Zvezdina košarka zavrnutih rukava

Skener 18. nov 201611:45 > 12:04
Turkish Airlines EuroLeague

Košarkaši Crvene zvezde "prošetali" su Armani u Beogradskoj areni na kraju nedelje. Ali, to svakako nije bila nedelja mode. To je bila nedelja putovanja, neizvesnosti, spavanja u sedećem položaju ili ležećem na mestu predviđenom za sedenje, svejedno.

Zvezdina igra nije visoka moda. Zvezdina igra su zasukani i ne preterano čisti rukavi, okrvavljena kolena i šlem na glavi. Paradoksalno je da igrači izlaze iz tunela, a zapravo ulaze u svoj rudnik. Međutim, takvu odbranu u Evroligi niko ne igra. A kvalitetna odbrana je jedina sigurna konstanta košarkaškog uspeha.

Marko Simonović je u četvrtak uveče ubacio pet trojki, od kojih su neke rutinski ulazile i sa osam metara udaljenosti. To je ukupno 15 poena koje je Simonović postigao prilično lako. Znate li koliko truda je potrebno da bi se Zvezdi ubacilo 16 poena!?

https://youtube.com/watch?v=b7AwBuvlKmg

Emporio Armani je ekipa koja je do Arene ubacivala preko 92 poena po utakmici u Evroligi. To ima veze sa efikasnošću ekipe, ali i ritmom utakmice i brojem odigranih napada. Ipak, u Zvezdinom rudniku je mračno. Ne možete da igrate onako kako vi hoćete.

Ugledni gosti su došli u skupim odelima, naviknuti na svoju glamuroznu predstavu sa zvezdama u glavnim ulogama. Očekivali su zavesu, ali ne baš gvozdenu. Onu od koje se ni koš ne vidi. Oni igraju košarku na jedan, a Zvezda na drugi način. U Beogradu nisu mogli da prepoznaju sport kojim se bave. Svaki pas je bio rulet, za svaki šut se previše radilo, pa se umanjivala šansa da se i pogodi. Protiv Zvezdine odbrane i ono što znate niste sigurni da znate. Preslišavanje je konstantno.

Trener gostiju Jasmin Repeša je u skladu sa karakteristikama igrača koje poseduje ove sezone baš ubrzao igru. Mnogo toga se svodi na igru jedan na jedan u napadu. Na toliko brzih nogu za lateralno kretanje u odbrani ove sezone još nisu naleteli. U jednom trenutku se Rakim Senders u punoj snazi zaleteo u prodor, a Branko Lazić ga je uredno ispratio i ruka je bila na lopti prilikom šuta. Samo je Đentile zahvaljući snazi svojih ramena uspevao da izgradi pritojne pozicije za šut. Sve ostalo je uglavnom bilo „u mraku“. Ekipe koje se uzdaju u individualnu igru teško će se naigrati u Beogradu. Primer za drugi ugao je Baskonija koja je pobedila još „timskijom“ igrom od Zvezdine.

Crveno-beli u ovakvom sastavu nisu dobra skakačka ekipa. To je lako objašnjivo činjenicom da Bjelica kao prirodna četvorka igra peticu, a Simonović kao prirodna trojka igra četvorku. Njih dvojica su pokupila ukupno 13 skokova protiv Armanija, a Zvezda je u tom delu bila bolja od gostiju za jedan skok. Dakle, većina onoga što je odbranjeno je krunisano i skokom. A kad Simonović i ekipa ubace čak 11 trojki, onda se ispunjavaju uslovi za ubedljivu pobedu. To je 33 poena. Da li vi znate koliko je teško Zvezdi ubaciti 34 poena!?

Dejan Radonjić dao je šansu desetorici igrača na utakmici protiv Milaneza. I svaki se upisao u strelce. Većina igrača Crvene zvezde u dosadašnjem delu svoje karijere nije igrala, niti će u perspektivi igrati tako dobru košarku. Zato što oni mogu da izvuku maksimum iz sebe samo ako su jedan uz drugog. Sve to Dejana Radonjića čini košarkaškim alhemičarom. Za Zvezdu je ove sezone bilo više nepovoljnih nego povoljnih okolnosti u Evroligi i kad se sve sagleda učinak 4-4 posle osam kola graniči se sa nemogućim.

A sada o Nejtu Voltersu. Sigurno je nepovoljno uticao na krvni pritisak brojnih navijača Crvene zvezde u prethodnih mesec dana. Prvo iščekivanje, pa radost zbog dolaska pojačanja, pa onda „zna li ovaj nešto“, pa onda „ne zna ništa“… Ali, na kraju svega u košarci je četvrta četvrtina. Srećom, i Volters ju je dočekao. Protiv Armanija. Tri četvrtine je igrao sa bukagijama na nogama. Veći protivnik je bio sam sebi od direktnog čuvara. U vazduhu se tenzija sekla nožem kad god bi imao loptu. „Neka ovaj čovek uradi već nešto“! I onda 14 poena u poslednjoj četvrtini. Utakmica je već praktično bila rešena, ali to u ovom slučaju nije bitno, jer je Volters igrao protiv sebe. Jedan na jedan. Na kraju, bilo je to upoznavanje Nejta Voltersa sa Zvezdinim navijačima. I oni su konačno iskreno mogli da kažu „Drago nam je“. Trojka koju je pogodio za svojih pet poena svakako nije najvažnija u njegovom životu, ali ga je verovatno rasteretila kao nijedna pre. Ubedio je sebe da ono što inače zna može da radi i u crveno-belom dersu. Za Crvenu zvezdu je u ovom trenutku suvo zlato igrač koji može da rešava situacije u igri jedan na jedan. Volters je došao u Zvezdu 23. oktobra, a pojačao ju je sinoć.

https://youtube.com/watch?v=Xqr1wScxvW0

Kažu da je u četvrtak u Kombank areni bilo 14.359 gledalaca. Čak i da je to tačno, a realno deluje da nije, opet nije dovoljno. Ako i protiv Reala i CSKA bude ovakva poseta, onda u redu. U tom slučaju bismo znali koliko je ljudi zaista uz ovu ekipu i da se na njih može računati uvek. Ali, znamo da nije tako. Zapaliće se Instagram i ostale društvene mreže kad budu stigli Ljulj ili Teodosić. To nisu navijači, nego posetioci i prisustvo utakmicama doživljavaju kao ličnu pobedu, a doprinos Zvezdinoj pobedi ne daju. Ako je Kevin Durent mogao da ode u Golden Stejt, onda je jasno da svako na ovom svetu ima pravo izbora. Tako i bilo ko može da izabere utakmicu kojoj će prisustvovati i način na koji će se na njoj ponašati. Ipak, Zvezdina ekipa zaslužuje bolje…i glasnije…i uvek. Potrebno je da rudnik bude i na tribinama, ne samo na parketu.

Srećno!

Turkish Airlines EuroLeague
Turkish Airlines EuroLeague
Turkish Airlines EuroLeague
Turkish Airlines EuroLeague
Turkish Airlines EuroLeague
Turkish Airlines EuroLeague
Turkish Airlines EuroLeague
Turkish Airlines EuroLeague
Turkish Airlines EuroLeague
Turkish Airlines EuroLeague