Razlozi zašto je Markes još u Valensiji osvojio titulu

Skener 17. okt 201620:41 > 20:49
Honda Racing Corporation

Valensija, 8. novembar 2015. godine – jedan vozač Jamahe slavi, drugi tuguje, dok japanski tim otkazuje već isplanirane proslave titule sa sponzorima. Samo nekoliko metara dalje, u garaži Repsol Honde je potpuni mir.

Upravo to je bio znak da je Mark Markes pobedio i već tog trenutka obezbedio titulu ovogodišnjeg šampiona, iako je ona došla 11 meseci kasnije. Sâm Markes je možda najbolje opisao ono što se zapravo dogodilo – bilo mu je potrebno da izgubi titulu da bi je sada osvojio.

U ovo doba prošle godine, mladi Španac je već ostao bez šanse da odbrani titulu, ali ga to nije sprečilo da se umeša u borbu između Horhea Lorenca i Valentina Rosija. Usput je prekršio niz sportskih i etičkih pravila, ali se ni Rosi, ni Lorenco nisu mnogo istakli po pitanju fer-pleja u samom finišu prošle sezone. 

Nećemo se vraćati toliko unazad i prepričavati sve ono što se desilo na stazi „Sepang“, a potom i Valensiji, pošto svi već uveliko imaju svoj stav po tom pitanju. Ali, svojim mešanjem u njihovu borbu, Markes je svoje rivale mentalno doveo na nivo na kojem je želeo – daleko ispod sebe.

Od trenutka kada je Lorenco po peti put u karijeri postao svetski šampion, a Rosi ostao bez desete titule, nije postojao nijedan vozač koji je više fokusiran od Markesa. To se videlo najviše po njegovom pristupu trkama, koji nije bio ni nalik onom kakav je imao prethodnih sezona. Bio je mnogo mirniji, jeste padao kao ranije, ali samo tokom treninga i kvalifikacija, ali ne na trkama.

Nije išao na sve ili ništa kao Rosi, niti je imao neverovatne padove u formi kao Lorenco. Sakupljao je bodove i ni za jednu trku od Katara do Japana ne možemo da kažemo da je bila ekstremno loša za njega. Izvukao je pouke iz svojih grešaka, za razliku od Rosija i Lorenca, pošto su se vozači Jamahe previše koncentrisali na svoj verbalni rat da bi primetili da im je Markes uveliko pobegao.

Sama činjenica kako je to učinio trebalo bi ozbiljno da zabrine ne samo Rosija i Lorenca, već i sve u Jamahi. Markesova Honda je od početka sezone bila znatno lošija od Jamaha koje su ’Doktor’ i njegov timski kolega imali na raspolaganju, a mladi Španac je titulu obezbedio titulu tri trke pre kraja sezone. Posle pobede u Motegiju ima 77 bodova više od Rosija, a 91 više od Lorenca, što mnogo toga govori.

Mnogi će odmah pitati: „Kako Jamaha ima bolji motor, pogledajte kako Markes vozi“. Poenta je upravo u tome – Markes nije osvojio titulu zbog svog motora, već zbog toga kako je vozio, a vozio je uzuzetno pametno.

Od početka sezone, svi vozači na fabričkim i privatnim Hondama su imali velike probleme sa kontrolisanjem prednjeg kraja. Setite se samo koliko puta je Kal Kračlou završio pored staze, pa i Markes, ali mu se to nijednom nije desilo tokom trke, već uvek tokom treninga i kvalifikacija. Zašto? Zato što je bio svestan nedostataka Honde i tome se prilagodio.

Razlog za takve probleme bilo je navikavanje na nove pneumatike, koji su odlično ’radili’ na Rosijevoj Jamahi, dok se Lorenco stalno žalio, pre nego što je posle nekoliko meseci konačno priznao da je nešto i do njega. Uostalom, titule se ne osvajaju onako kako bi oni to želeli.

Honda Racing Corporation

Titule se osvajaju na konstantnost, a Markes je to imao ove sezone. Kada je shvatio da nije najbrži, koncentrisao se na osvajanje bodova i petu titulu je, isto kao i prethodnu osvojio u Japanu. Ipak, ključ četvrte bilo je to što je trijumfovao na prvih deset trka 2014. godine i niko mu zaista nije mogao ništa.

