Ester – čuvar olimpijske vatre

Skener 3. mar 20188:00 > 25. mar 2022 15:57
Alain Grosclaude/Agence Zoom, Getty Images Sport

Niko nije bio spreman za ono što će učiniti, ponajmanje ona sama. Takmičiti se u dva različita sporta u isto vreme samo po sebi iziskuje velike napore, ali ne postoji bolji dokaz da radite pravu stvar od osvajanja zlata u oba.

Ako bismo birali najveću zvezdu Zimskih olimpijskih igara u Pjongčangu, ne bismo imali težak posao. Čehinja Ester Ledecka bi glatko pobedila u tom izboru, a jedino bi Marit Bjergen mogla u neku ruku da joj pripreti. Iako je norveška skijašica broj svojih olimpijskih medalja dovela do 15, po čemu niko ne može da joj pripreti, njeno dostignuće je bilo i očekivano, ali ono što je Ledecka uradila nije.

Mlada Čehinja je u Pjongčangu ispisala nove stranice istorije time što je učinila nešto što nijednoj ženi pre nje nije pošlo za rukom – osvojila je zlata u dva različita sporta na istim Igrama. Ledecka je primarno snouborderka, ali je do zlata u svojoj glavnoj disciplini – paralelnom slalomu došla tek pretposlednjeg dana takmičenja. Nešto više od nedelju dana ranije napravila je najveću senzaciju Igara osvojivši najsjajnije odličje u superveleslalomu. I to pošto se samo povremeno takmiči u alpskom skijanju.

O tome koliko je iznenađenje napravila govori i njena reakcija, pošto je bila ubeđena da je došlo do greške u merenju i nekoliko minuta bilo joj je potrebno da se osvesti. 22-godišnja Čehinja je imala startni broj 26, skijala je u stilu snouborderke i u nekoliko navrata se činilo da će izleteti sa staze. Međutim, zahvaljujući svom stilu skijanja duž staze je konstantno bila ispred vremena koje je postavila Ana Fajt, a na kraju se ispostavilo da je za minimalnu razliku onemogućila austrijsku skijašicu da odbrani titulu.

Christophe Pallot/Agence Zoom/Getty Images

Zaista nisam znala šta se dešava, mislila sam da je greška, da će promeniti rezultat. Ništa mi nije bilo jasno. Bila sam verovatno jedina snouborderka na stazi. Ostale devojke nisu bile spremne da rizikuju toliko, bile su pod pritiskom, a ja sam samo pokušala da budem što bolja“, rekla je Ledecka pošto je za stotinku pobedila Fajtovu u borbi za zlato.

Njena rivalka Tina Vajrater, koja je morala da se zadovolji bronzom u toj trci, verovatno je na najbolji način objasnila zašto niko nije Ledecku ubrajao među potencijalne osvajačice medalje u Pjongčangu. Skijašica iz Lihtenštajna istakla je da je glavni razlog za to činjenica da se Čehinja više takmiči u snoubordu, nego u alpskom skijanju, pa niko nije ni znao koliko je dobra. Sama je priznala da je bila oduševljena njenim skijanjem kada ju je videla na pripremama u Čileu.

Koliko se koncentrisala na snoubord u stvari govori i to da je zlato u superveleslalomu osvojila na starim skijama koje je ranije koristila Mikaela Šifrin. Pred samu trku ispostavilo se da je to bio najbrži par od svih koje je imala u Pjongčangu, pa može da se kaže da je američka skijašica osvojila jedno zlato na ovogodišnjim Igrama, a njene skije dve.

Cameron Spencer/Getty Images

I tu nije bio kraj što se Ledecke tiče jer se do kraja Igara ponovo našla na najvišem stepeniku pobedničkog postolja, ovoga puta u svom glavnom sportu – snoubordu. Na putu do svog drugog zlata, 22-godišnja Čehinja je bila ubedljiva, a najmanja razlika viđena je u finalu, kada je za 46 stotinki bila brža od Nemice Zeline Jerg. I tako je njeno dostignuće postalo istorijsko jer nijedna žena pre nje nije osvojila zlata u različitim sportovima na istim Igrama. U muškoj konkurenciji, za Zimskim olimpijskim igrama to su učinili Norvežanini Johan Gretumsbroten i Torleif Haug, koji su se okitili zlatima u skijaškom trčanju i nordijskoj kombinaciji.

