Bosonogi šampion

Getty Image/ Alex Broadway

Postoje neke fotografije, koje su mnogo više od sporta. Postoje neki ljudi, koji su mnogo više od svojih dostignuća na borilištima. Bosonogi olimpijski šampion Abebe Bikila se uklapa u oba obrasca.

Rodio se na dan kada je održan olimpijski maraton u Los Anđelesu 1932. Gradić Jato je veoma nedostupan kraj Etiopije, brdovit, u kojem se pravi vuna i gaji jedna posebna vrsta pšenice. Počeo je da trči tako što je jurio stado ovaca. Pokazao se kao izuzetno snalažljiv i vižljast u nacionalnoj igri po imenu „gena“. Zbog toga ga je sa samo 12 godina zaposlila nacionalna garda.

Povezano

Radeći za nacionalnu gardu, Abebe je gledao paradu etiopijskih atletičara pred Olimpijske Igre u Melburnu 1956. Tada je zacrtao sebi cilj da on za četiri godine bude sa druge strane parade. Od mesta gde je bio smešten do posla u glavnom gradu Adis Abebi bilo je 20 kilometara. Svaki dan bi trčao do posla i nazad jer mu je tako bilo najlakše, a u isto vreme je to koristio kao trening.

Kada je bio uveren da je spreman, Bikila se prijavio za vojno prvenstvo Etiopije, gde je igrom slučaja, učestvovao i tadašnji rekorder na 5 i 10 hiljada metara Vami Biratu. Reporteri nisu mogli čudu da se načude: Pobedio je neki dečko po imenu Abebe. Kakvo iznenađenje! San mu se ostvario, sada su ga molili da obuče državni dres.

Getty Image/ Cameron Spencer

Sa 24 godine, Abebe je u naponu snage otišao u Rim i napravio od sebe sportsku legendu. Pobedio je maraton u vremenu svetskog rekorda 2.16.2 i to je uradio bos. Kada su ga pitali zašto to radi, kada sigurno ima novca bar za par patika, on je rekao da to radi zbog zemljaka, od kojih većina nema šta da jede i da je to uradio kako bi se solidarisao sa njima. Ako je Vilma Rudolf bila ženska zvezda tih igara, on je bar isto toliko bio muška. U Etiopiju se vratio kao apsolutni heroj.

Car Hajle Silasije mu je dodelio „zvezdu“, što je tamo orden prvog reda. Nije ga zaboravila ni nacionalna garda, koja mu je dodelila najviši čin kapetana. Nakon toga, uključen je u još neke političke propagande protiv svoje volje i znanja. Zbog toga se retko takmičio između 1960-1964. Čak je jednom i uhapšen zato što je navodno bio uključen u zaveru kako bi se svrgnuo i ubio car Hajle Silasije dok je bio van zemlje.

Dok se sve to dešavalo, intenzivno je počeo da se sprema za Olimpijske igre u Tokiju 1964. Nekih 40 dana pred njihov početak, na jednom treningu je osetio bol. Hteo je da ga prevaziđe, ali je kolabirao. Ispostavilo se da je imao upalu slepog creva i da mora na operaciju. Samo nekoliko dana nakon hirurške intervencije, počeo je da trčkara u bolničkom dvorištu. Sada je već bio globalna zvezda, imao je „Puma“ patike i ceo svet je pratio njegovo stanje.

Činilo se da neće stići da se oporavi, ali je ipak startovao u maratonu. Nekih dva sata kasnije, sam je ušao u stadion na zaprepašćenje 80.000 gledalaca i celog sportskog sveta. Kada je prošao kroz cilj, počeo je da radi vežbe istezanja i rekao da bi mogao bez problema da istrči još 10 kilometara. Postao je prvi koji je odbranio olimpijsko zlato u maratonu. Ponovo je oborio svetski rekord.

Getty Images Europa

Kada se vratio u Etiopiju, usledilo je još ordenja, a čak je dobio i Folksvagen „bubu“, što je tada bila izuzetno retka pojava, pogotovo u Etiopiji. Ali, odlučio je da proba još jednom 1968. u Meksiku. Još pre početka trke ga je poterao maler. Zakasnio je na autobus koji je vozio iz sela do stadiona, pa je morao da trči. Na kraju, zbog iscrpljenosti i povrede kolena koju je vukao duže vreme, morao je da se povuče iz trke. Pobedio je njegov zemljak i dobar prijatelj Mamo Volde.

Na kraju, ta „buba“ će se pokazati kobnom. Jednog letnjeg dana 1969. vozio se Adis Abebom dok su besneli građanski nemiri, izgubio je kontrolu nad vozilom. „Buba“ se prevrnula a on je ostao zarobljen u automobilu i završio kao kvadriplegičar. Ipak, i tada ga nije napuštao sportski duh. Borio se koliko god je mogao, za šta god je mogao. Pobeđivao je na raznim trkama sa kolicima.

Getty Images Sport

Lečio se u Stouku u Velikoj Britaniji i do 1970. uspeo da vrati osećaj u rukama. Bavio se čak streličarstvom u kolicima i stonim tenisom. Ali, protiv više sile ne mogu ni najjači. Preminuo je 25. oktobra 1973. od izliva krvi u mozak usled komplikacija zbog povreda zadobijenih prilikom nesreće. Preko 70.000 ljudi je došlo na sahranu, a u Etiopiji je bio dan žalosti.

Fotografija bosonogog Bikile osvetljenog bakljama rimskih legionara nije istorijska iz samo jednog razloga. Njegovi uspesi pokrenuli su lavinu uspešnih dugoprugaša iz Etiopije i istočne Afrike, koja traje i dan-danas. Veliki stadion u Adis Abebi sada se zove Abebe Bikila. Mladi iz celog sveta sada znaju da nije nužno imati najmoderniju opremu da biste pobedili, već samo čeličnu volju. Ostavio je za sobom četvoro dece i duh da uvek, ali zaista uvek može citius, altius, fortius…