’Doktore’, srećan rođendan!

© 2019 YAMAHA MOTOR RACING SRL

Odavno nam je stavio do znanja da su godine samo broj, a kako vreme odmiče daje nam sve više dokaza za tu tvrdnju. I baš danas, kada puni 40 godina pitamo se koje su njegove granice, pošto sve ukazuje da nema nameru da stane, barem ne dok se ne završi naredna sezona.

Na današnji dan pre 40 godina rođen je jedan od najboljih motociklista svih vremena, ali i sportista na svetu – Valentino Rosi. Mnogi sanjaju da postignu samo delić onoga što je on ostvario i pre 20. rođendana, a posebno tokom cele karijere. Rekordima se ne zna broj, ali ga to nije usporilo u tome da uvek želi više, da pronađe novi način da ide uz korak momcima koji su u godinama u kojima njemu nije bilo ravnog.

Upravo u tome je našao novi motiv, a iako se poslednji put na tronu našao pre deset godina, prethodnih sezona nas je podsetio zašto je jedinstven na toliko načina. Nisu ga za džabe prozvali ’Doktor’, a to su najbolje iskusili njegovi najveći rivali – Maks Bjađi, Sete Žibernau, Kejsi Stoner, Horhe Lorenco i Mark Markes. Mlađima je i pošlo za rukom da ga nadmudre, ali njegovim vršnjacima ne toliko, a njihove borbe ostavile su svaka na svoj način trag u istoriji.

A trag italijanskog motocikliste je izuzetno dubok jer je motociklizam odveo na nivo koji je bio nezamisliv pre nego što se on pojavio. Devet titula, 115 pobeda, ukupno 232 podijuma samo idu u prilog tome, ali više od svega to što je Moto GP šampionat procvetao i postao najpopularniji auto-moto sport na svetu. I pored svega toga, on je ostao čvrsto na zemlji, svestan svoje uloge, koju je u nekim situacijama i zloupotrebio poslednjih godina, ali to ovoga puta nije tema.

© 2019 YAMAHA MOTOR RACING SRL

Pošto njegova karijera još traje, nećemo se prisećati kako je ona tekla, za dugački osvrt će biti vremena kada objavi povlačenje. Umesto toga, za 40. Rosijev rođendan ćemo se podsetiti pet trka koje su svaka na svoj način obeležile njegovu karijeru. Zanimljivo, sve su se desile tokom prošle decenije, a samo jedna od njegovog 30. rođendana. To ne znači da nije bilo trka za pamćenje od tada, setimo se samo trke u Asenu 2017. godine, pa Velike nagrade Katalonije godinu dana ranije, čak i Sepanga prošle sezone, kada je bio nadomak 116. pobede, ali je napravio grešku i izleteo sa staze. Mi smo izabrali samo pet da biste vi u komentarima otkrili svoje najdraže trenutke koji imaju veze sa ’Doktorom’. Krenimo redom…

Filip Ajland 2001.

Bila je to ’Doktorova’ druga sezona u najjačoj kategoriji, poslednja godina klase do 500 kubika. I upravo na stazi „Filip Ajland“, Italijan je obezbedio svoju treću titulu, prvu od sedam u kraljevskoj klasi. I to je učinio u direktnom duelu sa Bjađijem, koji je odlučen u poslednjem krugu.

Robert Cianflone/Getty Images

Posle velike borbe, Rosi je vođstvo preuzeo nekoliko krivina pre kraja i uspeo je da se zadrži u vođstvu do samog cilja, kroz koji je prošao sa 13 hiljaditinki prednosti u odnosu na sunarodnika. Do kraja sezone tada su ostale još dve trke, a Rosi je u borbi za titulu Bjađija pobedio za 106 bodova. Borba za titulu izgledala je slično i godinu dana kasnije, a epilog šampionata bio je isti, a stariji od njih dvojice karijeru je završio bez ijedne titule u najjačoj kategoriji.

Velkom 2004.

Rosi je u kraljevskoj klasi debitovao kao vozač Honde, sa kojom je osvojio tri titule, pre nego što je odlučio da je vreme za novi izazov, koji je pronašao u Jamahi. U to vreme, Jamaha je bila daleko od pobedničkog motora, ali ga je upravo ’Doktor’ učinio takvim, pa tako i nastavio svoju dominaciju u Moto GP šampionatu.

