Džesi Ovens: Američki san i veliki greh Amerike

Getty Images/Lintao Zhang

Džesi Ovens se zapravo zvao Džej Si Ovens i rođen je u Lorens Kauntiju, Alabama, 12. septembra 1913.

Kada se preselio u Klivlend, njegova učiteljica je pogrešno razumela kada je južnjačkim akcentom izgovorio svoje ime i tako je zauvek ostao Džesi.

Bio je unuk crnačkog roba i njegovo detinjstvo je bilo sve osim posuto ružama. Od sedme godine, morao je da radi kako bi bar mago pomogao porodici. Raznosio je namirnice i novine i otkrio da to veoma brzo može da radi – trčeći.

Njegov trener u srednjoj školi, Čarls Rajli, nije mogao a da ne vidi neverovatan talenat. Pošto je Džesi radio posle škole, njih dvojica su se sastajali u zoru i trenirali pre nego što počne nastava. Već kao srednjoškolac istrčao je nacionalne rekorde na 100 jardi (91 metar) i isto uradio u skoku udalj (7.56). Sve se to odigralo pred velikim auditorijumom u Čikagu. Počeo je rat koledža za vižljastog Ovensa, ali rat koledža koji su primali tamnopute sportiste.

Getty Images Sport

Ovens se odlučio za Ohajo Stejt, koji je bio voljan da ispuni jedini Džesijev uslov: Da nađu ocu posao, ne zato što je izvoljevao, već čisto kako bi porodica imala od čega da živi. Za vreme provedeno na koledžu osvojio je osam titula nacionalnog šampiona (taj rekord je tek nedavno izjednačio Ksavijer „Eks Men“ Karter). Dobio je nadimak „Buckeye Bullett“ i postavio novi svetski rekord u skoku udalj rezultatom 8.13, koji bi se i dan danas sasvim solidno kotirao. Ipak, i dalje je morao da se nosi sa time da ne može da ide u svaki hotel i da ne može da jede u svakom restoranu. Takođe je nastavio da radi.

Povezano

 Godine 1936. Džesi Ovens je stigao u Berlin na Olimpijske Igre. Bile su to možda i “najtamnije” Igre u istoriji, Igre koje su više bile politika i Hitlerova propaganda. Propaganda u koju se, naravno, jedan tamnoputi šampion nije uklapao. A Ovens je bio apsolutni heroj tih igara. Osvojio je četiri zlata (skok udalj, 100 i 200 metara, štafeta 4×100 metara). Na šljaci je tada 22-godišnjak istrčao 100 metara za 10.3 sekunde. Zamislite, sa sadašnjim metodama treninga i na modernim podlogama, koliko bi brzo trčao?

Obični Nemci su poludeli za njim, ali se u „višim slojevima“ dešavala neka druga narativa. Adolf Hitler se pozdravljao samo sa nemačkim osvajačima medalja. Samim tim, nije se pozdravio, niti je dodeo medalje Džesiju Ovensu. Iz dva razloga, Ovens nije bio ljut. Prvo, na to da nije priznat već je odavno navikao, a drugo, bio je više ljut na nekog drugog. Predsednik Sjedinjenih Država Frenklin Rozevelt i svi ostali iz vrha Sjedinjenih Država propustili su da mu čestitaju na velikom uspehu i najboljoj mogućoj reklami za Ameriku. Nisu mu poslali ni telegram.

Nakon Igara, deo američkog tima je otišao u Švedsku na još jedno takmičenje, a Ovens se vratio u Sjedinjene Države da proba bar malo unovči svoj uspeh. Ljuti zbog toga i zbog kritka, proglasili su ga profesionalcem i automatski okončali njegovu karijeru. Džesi Ovens je kasnije putovao po Americi kao sportski promoter, motivacioni govornik, čak se ponekad i trkao sa konjima ili ko ga god izazove – samo da bi zaradio neki dolar.

#related-news_0

 „Svaki momak mora od nečega da živi. Da, imam četiri zlatne medalje, ali ne mogu da pojedem četiri zlatne medalje“, govorio je.

Koliki je čovek bio Džesi Ovens govori priča nemačkog skakača udalj, Luca Longa. U finalu u Berlinu, Long je napravio dva prestupa u prve dve serije. Ostala mu je samo treća. Ovens mu je prišao, zagrlio ga i šapnuo: „Druže, vidim da imaš duge skokove danas iako si prestupio. Savetujem ti da se odraziš malo iza daske kako bi bio siguran da nećeš da prestupiš, bolje je da izgubiš 10 ili 20 centimetara nego da završiš sa tri prestupa“. Long ga je poslušao i završio drugi. Izlišno je reći da su postali nerazdvojni prijatelji. Ali, Luc je, na žalost, stradao u velikom ratu.

Getty Images Sport

Kada više nije mogao da živi od sportske slave, ušao je u biznis sa hemijskim čišćenjem. To mu nije najbolje krenulo, pa je prihvatio posao na jednoj benzinskoj pumpi. Ni to nije išlo kako treba, a u međuvremenu je optužen i za utaju poreza, pa je morao da prijavi bankrot. Ipak, ni pored svih nedaća nije zaboravio da podrži čuveni potez Tomija Smita i Džona Karlosa u Meksiku 1968, kada su podigli ruke sa crnim rukavicama u znak otpora tokom intoniranja američke himne i tako “proslavili” osvajanje medalje.

Džesi Ovens je poslednjih 35 godina života bio strastven pušač. Preminuo je kao ubogi siromah 1980 u Tuksonu, Arizona. Poslednje što je uradio je da neuspešno moli predsednika Džimija Kartera da odustane od bojkota Igara u Moskvi 1980. Ceo život, bio je nevoljni učesnik donkihotovske bitke sa vetrenjačama. Iza njega je ostala i fondacija Džesi Ovens, koja pruža podršku za preko 3000 tamnoputih studenata širom Sjedinjenih Država. Ima tri ćerke, a njegov nećak Kris Ovens imao je zapaženu košarkašku karijeru, možda ga se sećate iz Albe ili Galatasaraja.

Getty Images Sport

U Oukvilu, Alabama, otvoren je park Džesija Ovensa. Na bronzanoj ploči stoji natpis pesnika Čarlsa Ginje:

„Neka njegovo svetlo zauvek sija
za one koji trče za sporta slobodu,
za one koji za čovečnost sprintaju,
za sećanje na Džesija Ovensa“