Ivić za SK: Makabi – izazov koji mi je bio potreban

REUTERS/Max Rossi

Srpski trener Vladimir Ivić govorio je za Sport Klub o dve fantastične sezone na klupi Makabija, fudbalskoj filozofiji, trenerskim uzorima, a otkrio je i za čim žali iz igračkih dana.

Iako je u trenerskom poslu u seniorskom fudbalu tek četiri godine, iza njega je pet osvojenih trofeja. Obrazovan, posvećen i ambiciozan, polako i nenametljivo gradi karijeru i razvija se u sposobnog, autoritativnog i uspešnog stručnjaka.

Povezano

Vladimir Ivić je drugu godinu zaredom izabran za najboljeg trenera u Izraelu, a kako i ne bi kada je Makabi iz Tel Aviva vodio do dve titule prvaka države. Obe su osvojene na dominantan način. U prvoj sezoni ekipa je na kraju prvenstva imala 31 bod više od najbližeg pratioca, a jedini poraz doživela je u trenutku kada je tron već bio osiguran. Aktuelni šampionat Makabi ima priliku da završi bez poraza. Fascinantan je podatak da je ekipa primila samo osam golova, a na čak 30 utakmica sačuvala je mrežu. To je samo jedan od brojnih rekorda koje je Makabi postavio pod vođstvom talentovanog srpskog stratega.

Moja filozofija je da odbrana počinje od napadača i napad počinje od odbrane. Svi su jednako zaslužni za to. Cela ekipa je radila dobro tokom cele sezone. I kada smo matematički osvojili titulu igrači su nastavili maksimalno da treniraju i pokazali visok nivo profesionalizma, iako je bilo logično da dođe do opuštanja. Spremni smo da prvenstvo završimo bez poraza, poručuje na početku razgovora za Sport Klub Ivić.

Uz dve šampionske titule, sa Ivićem na klupi Makabi je osvojio Liga kup i Superkup Izraela. Fantastični rezultati dobijaju na težini kada se uzmu u obzir i problemi sa kojima se klub suočio u trenutku kada je Vladimir preuzeo tim.

Od kada je aktuelni predsednik Mitčel Golhard na čelu kluba, poslednjih deset godina, najmanje novca je potrošeno u poslednje dve. Stigao sam u nezgodnom momentu kada klub nije mogao da kupuje igrače. U prethodne dve godine nismo realizovali nijedan transfer. Doveli smo nekoliko stranaca, ali kao slobodne igrače i to za mali novac.Vratili smo brojne mlade igrače Makabija sa pozajmica iz drugih ekipa i morali smo da se oslonimo na njih. Oni su praktično bili okosnica tima prethodne dve godine. Klub sada ima nekoliko igrača na kojima će u budućnosti zaraditi i već sada su interesantni nekim evropskim velikanima. Uz to Makabi od svih ekipa u Izraelu ima najviše reprezentativaca”, ponosno ističe rođeni Zrenjaninac koji je već izgradio reputaciju trenera koji sjajno radi sa mladim fudbalerima. 

Pre dolaska Ivića na mesto trenera Makabi je tri godine uzastopno završavao na kao vicešampion. Za najtrofejniji klub u zemlji i najveći u svim drugim segmentima to je neprihvatlljivo.

Bio sam svestan pritiska, ali upravo mi je takav izazov bio potreban. U Izraelu imate četiri velika kluba. Pored Makabija iz Tel Aviva u veliku četvorku spadaju Makabi Haifa, Beitar Jerusalim i Hapoel Tel Aviv koji je naš največi rival i mečeve sa njima mogu da uporedim sa beogradskim večitim derbijem. Takođe, Ber Ševa je posle tri osvojene titule uvek konkurentna u borbi za visok plasman. Protiv nas, kao najvećeg kluba u zemlji, svi igraju vrlo motivisano jer srušiti Makabi je nešto posebno. Nije lako dobiti nijednu utakmicu jer se uglavnom rivali brane sa devet igrača, objašnjava Ivić čiji stručni štab čine, njegov asistent Miloš Veselinović, fitnes trener Darko Obradović, fizio Nenad Kovačević i trener golmana Hristo Gilbekis.

