Zvezdi su potrebne hitne promene

Skener 20. nov 201913:47 > 13:48
Euroleague Basketball via Getty Images

Gledate neku seriju godinama i kao po pravilu svaka nova sezona je lošija od prethodne, ali gledate i dalje, što iz ljubavi, što iz navike. Tako je i sa Crvenom zvezdom ove sezone u Evroligi.

U prošlosti je bilo briljantnih epizoda, sa ocenom 10. Aktuelna situacija je takva da je sve predvidljivo, scene su duge i bolne, scenario pišu protivnici, a režiser i glavni glumci nikako nisu kompatibilni. 

U blizini Mercedes Benc arene dešavale su se neke važne istorijske stvari vezane za Berlinski zid, a utakmica između Albe i Crvene zvezde nije imala elemente epike. Bio je to samo još jedan poraz crveno-belih u Evroligi. Na način na koji su već navikli navijače. To je način koji kida živce jer je očigledno da uskoro neće biti bolje. Alba, ekipa koja je po imenima verovatno lošija od Crvene zvezde, pokazala je kako bi trebalo da funkcioniše jedan tim. Oni imaju svoje limite i neće se plasirati u plejof Evrolige, ali protivnik poput ovakve Zvezde je mekan zalogaj prethodno izmrvljen u mašini brze i moderne košarke.

Povezano

 Crveno-bele epizode u ovoj Evroligi se sve češće ponavljaju, a nisu reprize. Veliki su problemi u napadu. Prvo je potrebno mnogo vremena da se napad uopšte postavi, a onda kad akcija ne prođe preostaje samo da se gurne lopta pod koš ili da neko od bekova šutne preko ruke. U oba slučaja protivnik je na dobitku, jer Zvezda zaista nema dominantne centre u igri jedan na jedan, a niko ne može u kontinuitetu da pogađa trojke sa osam metara na isteku napada.

Već u ranoj fazi sezone ekipa Crvene zvezde deluje istrošeno i dezorijantisano. Ekipu je sastavljao Milan Tomić i opredelio se za iskusne igrače. Međutim, njihove godine utiču da nisu u stanju da do kraja isprate težak ritam Evrolige. Sinoć u ekipi nije bilo Perperoglua i Fajea, a to nije prvi put ove sezone. Obojica su veoma važni. Faje bi koliko toliko mogao da spreči Sikmu da bude najbolji igrač na utakmici, a akcije za Perperoglua na niskom postu su u dosadašnjem delu sezone bile jedine uspešne za Crvenu zvezdu. Nije bilo ni trećeg veterana u sastavu, Džejmsa Gista, koji je ostao na hlađenju u Beogradu. I ako ostane u ekipi postavlja se pitanje koliko će biti produktivan bez kreativnog plejmejkera, jer je tako navikao. A opet, on je i došao na Mali Kalemegdan na insistiranje i kontakte Milana Tomića, koji više nije tu.

Očigledno je da su Zvezdi potrebne promene i u igračkom kadru i na klupi. Andrija Gavrolivić se nalazi u vrlo nezgodnoj situaciji da radi nešto što mu nije bilo namenjeno u startu. I ne snalazi se. On ima 54 godine i već skoro 20 godina je trener. Do sada je sigurno imao prilike da se negde oproba kao šef stručnog štaba, ali to nije uradio. Jasno je i zašto. Od odlaska Dejana Radonjića Zvezda je u turbulentnom periodu. Dušanu Alimpijeviću je nedostajalo iskustva i sreće da u prvoj kriznoj sezoni napravi dobar rezultat. Da je osvojio ABA ligu, on bi verovatno i dan danas bio trener Crvene zvezde. Milan Tomić je napravio rezultat prošle sezone, ali daleko od toga da je Zvezdina igra bila stabilna. Ipak, bili su najbolji kad je bilo najvažnije. Sada je teško naći trenera na tržištu koji je dobar odnos cene i kvaliteta. Vladmir Jovanović je sjajan u FMP-u, ali očigledno je da Nebojša Čović ne želi da prekomandom Jovanovića u Zvezdu uništi ono što se stvara u Železniku. A tamo se igra vrlo dobra timska košarka. U svakom slučaju, neko će uskoro morati da preuzme Crvenu zvezdu kao trener.

Podjednako veliki problemi su na parketu. Pošto je i po brojkama Zvezda najlošija napadačka ekipa u Evroligi, jasno je da je potrebno pojačanje na poziciji plejmejkera. Potreban je neko ko će da saigrače učini boljim, da rutinski postavlja napade i asistira. Kao što je svojevremeno radio Markus Vilijams. On je tada došao u Beograd kad je karijera već krenula nizbrdo, ali je u nekoj trećoj brzini podigao celu ekipu. Deluje da je sada na tržištu teško naći nekog takvog plejmejkera, ali bilo bi zanimljivo videti ovaj sastav crveno-belih sa nekim uticajnim organizatorom igre na terenu. Utisak je da bi sve bar za 30 odsto bilo bolje, jer ova ekipa ima talenta, ali krajem novembra nema koncepciju igre. Već smo ustanovili da Lorenzo Braun može da pomogne agresivnošću u odbrani, prodorima i igrom u tranziciji u napadu, ali da je on idealan rezevrni plejmejker, neko ko ulaskom na teren menja ritam utakmice. Doprinos Filipa Čovića prethodne sezone u osvajanju ABA lige bio je izuzetan. Ali u Evroligi igra loše. I ono što uspe da uradi u napadu, uglavnom upropasti u odbrani. Tako je bilo i sinoć u Berlinu.

#related-news_0

Pošto Evroliga sve više liči na NBA, ne po kvalitetu, ali po sistemu, evo i jednog poređenja. Prošle sezone Finiks Sansi su bili druga najlošija ekipa u NBA ligi. Njihove utakmice bile su teške za gledanje. Imali su praktično jednog plejmejkera, Elija Okoba, koji je došao iz druge francuske lige. Nije to bio potreban nivo, a neretko je i Devin Buker morao da se prihvati pozicije plejmejkera na taj način gubivši fokus sa glavnog zadatka, davanja koševa. Uglavnom, ceh tim problemima platio je Igor Kokoškov koji je ostao bez posla. Za navijače reprezentacije Srbije to će se ispostaviti kao dobar razvoj situacije. Na klupu Finiksa došao je Monti Vilijams, ali što je još važnije, na poziciji plejmejkera je Riki Rubio i to pošto je postao MVP Svetskog prvenstva u Kini. Bilo je još promena u sastavu, ali ova je svakako bila najvažnija. Finiks je jedno od najprijatnijih iznenađenja ove sezone u NBA ligi i nalaze se u plejof zoni na Zapadu uprkos suspenziji Diandrea Ejtona. Dakle, plejmejker.

Kad su čak i novoformirane ekipe u Evroligi počele da hvataju konce svoje igre, Zvezda je potpuno potonula. I potrebna je munjevita reakcija uprave, potrebni su novi ljudi, na terenu i pored njega. Potrebni su već više od mesec dana. I tokom svih mesec dana je to očigledno, ali se ništa nije dogodilo. Neka Berlinski zid i u Zvezdinom slučaju bude simbol promena. U suprotnom, ostatak sezone u Evroligi postaće opterećenje a ne privilegija.