Poraz u Tel Avivu jedna je od normalnijih stvari u evropskoj košarci, čak i za ekipe većeg renomea od Crvene zvezde. Međutim, i da su crveno-beli sinoć ukrali pobedu na gostovanju Makabiju, nekoliko pitanja bi ostalo da lebdi u vazduhu.
Pre svega, igra je bila Braun boje. Nekako nedefinisana, bez identiteta. U startu određena promašenim zakucavanjem Lorenza, pa udarcem u glavu koji je dobio, a onda i nevraćanjem u odbranu Derika za pun pansion na klupi do kraja utakmice. Od Dženkinsa i Gista se znalo šta može da se očekuje, ovaj drugi je čak i prevazišao očekivanja. Dakle, da li su Lorenzo i Derik Braun pojačanja za Zvezdu?
Derik Braun je najzvučnije inostrano ime koje je došlo u neki od srpskih klubova. U Lokomotivi je bio briljantan pre nekoliko sezona, preneo je tu formu donekle i u Efes. Onda se povredio, pa je došao Ataman, pa mu rekao da ne računa na njega, ali je Braun računao na jak ugovor pa je rešio da ga naplati do kraja. I došao je u Zvezdu da pokaže da je i dalje klasa za Evroligu. Za sada ništa od toga. Na pet utakmica postigao je ukupno 23 poena. Njegove igre ne treba gledati samo kroz prizmu ovih pet utakmica i tražiti opravdanje u tome što je na novom početku. On je prošao i cele pripreme sa Zvezdom, beležio je i dobre brojke. U sve tri evroligaške utakmice vrlo brzo bi izgubio poverenje Milana Tomića. Čak i u duelu sa Fenerbahčeom koji je dobro započeo, na startu drugog poluvremena je seo na klupu i zagrejao stolicu. Njegovi gresi su, čini se, pre svega defanzivni i energetski. Reklo bi se da zaista nije kompatibilan sa ratničkim idejama koje je Milan Tomić doneo iz Olimpijakosa. Zvezdin trener je posle Primorske rekao da je Braun 100 odsto spreman i da će sa njim u ekipi sve biti u redu. Iz ove perspektive zaista ne deluje da će biti tako. Tomić mu sve vreme jasno stavlja do znanja da neće tolerisati mekoću u odbrani, a Braun jasno stavlja do znanja da mu je svejedno.
Lorenzo Braun je prvi put u Evropi i njegov slučaj je drugačiji. Verovatno zato i igra vrlo promenljivo, ali za razliku od Derika, na nekliko utakmica je zaista ostavio traga. Protiv Primorske je bio najbolji, a ako to nije dovoljno relevantno, onda treba pogledati Fenerbahče. Prošle sezone u ovo doba Zvezda je na poziciji plejmejkera imala igrača koji je bio dominantan i delovalo je da crveno-beli bez njega ne mogu. Bio je to Džo Reglend. Lorenzo je doveden da bude prvi plejmejker i veliki je teret na njemu pošto Filip Čović nije imao evroligaško iskustvo do sada. I bilo je očekivano da crveno-beli imaju problema u organizaciji napada na startu sezone, a sada je to već glavni adut protivnika pošto pogledaju skauting izveštaj. Lorenzo Braun je sinoć veoma dekoncentrisano ušao u utakmicu, promašenim zakucavanjem, zatim je dobio udarac u glavu, kasnije se vratio u igru i sve je radio pogrešno. Utisak je da je njegov status svakako bolji od Derikovog, biće mu potrebno vremena da pronađe konstantnost.
I za drugi problem Crvene zvezde može se reći da je bio očekivan. Onog trenutka kad je Ognjen Kuzmić morao da otpočne borbu za život, postalo je jasno da je Majkl Odžo drugi centar Crvene zvezde. On jednostavno ne poseduje talenat niti druge košarkaške resurse da igra Evroligu. Može s vremena na vreme da zahvaljujući svojoj snazi pomogne ekipi, ali apsolutno nije dugoročno rešenje. Ni saigrači mu nisu pomagali u prvom poluvremenu pasovima u visini kolena. U drugom poluvremenu je izgledao kao drug u školskom dvorištu koga ste izmolili da igra sa vama jer vam nedostaje jedan a on je suviše dobrodušan da bi vas odbio. Sinoć je igrao više od neophodnog jer se Gist povredio, a sveprisuni Faje ušao u probleme sa faulovima.
Ipak, i pored vrlo loše igre Crvene zvezde u Izraelu, još jednom se pokazao čvrst karakter ovog tima. I to onog tima formiranog prošle sezone pojačanog Dženkinsom koji kao da je uvek bio tu. U ofanzivnom smislu samo je Perperoglu bio raspoložen, a opet su crveno-beli uspeli da se vrate u utakmicu. I to sa izrazito niskom petorkom na parketu, u kojoj je praktično Davidovac igrao centra. Domaćin se potpuno zbunio u napadu, donosili su pogrešne odluke, Čović je nekoliko puta napao jedan na jedan Bleka i u tvrdoj utakmici nekoliko realizovanih napada zaredom bilo je dovoljno za potpuni povratak. U tom svetlu, ovo bi mogla da bude važna utakmica za Filipa Čovića. Imao je loš početak i u Evrokupu, ali je vremenom uspeo da pronađe načina da pomogne ekipi. Sinoć je bio inicijator Zvezdinog povratka. Davidovac jeste bio sam pod košem kad je Bili Beron šutirao za pobedu, ali Beron bi uvek trebalo da uzme taj šut. U takvim situacijama improvizacija često ume da se obije o glavu, pas da ne stigne do Davidovca pa da se otvori kontra… Uostalom, to je Bili Beron na otvorenoj trojci. Šta navijač Crvene zvezde može više da poželi!? Promašio je, deluje da je i on malo žrtva Tomićeve potrage za konstantnom igrom Crvene zvezde i novom hijerarhijom u ekipi, što je normalno kad tim treba da pređe sa Evrokup nivoa na onaj evroligaški. Šta smo još naučili? Ognjen Dobrić i Dejan Davidovac će uvek biti tu, ponekad i sami iznenađeni kad budu prozvani da uđu u igru, ali uvek tu da pokažu da je možda trebalo da igraju više.
Milan Tomić prošle sezone nije koristio niske petorke, ali ove godine se u nekoliko slučajeva pokazalo da one mogu da budu korisne. Posebno kad je Mo Faje na poziciji petice. Sezona je tek počela, ni pobede ni porazi nemaju toliku težinu, ali igra je važna, a ona pokazuje vrlo nekonstantnu Zvezdu koja se i dalje traži. Možda će to podrazumevati i pojedine promene igračkog kadra. Za crveno-bele iz ove perspektive važan je i povratak Ognjena Kuzmića, zbog kratke rotacije na poziciji centra. Ipak, zbog povrede kolena ni njega dugo nije bilo na parketu, pa je imao tešku saobraćajnu nesreću, tako da ne treba odmah očekivati mnogo.
U narednom kolu u dvoranu Aleksandar Nikolić dolazi moćna Barselona. Ova Zvezdina ekipa zna da iskoristi energiju sa tribina i trebalo bi očekivati mnogo bolju igru od one u Tel Avivu.