Lista onih koji su osvajali medalje u različitim sportovima bilo na letnjim ili zimskim Olimpijskim igrama broji oko 70 imena. Među njima, uz Ledecku samo je 15 onih koji su u oba sporta kojima su se bavili uspeli da se nađu na najvišem stepeniku pobedničkog postolja. I to je lista najboljih predstavnika olimpijskog duha, onih koji su prešli granice očekivanog, pokazali da uvek može više i nisu se zaustavljali kada su jednom pokorili svet.

Čak šestorica među njima bili su u isto vreme plivači i vaterpolisti, što je u vreme kada su osvajali medalje bilo uobičajeno. Na toj listi su Amerikanci Luis Hendli, Džo Rudi, Leo Gudvin i Britanci Rob Derbišir, Džon Džarvis i Pol Radmilović. Svi oni su se takmičili krajem XIX i u prve dve decenije XX veka, kada je većina Igara trajala po četiri i po meseca. Njihova dostignuća jesu velika, ali ne može da kaže da je veliko iznenađenje što je vaterpolista osvojio medalju u plivanju ili plivač u vaterpolu.

Doug Pensinger/Getty Images

Isti slučaj je i sa odbojkom u njenom izvornom obliku i onom na pesku, a jedini igrač koji je osvojio zlata u obe verzije tog sporta je Amerikanac Karč Kiraj. On se prvo sa odbojkaškom reprezentacijom Sjedinjenih Država okitio najsjajnijim odličjima na Igrama u Los Anđelesu 1984. i Seulu 1988. godine, da bi se potom koncentrisao na odbojku na pesku. Krunu tog dela karijere doživeo je pred svojim navijačima 1996. godine u Atlanti u paru sa Kentom Stefsom. Trenutno je selektor američkih odbojkašica, koje je vodio do titule svetskih šampionki 2014.

Kada se plivači, vaterpolisti i odbojkaš sklone sa liste ostaje još četvoro zimskih olimpijaca, trojica letnjih i jedan koji je pola-pola. Gretumsbroten i Haug su već pomenuti, a njima treba dodati i Finca Heikija Hasua, koji je takođe uspeo da osvoji zlata u skijaškom trčanju i nordijskoj kombinaciji, samo na različitim Igrama. Isto je učinila i Anfisa Rezcova, ali se ona takmičila u skijaškom trčanju i bijatlonu, kombinacija ipak u ženskoj konkurenciji još ne postoji.

Haug je prvi među svima njima ostvario istorijsko dostignuće time što je na prvim Igrama u Šamoniju 1924. godine osvojio zlata na trkama na 18 i 50 kilometara, kao i nordijskoj kombinaciji. To su, uz ski skokove, tada bila jedina nordijska takmičenja u programu Zimskih olimpijskih igara, a zanimljivo je da se našao na podijumu i u skokovima. Tada mu je pripala bronza, da bi 50 godina kasnije bilo ustanovljeno da je došlo do greške u računanju i da je u stvari njegov sunarodnik Andreas Haugen trebalo da se okiti tom medaljom. Nepravda je ispravljena, ali Haug nije doživeo da sâm preda bronzu Haugenu, pošto je preminuo 1934. godine, već je to učinila njegova ćerka.

Allsport UK /Allsport

Četiri godine kasnije u Zankt Moricu, red je došao na Gretumsbrotena, koji se zanimljivo u Šamoniju sva tri puta našao na pobedničkom postolju uz Hauga. Osvojio je zlata na 18 kilometara i u nordijskoj kombinaciji, u kojoj je ponovo bio najbolji 1932. godine u Lejk Plesidu. Posle njih dvojice, niko do Ledecke nije osvojio zlata u dva sporta na istim Igrama, što dovoljno govori o tome koliko je teško to učiniti.

Ipak, u međuvremenu je još dvoje skijaša uspelo da dođe do najsjajnijih odličja u različitim sportovima, ali ne na istim Igrama. Hasu je prvo 1948. godine u Zankt Moricu postao olimpijski šampion u nordijskoj kombinaciji, a četiri godine kasnije u Oslu je morao da se zadovolji srebrom. Ipak, najsjajnije odličje je osvojio kao član finske štafete na 4×10 kilometara, što mu je bilo dovoljno da njegovo ime ostane upamćeno. Po završetku karijere, u dva mandata je bio u finskom Parlamentu, a inače je bio farmer.

