Na pitanje koliko ove sezone imamo debitanata u Formuli 1 verovatno bi svako drugačije odgovorio. Dvojicu ili četvoricu? Ako pod debitantima smatramo one koji se nijednom još nisu našli na startu, samo dvojica odgovaraju toj kategorizaciji. Ali, preostala dvojica zajedno nisu spojili pola sezone.
Istina je da ćemo tokom ovogodišnjeg šampionata videti dvojicu potpuno novih vozača i još dvojicu koje smo imali priliku da upoznamo pri kraju prošle sezone. Zbog toga što su se pojavili tako kasno zaslužuju da ih posebno predstavimo, pošto je pred njima prva prava sezona u elitnom društvu. Svaki od njih četvorice ima zanimljivu priču, a jedan se među njima izdvaja jer je imao šansu da debituje u Formuli 1 mnogo ranije, ali se okrenuo drugom tipu trka, pre poziva koji mu je promenio život.
Ni od jednog od njih se ne očekuje čudo, ali svi znaju koliko je prvi utisak važan. Zbog toga su i dvojica od njih zadržali mesta koja su dobili na nekoliko trka prošle godine, ali je u auto-moto svetu uvek najvažnija samo ona poslednja. Svi potencijal imaju, priliku su dobili, a na njima je da se pokažu u šampionatu u kojem se greške skupo plaćaju. Poslednjih godina smo imali mnogo primera za to, a to što bi se malo ko setio imena većine njih dovoljno govori.
Po iskustvu, Brendonu Hartliju preostala trojica ne mogu ni da priđu, a baš zahvaljujući njemu je i dobio šansu prošle sezone u ekipi Toro Roso, koja je odlučila da ga zadrži. Isto je učinila i sa Pjerom Gaslijem, ali je što se tiče njega odluka većim delom bila i očekivana. Njih dvojica već znaju kako je to voziti u Formuli 1, dok će svoj debi na Velikoj nagradi Australije sledeće nedelje imati novi vozač Vilijamsa Sergej Sirotkin i Šarl Lekler, koji će braniti boje Zaubera. Predstavljanje ‚debitanata‘ počinjemo od najiskusnijeg.
Brendon Hartli
Novozelandski automobilista se prvi put za volanom bolida Formule 1 našao kao 18-godišnjak, ali je od tada do njegovog debija prošlo deset godina. Mnogo razloga je dovelo do takvog raspleta, ali je epilog takav da su i on i Red Bul naučili lekciju. Hartli je privukao pažnju austrijskog tima svojom vožnjom u serijama u okviru Formule Reno, pa je tako i dobio priliku da testira bolid svoje sadašnje ekipe početkom 2008. godine.
Te sezone je vozio u britanskoj Formuli 3, da bi krajem godine dobio poziv da zameni povređenog Marka Vebera u Red Bulu tokom testiranja. Na taj način je već za sledeću sezonu postao test vozač kako za Red Bul, tako i Toro Roso, ali nije sve prošlo bez problema, pošto nije mogao da dobije superlicencu sve do maja. Tu ulogu je zadržao samo do polovine sezone, kada ga je zamenio Haime Algersuari, koji je kasnije dobio priliku da vozi za Toro Roso.
Hartli je tada odlučio da se koncentriše na Formulu 3 i Svetsku seriju formule Reno, u kojima je vozio, pa se nije vratio obavezama u Formuli 1, iako je mesto test vozača ostalo upražnjeno. Naredne sezone je Novozelanđanin dobio istu ulogu, koju je delio sa Danijelom Rikardom, ali je Red Bul posle samo šest trka odlučio da raskine ugovor sa njim. Kao razlog za takvu odluku navedeno je da nije nijednom pobedio u dve serije u kojima se takmičio dok je bio test vozač.
Na njegovom mestu, mnogi bi se predali, ali je njegova karijera od tada išla uzlaznom putanjom, samo daleko od Formule 1. Okrenuo se Le Man seriji, u međuvremenu je imao priliku da testira bolid Mercedesa, da bi od 2014. godine dobio priliku u Poršeu. Sa nemačkim timom je 2015. godine osvojio Svetski šampionat izdržljivosti, a prošle sezone je zajedno sa Timom Bernardom i Erlom Bamberom trijumfovao na trci 24 časa Le Mana.
Na neki način kao nagradu za trijumf na jednoj od najprestižnijih trka na svetu, Hartli je dobio poziv Toro Rosa da zameni Pjera Gaslija, kojeg je čekalo veliko finale Superformule, na trci za Veliku nagradu Sjedinjenih Država. Očekivano, Novozelanđanin je oduševljeno prihvatio šansu i svoju debi je završio na 13. poziciji, pa je zadržao mesto do kraja sezone, ali umesto Danila Kvjata. Rus se, inače, vratio u tim samo zato što je Karlos Sains junior od Teksasa vozio za Reno.