REUTERS/Heino Kalis

Kao profesionalni fudbaler Ivić je posle matičnog Proletera igrao u Partizanu, Borusiji iz Menhegladbaha, AEK iz Atine i dva solunska velikana Aris i PAOK, gde je završio karijeru sa 35 godina. Narednih godinu dana iskoristio je za edukaciju, a već prilikom prvog posla pokazao je da je predodređen za velika dela.

Počeo sam u drugom timu PAOK, gde sam radio dve i po godine i odmah osvojio titulu sa timom do 19 godina. Nakon toga sam dobio ugovor na dve godine i odmah u prvoj sezoni vodio sam PAOK do prvog trofeja u Kupu posle 14 godina, ujedno i prvog trofeja posle isto toliko godina. Na kraju te sezone sam iz privatnih razloga odlučio da se povučem. Imao sam brojne ponude, sagledao ih, razmotrio i odlučio da dođem u Izrael. Ispostavilo se kao pravi potez”,zadovoljno kaže 43-godšnji Ivić koji je svojevremeno odigrao osam utakmicu za reprezentaciju tadašnje Srbije i Crne Gore. 

Mladi stručnjak smatra da je u njegovom poslu neophodno konsantno usavršavanje i da samo predan rad, uz malo sreće garantuje rezultat. Iako je tek na početku karijere mnogo mu znači iskustvo iz igračkih dana i znanje koje je stekao od drugih trenera.

Kao igrač sam radio sa mnogo kvalitetnih trenera. Kao mlad fudbaler sam mnogo napredovao kod Ljubiše Tumbakovića. On je stvorio mnogo igrača i zahvaljujući njemu Partizan je zaradio.Trenirao me i Fernando Santoš, prvak Evrope sa Portugalom. Vrhunski trener koji radi na taktici. Od njega sam dosta naučio i ’uzeo’. Ti dobiješ ideje od drugih, ali ne možeš nikoga da kopiraš. Moraš sam da izgradiš viziju igre u odnosu na kvalitet igrača koji imaš i da pokušaš da napraviš rezultat. Od mnogih trenera sa kojima sam radio imam treninge i koristim delove i segmente rada koji su mene unapredili i pokušavam uz minimalne korekcije da to primenim na mojim treninzima. Imam svoj način rada, filozofiju igre, poimanje fudbala. Izgradio sam sjajan odnos sa igračima, a to je preduslov za dobar rezultat. Poštovanje dobiješ znanjem i radom”, samouvereno tvrdi Ivić. 

Maja Hitij/Bongarts/Getty Images

Vlada ne krije da je Partizan njegova najveća ljubav. U crno-belom dresu osvojio je četiri trofeja, a i danas konstantno prati dešavanja u Humskoj. Inače, njegov stariji brat Ilija, koji se posle Proletera afirmisao u Crvenoj zvezdi, radi kao sportski direktor AEK.

Realno, titula je davno izgubljena, ali ostaje žal što nije osvojen trofej u Kupu. Imam utisak da su se igrači ispraznili nakon pobede nad Crvenom zvezdom u polufinalu i da zbog toga nisu bili na potrebnom nivou protiv Vojvodine. Šteta i što dobre igre u Evropi nisu bile nagrađene plasmanom u narednu fazu, ukratko analizira sezonu i otkriva detalj za kojim delimično žali iz igračkih dana u Partizanu, „Posle prve dve godine u Partizanu klub je dobio dve sjajne ponude za mene. Jednu iz Italije, drugu iz Španije. Da sam imao više iskustva drugačije bih odreagovao i ranije promenio sredinu“.

Prethodnih sedmica brojni mediji spekulisali su o budućnosti Vladimira Ivića. Da li ostaje u Makabiju ili preuzima neki drugi klub?

Nisam odlučio još ništa. Razgovoraću sa predsednikom kluba pa razmotriti sledeće korake, zaključio je u Vladimir Ivić u razgovoru za Sport Klub.