Momir Ilić za SK: Kapirati, a ne kopirati

Skener 27. jul 201711:48 > 11:54
Juergen Schwarz/Bongarts/Getty Images

Momir Ilić je ime koje izaziva strahopoštovanje svim rukometnim golmanima.

Kada vidite način na koji igra i šutira, nije ni čudno kada vam kaže da mu je Nenad Peruničić bio idol. Ali, nije mu bio jedini idol.

Sve što je uradio u Nemačkoj, sada pokušava da ponovi, pa i poboljša u mađarskom Vespremu. U pauzi između dve sezone i praćenja mečeva srpskih vaterpolista na Svetskom prvenstvu, odgovorio nam je na nekoliko pitanja.

Kako i kada je Momir Ilić počeo da se bavi rukometom. Da li si možda imao nekog idola?

– Rukometetom sam počeo da se bavim od svoje desete godine. Od idola sam tada imao Nenada Peruničić i čuvenog beloruskog igrača Mihaila Jakimoviča.

Zašto si izabrao baš broj 13?

– Upravo zbog igrača kojeg sam napomenuo, taj broj je nosio Mihail Jakimovič i ispostavilo se srećnim za mene.

Da li ostaješ u Vespremu i koji su ciljevi za narednu sezonu?

– U Vespremu sam još dve godine, a ciljevi su naravno najveći i za klub i za novog, trenera a i za nas igrače.

Dugo si igrao u Nemačkoj i ostavio dubok trag u Bundesligi. Opiši nam malo detaljnije igranje tamo i ljubav koju ta zemlja gaji prema rukometu.

– Mislim da je to za mene bio pravi potez u karijeri. Posle igranja u Sloveniji sam prešao u najjaču ligu na svetu i mnogo toga uradio. To je zemlja koja može da ti pruži mnogo što se tiče rukometa, ali i života.

https://youtube.com/watch?v=vCawNc7udOw

Imaš 3 Bundeslige, 3 prvenstva Mađarske, jedan EHF kup, dve Lige Šampiona, jedno Svetsko klupsko prvenstvo. Da li ti je neki od tih uspeha posebno drag ili ih se sećaš sa jednakom radošću?

– Upravo tako, mnogo toga sam osvojio, ali mislim da je Liga šampiona i osvajanje srebra sa reprezentacijom 2012. na domaćem terenu za mene nešto posebno i najveće.

Od svih trenera sa kojima si do sada radio, ko te je najviše naučio, ne samo o rukometu, nego i o životu?

– Imao sam sreću da radim sa vrhunskim trenerima i to mi je pomoglo da budem bolji, da bolje razmišljam o rukometu i životu. Svaki trener ima nešto svoje i to je bitno za njih: da kapiraju, a ne da kopiraju. Onda nas igrače prave boljim.

Kako motivišeš sebe da odeš na trening svako jutro, kada imaš neku lakšu povredu ili kada ti se jednostavno, ne trenira?

– Ja to uvek govorim: Onog trenutka kada mi bude dosadilo da idem na trening, znači da je kraj za moju karijeru. Ono što mene krasi je neverovatna volja, motivacija da budem još bolji, pa čak i u ovim godinama. I što je još važnije, ja na svaki trening idem sa osmehom i to mi predstavlja veliko uživanje.

Sascha Steinbach/Bongarts/Getty Images

Imaš i evropsko srebro sa Srbijom 2012. na domaćem terenu. Koliko ti je draga ta medalja i da li postoji šansa da te vidimo na EP u Hrvatskoj?

– Malopre sam rekao jedna od najdražih. To će zauvek ostati u pamćenju mojim saigračima i meni. Velika stvar za nas i za narod u Srbiji. Što se tice moje reprezentativne karijere, ja sam već odlučio da to bude kraj. Ali, da se razjasni, ne zbog nekoga ili neke uvrede, već je to bila isključivo moja odluka i mislim da je ispravna. Mlađi su tu i sa njima treba da se pravi plan za budućnost.

Da li možda razmišljaš o tome da budeš trener kada dođe dan da završiš igračku karijeru? Da li ćeš ostati u rukometu?

– Ja ću definitivno biti trener i mislim da znanje koje imam treba prenositi drugima. Ostajem u rukometu, a ostale me funkcije ne zanimaju, sigurno neću biti sportski direktor ili nešto slično…

Kom golmanu je najteže dati gol. Ko ti je zadavao najviše „glavobolja“?

– Bilo ih je dosta, ali najpre mislim na golmane sa čudnim stilom…

Sascha Steinbach/Bongarts/Getty Images

Da imaš vremeplov i jednu stvar da promeniš, šta bi to bilo?

– Ako se misli na moj život, ne bih menjao ništa. Mislim da je manje više idealno i da sam zadovoljan.

Da li pratiš i ostale sportove osim rukometa i šta najviše pratiš?

– Naravno da pratim! Gledam manje-više sve ostale sportove, ponajviše kada igra nacionalni tim… Sada je Svetsko prvenstvo u vaterpolu, pa sam uz naše ovde u Mađarskoj.

I za kraj, šta bi poručio svim klincima koji tek počinju da se bave rukometom ili bilo kojim drugim sportom?
– Pre svega da shvate da je to igra i da se igraju, jer deca treba da vole i da uživaju u tome što rade!