I to nije bilo lako, pošto je tim bio bez pobede 18 meseci pre početka sezone 2004. godine, ali je praktično sam Italijan preporodio Jamahu. Bila je to Velika nagrada Južne Afrike, prva trka sezone, na kojoj je započeta ljubavna priča između Rosija i njegove ’Jame’. Niko nije mislio da je to moguće, ali je Rosi posle borbe sa Bjađijem od starta do cilja postao prvi vozač koji je trijumfovao na motorima različitih proizvođača na dve trke zaredom.

Heres 2005.

Oni koji su čitali Rosijevu autobiografiju „A šta da nikad nisam probao“ znaju da je Sete Žibernau ’predvideo’ da će se ’Doktor’ mučiti kada Hondu zameni Jamahom. Sve što se desilo kasnije postalo je deo istorije, ali je začinilo borbu njih dvojice na samoj stazi, a boljeg primera od Velike nagrade Španije iz 2005. godine nema. Mnogi bi čak okarakterisali da je na toj trci Rosi jednom od svojih najvećih rivala pokazao gde mu je mesto.

Bryn Lennon/Getty Images

Njih dvojica su vodili intenzivnu borbu koja je rešena u poslednjem krugu staze „Heres“, kada je Rosi izgurao sa staze Žibernaua. Više od deceniju kasnije, Italijan je priznao da bi da se taj incident desio u sadašnje vreme bio kažnjen, ali tada nije bio takav slučaj. Iako je njegov potez bio ispraćen zvižducima španskih navijača, ’Doktor’ nije mario, a zanimljivo je da je to možda bila i poslednja prava šansa koju je Žibernau imao za trijumf u Svetskom šampionatu.

Laguna Seka 2008.

Rosijev niz od pet titula u kraljevskoj klasi prekinuo je Niki Hejden, a zatim se na tronu našao Kejsi Stoner, koji je do danas ostao jedini Dukatijev svetski šampion. Australijancu je najveći rival na putu do prve titule bio Dani Pedrosa, ali to ne znači da rivalstvo sa Rosijem nije postojalo, naprotiv. Ono je u godini kada je Stoner branio titulu dostiglo novi nivo, a poprište njihovog najžešćeg okršaja bila je „Laguna Seka“.

Andrew Northcott/Red Bull Content Pool

Ljubitelji motociklizma žale što Svetski šampionat više ne posećuje tu stazu u Kaliforniji, a jedan od razloga je i borba ’Doktora’ i Stonera, koja je kulminaciju imala u krivini ’Vadičep’. Rosijevo preticanje je bilo kao stvoreno za televizijske špice, a slično smo videli i pet godina kasnije, kada je akter borbe uz Italijana bio Markes. Australijanac je ozbiljno pretio Rosiju, ali je, može se reći, pukao pod pritiskom devet krugova pre kraja, kada je izleteo sa staze. Bila je to jedina Rosijeva pobeda na „Laguni“, a kasnije te sezone je titulu vratio u svoj posed.

Katalunja 2009.

Tokom prvih sezona u Jamahi, Rosi nije ni imao pravu pretnju unutar svog tima jer iako za Kolina Edvardsa može da se kaže da se majstor, isto tako je i jasno da nije bio materijal za šampiona kraljevske klase. U japanskom timu se sve promenilo dolaskom Horhea Lorenca 2008. godine, a od početka je bilo jasno da se mladi Španac neće zadovoljiti sporednom ulogom.

Posle debitantske sezone, Lorenco je postao ozbiljan rival italijanskog motocikliste, a iako su tokom godina vodili sjajne borbe nijedna ne može da se poredi sa onom na „Katalunji“ 2009. godine. Ta Velika nagrada Katalonije je jedna od onih trka koje ljubitelji motociklizma mogu da gledaju u nedogled, a verovatno im neće dosaditi ni za 50 ili 100 godina. Vozači Jamahe su pripredili šou koji je teško prepričati, toliko puta su se smenjivali u vođstvu, a na kraju je Rosijeva hrabrost i ludo preticanje u poslednjim trenucima donelo prevagu na njegovu stranu.

Recite nam, koji trenuci su za vas obeležili dosadašnji deo ‘Doktorove’ karijere?