Iako su posle Ostina usledila dva odustajanja i 15. mesto u Abu Dabiju, to je bilo dovoljno da ubedi čelnike italijanskog tima da ga zadrže za ovogodišnji šampionat. Toro Roso od ove sezone sarađuje sa Hondom, a Hartli se veoma dobro pokazao tokom testiranja i nagovestio veoma dobre rezultate u narednim mesecima. Za volanom Poršea se sjajno pokazao, a sada je vreme došlo da isto učini i na znatno većoj sceni i čini se da on to može.
Pjer Gasli
Mladi Francuz je imao veoma zanimljiv put do Formule 1 i njegova promocija pri kraju prošle sezone nije bila nimalo iznenađujuća. Zamenio je Kvjata, kojem Red Bul i Toro Roso više nisu želeli da daju priliku posle velikog broja propuštenih šansi, i izuzetno dobro se pokazao. Od septembra 2015. godine Gasli je bio test vozač austrijske ekipe i bilo je jasno da je samo pitanje vremena kada će debitovati. Možda je bilo očekivano da se to desi i ranije, ali strpljivo čekao i na kraju dočekao.
Gasli se u jednosedima prvi put okušao 2011. godine, kada je kao 15-godišnjak vozio u francuskoj Formuli 4 i premijernu sezonu završio na trećem mestu. Naredne sezone je prešao u Formulu Reno 2.0, pre selidbe u Svetsku seriju formule Reno, koja mu je donela i mesto u Red Bulovom programu mladih vozača. Bio je vicešampion, iza Karlosa Sainsa juniora, čije mesto je baš prošle godine zauzeo na poslednje tri trke sezone.
Naredni korak za njega je bila GP2 serija, u kojoj je u svojoj drugoj kompletnoj sezoni, 2016. godine, došao do titule. Zbog toga se i spekulisalo da bi Toro Roso mogao da ga angažuje umesto Kvjata, bilo je priča o tome da je francuski automobilista uslovljavao tim, ali se to nije desilo sve do prošlogodišnje Velike nagrade Malezije. Jedan od čelnika Red Bulovog programa za razvoj vozača Helmut Marko je čak prošle sezone izjavio da je Kvjat bio mnogo talentovaniji od Gaslija ili Hartlija, ali da nije ispunio očekivanja i da mu je zato uručen otkaz.
Između titule u GP2 seriji i debija u Formuli 1, Gasli se u toku prošle sezone našao u japanskoj Superformuli, u kojoj je postao vicešampion. Zbog finala tog šampionata je bio primoran da propusti trku u Ostinu, a na kraju se ispostavilo da je za džabe otputovao u Japan, pošto je ono otkazano. Mladi Francuz je takođe debitovao i u Formuli E, umesto još jednog nekadašnjeg test vozača Red Bula Sebastijana Buemija, i trku u Njujorku je završio na četvrtom mestu, pošto je u trenutku kada je bio na putu do podijuma oštetio bolid udarivši u ogradu.
Gasli će, inače, biti treći francuski automobilista u šampionatu ove sezone, uz Romana Grožana i Estebana Okona, što je odlična vest zbog povratka Velike nagrade Francuske u kalendar. Od Gaslija se očekuje da se pokaže mnogo bolje od Hartlija, ali je i njegov timski kolega i te kako željan dokazivanja. Svakako treba očekivati borbu za bodove na pojedinim trkama od njih dvojice, posebno jer se Honda pokazala mnogo pouzdanijom tokom testiranja, nego što je slučaj bio prethodnih sezona.
Sergej Sirotkin
Većina bi volela da je Robert Kubica dobio priliku umesto njega, ali je izbor Vilijamsa na kraju pao na ruskog automobilistu. Britanski tim je imao volju, ali nije želeo da se kocka sa Kubicom, zbog toga što niko ne zna pouzdano kakva ograničenja bi imao ukoliko bi se na nekoj trci našao u bolidu zbog stanja njegove ruke. Sirotkin iza sebe nema nijednu veću titulu u nižim kategorijama, ali je u GP2 seriji pokazao izuzetan potencijal.
Njegovi počeci u auto-moto sportu vezuju se za malo poznatu Formulu Abart, čiju evropsku seriju je osvojio 2011. godine, sa 16 godina. Posle titule je istovremeno vozio u četiri različita šampionata, a najbolje se pokazao u Auto GP seriji, u kojoj je zauzeo treće mesto, uz dva trijumfa. Dva puta se na najvišem stepeniku pobedničkog postolja našao i u italijanskoj Formuli 3, da bi posle kratkog izleta u Svetskoj seriji formule Reno u potpunosti prešao u taj šampionat.