Da bi neko ponovio Hasuovo dostignuće bilo je potrebno 40 godina, a tada je čast pripala jednoj ženi. Anfisa Rezcova se paralelno takmičila u skijaškom trčanju i bijatlonu i jedina je osoba u istoriji kojoj je pošlo za rukom da osvoji olimpijska zlata u oba ta sporta.

Getty Images

Ruskinja je prvo pod zastavom Sovjetskog saveza stigla do zlata u štafeti 4×5 kilometara i srebra na 20 kilometara u Kalgariju 1988. godine, da bi četiri godine kasnije u Albertvilu postala šampionka u sprintu na sedam i po kilometara. Tada se okitila i bronzom u štafeti 3×7,5 kilometara, a karijeru je zaokružila najsjajnijim odličjem u bijatlonskoj štafeti na 4×7,5 kilometara pod zastavom Rusije u Lilehameru 1994.

Između letnjih i zimskih Igara našao se Amerikanac Edi Igan, koji je jedini sportista u istoriji koji je osvojio zlata na obema. Igan je prvo došao do najsjajnijeg odličja u boksu, u poluteškoj kategoriji, na Igrama u Antverpenu 1920. godine. Tačno 12 godina kasnije bio je deo boba četvoroseda koji je u Lejk Plesidu stigao do zlata, a to što je on tada postigao niko nije ponovio u poslednjih osam i po decenija.

I tu dolazimo do poslednje trojice na listi, od kojih su dvojica uspela da trijumfuju u dva sporta na istim Igrama. Nemac Karl Šuman je osvojio četiri zlata na premijernim Igrama u Atini 1986. godine, od toga tri u gimnastici, a jedino preostalo u rvanju grčko-rimskim stilom. Šuman je bio najbolji na razboju i preskoku, kao i timskom takmičenju na razboju.

Andreas Rentz/Bongarts/Getty Images

U gimnastici se odlično pokazao i Šveđanin Danijel Norling, koji je za 12 godina osvojio tri zlata u dva sporta. Prvo se u Londonu 1908. godine okitio najsjajnijim odličjem u timskom takmičenju, a četiri godine kasnije je učinio isto u Stokholmu, ali po švedskom sistemu. Dvostruko duža pauza ga je čekala do trećeg i ujedno njegovog poslednjeg olimpijskog zlata, koje je osvojio u konjičkom sportu u Antverpenu 1920. godine.

Upravo na tim Igrama jedna od glavnih zvezda bio je Amerikanac Moris Kirksi, koji je postao olimpijski šampion u atletici i ragbiju. Kirksi je bio srebrni na 100 metara, ali je zlato osvojio u štafeti na 4×100 metara, a zatim i sa ragbi reprezentacijom Sjedinjenih Država. U borbi za najviši stepenik pobedničkog postolja Amerikanci su deklasirali favorizovane Francuze sa 8:0.

Sve pomenuto govori u prilog toga koliko je ono što je Ledecka ostvarila na svoj način jedinstveno, a ujedno i teško. Dostignuća svih pomenutih sportista je teško porediti, ali njena sigurno zaslužuju mesto pri vrhu listu. Možda na papiru sve deluje lako, ali samo mesto na Zimskim olimpijskim igrama ne pada sa neba, a to Čehinja i te kako dobro zna. Pre četiri godine nije dobila dozvolu Međunarodne skijaške federacije da se nađe u timu Češke u alpskom skijanju na Igrama u Sočiju, pošto je mogao da broji osam članova, a ona bi bila deveta. Ipak, takmičila se u snoubordu i bila je eliminisana u četvrtfinalu, kada je bolja od nje bila Švajcarkinja Patricija Kumer, koju je u Pjongčangu nasledila na tronu.

Ledecka posle Sočija nije očajavala, ipak je imala tek 18 godina, već se još više posvetila onome što voli. Mislila je da je mnogo bolja snouborderka, nego što je skijašica, ali je na najbolji mogući način sebe navela da se zapita da li je zaista tako. Dostignuća I zato je pravi primer da treba sanjati i nešto što je u prvi mah nedostižno. Jer, ko zna, možda sami sebe iznenadite.