalazim. Ali, takođe, radujem se stvarima koje dolaze jer postoji još toliko stvari u životu koje treba da doživim i iskusim… Od prošlosti učimo, u sadašnjosti treba da uživamo, treba da uzmete najbolje od svakog dana i jednostavno uživate u njemu i izaberete da budete srećni! 🙂

Paul Gilham, Getty Images Sport

Reci nam, kako plivač ili plivačica dođu do svoje omiljene discipline. Recimo, kako i kada si ti rekla: “Dobro, moja disciplina je 200 slobodno”?

Kada sam bila mala, uglavnom sam plivala leđno. Inspirisala me je mama, koja je svojevremeno bila jedna od najboljih jugoslovenskih plivačica. Kada sam došla na prvo juniorsko prvenstvo 2003. probala sam na 200 leđno i nisam ušla u finale. Ipak, bila sam četvrta na 100 slobodno. Sledeće godine, trener mi je rekao da treba da se fokusiram na 100 i 200 slobodno. Pobedila sam u obe discipline! Kombinovala sam slobodni stil i delfin, jer sam tako vežbala snagu i izdržljivost, što se posle prenelo na slobodni stil. U suštini, htela sam da kažem da je odgovor da nikad ne znate tačno, jednostavno se desi 🙂 Stvar je u trenerovoj moći zapažanja, u onome što voli plivač i da nađe disciplinu u kojoj ima najveći potencijal! 🙂

Koliko je teško pogledati se u ogledalo i reći sebi “gotovo je, vreme je za kraj, trebalo bi da se bavim nečim drugim”

– Ništa mi nije palo lakše od toga! Shvatila sam da je gotovo jer je nestala vatra u srcu, izgubila sam strast za plivanjem. Nisam bila srećna u bazenu. Bilo je to tužno, ali i tako dobro osećanje u isto vreme. Znala sam da mentalno “nisam tu” 100% tako da je bilo vreme da se suočim sa istinom – vreme je da se bavim nečim drugim u životu. Bila sam potpuno mirna zbog toga i uzbuđena u isto vreme! Jedva sam čekala nove izazove, želela sam nove avanture, nove pozicije, želela sam da iskoristim svoje znanje i iskustva i pomognem ljudima da ispune svoj potencijal! TOLIKO toga postoji u životu posle plivanja, nije smak sveta kada završite karijeru! 🙂 Mada, i dalje volim vodu i nikada zaista neću “odustati” od plivanja. Jednom plivač, uvek plivač 🙂 Voda je moj dom, moja najveća ljubav i moj beg od stresa. Možda se pojavim na nekom Mastersu za veterane, čisto iz zabave! 🙂

Pratiš li plivanje sada. Bliži se SP u Budimpešti, šta misliš, ko će dominirati, daj nam ime ili dva?

– Stalno pratim! Pratim sve, od juniora (pogotovo evropske juniore, baš sam srećna zbog Anje Crevar, nadam se da će nastaviti ovako, veoma je strastvena i veliki takmičar), preko NCAA do seniora. Gledaću SP u Budimpešti sigurno. Ne mogu da dam imena jer je godina posle OI I sigurno će neko iznenaditi. Videćemo ko će to biti. Naravno, navijaću za srpske i slovenačke plivače i sve moje prijatelje širom sveta!

Sara Isaković twitter

Možeš li možda da nam daš ime nekog juniora ili junirke iz Slovenije koji bi možda mogli da ponove uspehe koje ste imali ti i, recimo, Peter Mankoč?

Imamo dosta talenta! Sada je njihov posao da prenesu ta talenat na najveću pozornicu. Sada ćemo moći da vidimo šta zaista mogu. Videćemo ko od njih može u narednih nekoliko godina do finala Evropskih i Svetskih prvenstava. Možda ćemo se radovati u nekoliko olimpijskih ciklusa!

I za kraj, šta bi Sara Isaković rekla svim klincima koji tek ulaze u vodu?

– Evo mog saveta 🙂

Uživajte u vodi, igrajte se. Zabavljajte se i budite radoznali. Stalno učite nešto novo. Nikada nemojte da vas obeshrabre greške i padovi, dešavaju se iz određenog razloga. Učite od njih i idite dalje, volite sport, plivajte zato što volite da plivate. Ne zato što vaši roditelji misle da treba da plivate, ili vas trener tera da plivate. I ono što je najvažnije, postavite sebi VISOKE ciljeve. Ako imate jasnu viziju toga da želite da budete šampion, pratite te snove srcem i dušom. Sanjarite o tome, razmišljajte kako bi bilo da ste pobedili i da ste ispunili taj cilj. Ali, ne zaboravite da će biti bola, borbe i da put neće biti uvek prav. Ništa se ne dešava magijom, moraćete da izađete iz “bezbedne zone” i da trpite! Budite stalno motivisani, budite spremni na padove i borbe. Ništa nije nemoguće ako verujete u to i radite dovoljno naporno. I to me opet vraća na početak. Uživajte 🙂 Budite razigrana dečica koliko god možete, zabavljajte se koliko god možete! Tajna je u dobroj zabavi!

P.S.
Evo moja dva omiljena citata

“Ako vas vaši snovi ne uplaše, onda nisu dovoljno ambiciozni”

“Ne dozvolite nikada da vam strah nadvlada veru”.