Dan Lorencovog povlačenja

Moto GP 14. nov 201919:47 > 20:00
Honda Racing Corporation

Spremali smo se za stazu kada je stigao poziv za konferenciju za štampu Horhea Lorenca. Ono što je odmah dovelo do toga da se alarm oglasi je činjenica da je u pozivu stajalo „exceptional press conference“. To je moglo da znači samo jedno – da će objaviti povlačenje.

Usledio je šok jer smo došli u Valensiju da ispratimo poslednju trku sezone i prvi put na stazi vidimo motore za narednu godinu. U satima koji su usledili tražili smo znake da grešimo, da nas osećaj ne vara, ali nam je onda stigla potvrda. Bilo je jasno šta se dešava i onog trenutka kada smo ljudima iz Dorne rekli da nam je žao što Lorenco završava karijeru, a oni na to odgovorili: „Jeste li sigurni, još ništa nije objavio“. A zbog čega drugog bi sazivao konferenciju za štampu?

Povezano

Iako je u prvom trenutku njegova odluka izgledala ishitreno, kako se bližio trenutak kada će konferencija početi sve se činilo logično. Lorenco je poslednjih meseci prestao da liči na sebe, nije bio ni izbliza onaj vozač za kojeg se činilo da je jedini u stanju da ugrozi Marka Markesa. Samim tim zaista više nemam odgovor na pitanje šta mislim ko bi mogao da stane put sada već osmostrukom svetskom šampionu. Niko od vozača sa kojima se sada bori ne deluje dorastao tom zadatku.

Što se tiče Lorenca, kada je izgovorio da postoje četiri posebna dana u životu jednog vozača, izgledao je kao čovek kojem je laknulo. Rekao je da su to dan kada debituje u Svetskom šampionatu, kada prvi put pobedi, zatim osvoji prvu titulu i na kraju odluči da završi karijeru. Između prvog i poslednjeg tog dana za njega je prošlo 18 godina, a što je još važnije ima zbog čega da bude ponosan. Ima onih vozača koji nisu doživeli ni taj drugi, a posebno ne treći poseban dan.

Honda Racing Corporation

U jednom trenutku je i sam rekao da se tokom ranog dela karijere borio sa tolikim brojem vozača koji su ponekad bili i bolji od njega, a na kraju nisu ni stigli do Svetskog šampionata. I to je zaista realnost, oni su našli druge poslove kojima će se baviti u životu, on je ostvario i svoje i njihove snove i sada je došao kraj. Za njega pre nego što su mnogi mogli da pretpostave, zbog čega je većina tužna zbog vesti koje je objavio, ali postoji milion i više razloga zašto ne treba da bude tako.

Baš zbog toga, kada je došlo vreme za pitanja na konferenciji, nije bilo mnogo onih koji su želeli nešto da ga pitaju. Rekao je skoro sve time što je otkrio da nema motivaciju, da su povrede ostavile veliki trag, kao i da želi da se bori za pobede, ne tek za po koji bod. Bilo je onih koji su želeli da znaju kada je doneo odluku i čime će se baviti ubuduće, ali mi nismo jedni od njih. Mi smo ga pitali koje uspomene iz svoje karijere bi okarakterisao kao najsrećnije i tada se baš raspričao i videla se žar u njegovim očima, ali ona ne vredi kada motivacija ne postoji.

Teško je izabrati jednu jer sam srećom proživeo mnogo lepih trenutaka. Ako bih morao da izaberem jednu posebnu, to bi bila Malezija 2010. Jer sam ostvario najvažniju titulu koju jedan vozač na svetu može da osvoji. To mi je donelo mnogo slobode i zadovoljstva, bio sam slobodan profesionalno. Među prvih pet bi bila moja prva pobeda u Brazilu 2003, moja prva titula u Valensiji 2006, očigledno prvi naslov prvaka u kraljevskoj klasi, a ubrojao bih i Asen 2013. jer sam uradio nešto neverovatno i pokazao da um može da tera telo do samih granica, a zatim verovatno i moja poslednja titula svetskog šampiona, ovde, u Valensiji, 2015. godine“, rekao je Lorenco.

Mirco Lazzari gp/Getty Images

Bilo je još trenutaka definitivno, a ja bih izdvojila pobedu u Muđelu prošle godine, kada je pokazao da zna da pobeđuje i na Dukatiju. Tada je već italijanski tim odlučio da ga se odrekne, a na neki način tada je usledio domino efekat koji je eto kulminaciju dostigao u Valensiji. Lorenco možda ima za čim da žali, možda najviše za Jamahom, ali je lepo rekao – tražio je motivaciju pre odlaska iz japanskog tima, našao ju je, ali ga Dukati nije čekao. Novu je pronašao u Hondi i to se završilo ozbiljnim krahom, ali zaista je moglo da bude i gore s obzirom na dve nesreće koje je imao ove godine.

#related-news_0

S druge strane, ima više razloga za zadovoljstvo nego što mnogi mogu da kažu, ne samo motociklisti, već generalno ljudi. Osvojio je pet titula – dve u klasi do 250 kubika, tri u kraljevskoj, upisao je 66 pobeda i ukupno 148 podijuma. Vozio je za najveće timove Moto GP šampionata, šta više može da poželi? Samo da ostane zdrav i prav jer u poslednje vreme to nije bio.

Mi ćemo u petak imati priliku da razgovaramo sa Lorencom, a posvetićemo se i ostalima jer danas zaista nije bilo vremena da razmišljamo o svemu. Ipak, razgovarali smo sa Mikom Duanom, Vilkom Zilenbergom, Polom Espargarom, Bredom Binderom i još nekima, a sutra nas čeka još mnogo toga, između ostalog, i intervju sa jednim ovogodišnjim šampionom. Ili možda dvojicom, videćemo. J Lorencovom karijerom ću se svakako više pozabaviti po povratku iz Valensije, a do tada vam preporučujem intervju koji smo uradili sa njim prošle godine.