Priliku mu je potom dao Zauber, koji ga je angažovao kao test vozača, a zatim je dve sezone istu ulogu imao i u Renou. U Formuli Reno se zadržao dve pune sezone, pre prelaska u GP2 seriju, u kojoj je dva puta zauzeo treće mesto. Prošle sezone se malo više posvetio obavezama u Renou, ali je vozio i dve trke u Formuli 2, uz 24 časa Le Mana, na kojem je bio 16.
Posle sezone koju je proveo kao test vozač Zaubera, činilo se da bi mogao da dobije i mesto jednog od dvojice glavnih vozača naredne godine, ali se to nije desilo, već mu je uloga ostala nepromenjena. Ipak, zahvaljujući tome je dobio superlicencu, pa se tako našao za volanom švajcarskog tima na treningu pred Veliku nagradu Rusije 2014. godine. Međutim, Zauber mu je posle te sezone okrenuo leđa, da bi ga Reno angažovao kao razvojnog vozača, a tokom prošle sezone i rezervnog.
Kada je francuski tim krajem prošle sezone doveo Sainsa, bilo je jasno da je jedina šansa za njega Vilijams, ali i Kubicu. Britanski tim ga je pozvao na testiranja po završetku sezone u Abu Dabiju i na njima je bio daleko impresivniji od Kubice. Svi u Vilijamsu su bili izuzetno zadovoljni njegovim povratnim informacijama, ritmom koji je ostvario, ali i talentom, što je bilo više nego dovoljno da ih ubedi da zaslužuje priliku.
Potvrda je stigla sredinom januara, ali je nedeljama ranije bilo jasno da je Sirotkin dobio mesto, a ne Kubica. Testiranja su, međutim, pokazala da je možda Vilijams i napravio grešku time što je prilikom odluke gledao vremena sa testiranja u Abu Dabiju, pošto se Kubica u pojedinim trenucima znatno bolje pokazao. Ali, poljski automobilista je džentlmenski postupio i u finišu testiranja svoje vreme u bolidu ustupio Sirotkinu da bi se on što bolje spremio za svoj debi. Rus je u timu zamenio Felipea Masu, jasno je da se ne očekuju sjajni rezultati od njega odmah, ali će morati da se pokaže dobro u duelu sa timskim kolegom Lensom Strolom ako želi da se zadrži ne samo u Vilijamsu, već i Formuli 1.
Šarl Lekler
Ubedljivo najmlađi od svih debitanata, Šarl Lekler u šampionat Formule 1 vraća zastavu Monte Karla. Ujedno je jedini od novajlija koji je osvojio dve titule u poslednje dve godine, i to u ozbiljnim šampionatima za njegove godine. Pre dve godine je pokorio GP3 seriju, a prošle sezone je bio najbolji u Formuli 2.
Mladi Monegašanin iza sebe ima i dve sezone tokom kojih je bio test vozač u Formuli 1, u obe ga je Ferari delio sa timovima kojima je dostavljač motora – Hasom i Zauberom. U sklopu dogovora između italijanske kompanije i švajcarskog tima, došlo je i do njegovog debija za volanom Zaubera sa znakom Alfa Romea.
Lekler je od malena navikao na titule, pošto je tri puta bio šampion Francuske u kartingu, a potom je osvojio i juniorski karting kup Monaka na legendarnoj stazi na kojoj će ove godine voziti bolid Formule 1. Usledile su titule evropskog šampiona, a potom i svetskog vicešampiona, iza sadašnjeg vozača Red Bula Maksa Ferstapena.
Debi u jednosedima Lekler je imao u serijama u okviru Formule Reno, potom se okušao u Formuli 3, u kojoj je, između ostalog, zauzeo i drugo mesto na trci u Makauu. Tada ga je zapazio Ferari, a posle dve sjajne sezone koje je krunisao titulama očekivano je stigao do Formule 1. Predstojeća sezona je i te kako važna za njega jer ukoliko se dobro pokaže mogao bi da zasluži i mesto u Ferariju, pošto polako ponestaje strpljenja za Kimija Raikonena.
Nova sezona Formule 1 startuje Velikom nagradom Australije 25. marta, a kompletnu akciju ćete, kao i prethodnih sezona, moći da pratite na kanalima Sport Kluba. Naredne nedelje vas čeka i opširna najava sezone, kao i podkast, a potrudićemo se da zajedno uživamo do kraja novembra.