Sada su njegovi rivali propustili priliku da ga izazovu a on ih je samo mirno posmatrao. Prošle godine je bio previše nervozan i može se reći da je ’pukao’ pod pritiskom. U prilog tome ide činjenica da je na 18 trka imao čak šest odustajanja, dok je pet od preostalih 13 završio na najvišem stepeniku pobedničkog postolja.

Isti broj pobeda zabeležio je i ove godine, zaključno sa Velikom nagradom Japana, i još šest puta se našao na podijumu. Imao je dva četvrta mesta i jedno peto, a najlošiji rezultat ostvario je u Le Manu, kada je bio 13. Ako se neko do sada pitao, to mu je odgovor kako se osvajaju titule.

Mirco Lazzari gp/Getty Images

S druge strane, način na koji su Rosi i Lorenco pokušali da nadmudre Markesa, ako to tako uopšte može da se nazove, školski je primer za to šta ne treba raditi kada se borite za titulu. ’Doktor’ nam je jasno u Brnu rekao da je osvajanjem drugog mesta napravio veliki korak u borbi za drugo mesto u šampionatu sa Lorencom. On je tada znao kakav će rasplet biti, a mi smo se i dalje nadali da ništa nije gotovo.

Rosi jeste ove godine vozio mnogo bolje nego prošle, ali u pojedinim trenucima i mnogo nervoznije. Na četiri trke je ostao bez bodova, od toga tri puta svojom krivicom, i to je zasenilo sjajnu vožnju koju je prikazao, posebno u Heresu i na „Katalunji“, gde je trijumfovao. Ono što je posebno za razmišljanje jeste činjenica da je poslednji put na četiri trke ostao bez bodova 2010. godine, kada je zbog loma potkolenice propustio toliki broj trka.

Lorenco takođe na četiri trke nije osvojio nijedan bod, a od trijumfa u Muđelu, njegovog trećeg ove sezone, samo u pojedinim trenucima je ličio na sebe. Incident na stazi „Katalunja“ kada ga je Andrea Janone izbacio sa staze je bio okidač, a od tada je bilo više trka kada se mučio, nego borio na samom vrhu.

Mirco Lazzari gp/Getty Images

U borbi za titulu postoji još jedan igrač kojeg ne smemo da zaboravimo, a to je Dani Pedrosa. Svojom nevidljivošću do Velike nagrade San Marina, kada je jedini put ove godine vozio kako zna i ume, iskusni Španac je delom omogućio svom timskom kolegi da se prošeta do titule.

Markes je bio jasni broj jedan u Repsol Hondi, dok su u Jamahi dali zeleno svetlo svojim vozačima da se trkaju. Tako i treba da bude, ali svako isto tako treba da se bavi prvenstveno sobom i da prihvata odgovornost za svoje postupke.

Zna se da dok se dvojica svađaju, treći profitira, a pored sjajnog primera ove sezone, moramo da se podsetimo i na rasplet u Formuli 1 2007. godine. Kimi Raikonen je tada postao šampion ispred Luisa Hamiltona i Fernanda Alonsa. Jednostavno, gledao je sebe, kao Markes, dok su Hamilton i Alonso, kao i Rosi i Lorenco, više pažnje posvećivali nebitnim stvarima.

Posle svega viđenog od Katara do Japana, jedino što se može reći jeste da je Markes apsolutno zasluženo šampion. Ko kaže suprotno ili priča o zaverama, a ima takvih, očigledno nije pažljivo pratio sve što se desilo. O kompletnoj sezoni ćemo pisati nekom drugom prilikom, posle Velike nagrade Valensije. Do tada, budite uz Sport klub, a to što je pitanje šampiona rešeno, ne znači da ne možemo da očekujemo još tri trke, s obzirom na to kakve su bile sve prethodne.

Honda Racing Corporation
Honda Racing Corporation
Honda Racing Corporation
Honda Racing Corporation
Honda Racing Corporation
Honda Racing Corporation
Honda Racing Corporation
Honda Racing Corporation
Honda Racing Corporation
Honda Racing Corporation
Honda Racing Corporation
Honda Racing Corporation
Honda Racing Corporation
Honda Racing Corporation