Đukić za SK: Odlazak iz Partizana moja najveća greška

Skener 8. jun 201713:40 > 13:51
SK

Aktuelni osvajač duple krune u fudbalu, Partizan, predstavio je u ponedeljak svog novog trenera. Miroslav Đukić se nakon deset godina vratio na Topčidersko brdo, potpisavši ugovor na dve godine. Dan nakon zvanične promocije, Đukić je bio gost naše televizije.

Naši novinari, Vladimir Novaković i Ranko Čabarkapa, razgovarali su sa novim-starim strategom „crno-belih“ o mnogim interesantnim temama. U centru pažnje bio je njegov novi angažman ali je bilo razgovora i o reprezentativnom fudbalu, kao i o iskustvima koja nosi sa Iberijskog poluostrva.

Svoj prvi dan na novom radnom mestu Đukić će imati u subotu, 10. juna, za kada je zakazana prozivka u Sportskom centru „Teleoptik“. Dva dana kasnije se počinje za treninzima a 14. juna ekspedicija „Parnog valjka“ putuje na Zlatibor, gde će biti obavljen prvi deo priprema.

Tužna je istina da se, kada se odlazi iz srpskog fudbala, uzima karta u jednom pravcu, a vi ste se vratili nakon 10 godina. Šta ste naučili u međuvremenu? Kako je došlo do toga da se vratite?

„Ja sam veoma srećan jer sam se vratio u srpski fudbal. Mislim da ima mnogo prostora za napredak, da mogu mnogo da doprinesem srpskom fudbalu, a i da sâm istovremeno nastavim da napredujem kao trener i kao čovek. Srećan sam što sam se vratio u moj klub, u moj Partizan. Mislim da je ovo pravi trenutak za povratak, jer se Partizan nalazi u jednom lepom periodu gde je osvojio duplu krunu, vlada pozitivna atmosfera. Dolazi trener koji ima internacionalnog iskustva, da pokušamo da napadnemo Ligu šampiona. Stvara se velika snaga sa pozitivnom atmosferom i pokušaćemo da iskoristimo to, da bismo se plasirali u Ligu šampiona, što je u ovom momentu prioritet„, rekao je Đukić.

Ovoga puta su drugačije okolnosti. Pre 10 godina nasledili ste klub od Miodraga Ješića, tada je bila loša atmosfera i unutar tima i oko ekipe, a sada ste preuzeli tim koji je osvajač duple krune. Koliko se razlikuju okolnosti tada i danas?

FK Partizan

„Razlika je zaista velika. Tada sam došao u teškom momentu u ekipu koja je imala mnogo problema i na kraju sezone smo morali da pravimo ozbiljan rez. Došlo je do velikih promena u ekipi, što samo po sebi nosi rizike. Ulazite u novu sezonu sa mnogo novih imena, treba to sve uigrati i ukomponovati, što je veoma težak posao. Mi smo u onom momentu uspeli u toj nameri, napravili smo uvertiru i bili smo čak jesenji šampioni. U ovom momentu nas očekuje potpuno drugačija situacija- jedna zdrava atmosfera, super ekipa koja dobro funkcioniše. Ideja je kontinuitet, da održimo to što imamo, da nadogradimo i poboljšamo ono što možemo i da nastavimo tamo gde je Marko Nikolić stao. Jer ono što funksioniše ne treba menjati„.

Mnogo navijača crno-belih smatra da je to bio najatraktivniji Partizan u prethodnih 20 godina. Partizan je tada igrao najbrži i najmoderniji fudbal. Svakako da je kvalitetan tim koji ste tada imali na raspolaganju pomogao, ali je i Vaša fudbalska filozofija dobro legla ekipi. Da li se od tada nešto promenilo u načinu na koji vi doživljavate fudbal i da li mogu navijači ponovo da očekuju sličan Partizan?

„Da Vam kažem, ja ne mogu drugačije da doživljavam Partizan. Da sam došao u neku drugu ekipu, u ekipu koja se bori za opstanak, sigurno da bi mentalitet bio drugačiji i sigurno da bismo pravili ekipu koja se brani i igra na kontranapad. Sa Partizanom Vi morate da idete na pobedu, morate da tražite pobedu, da tražite gol više. Mi moramo da igramo ofanzivan fudbal i da gajimo ofanzivan mentalitet gde će igrači pokušavati da što pre uzmu loptu protivniku, da budemo blizu protivničkog gola, da ga napadamo, da ga pritiskamo, da ga davimo. To je taj mentalitet koji ćemo i dalje gajiti u Partizanu. Jer, mi smo Partizan i ne možemo drugačije„.

Christopher Lee, Getty Images Sport

Kad smo već kod toga, koliko ste upoznati sa kvalitetima aktuelne generacije i vidite li u ovom Partizanu nekog novog Stevana Jovetića, Žuku, Moreiru, Dijaru?

Pa sigurno da se radi o zaista kvalitetnoj ekipi, koja je osvojila duplu krunu. Taktički su dobro obučeni, dobro su stajali na terenu, vrlo su kvalitetni igrači. Imamo mladih, talentovanih igrača poput Đurđevića, koji je zaista odigrao vrhunsku sezonu i mislim da još ima mnogo prostora da napreduje. Ova ekipa zaista ima odličnih igrača. Đurđević je dao 24 gola. Radi se o zaista talentovanim momcima i mislim da kao ekipa možemo da napredujemo, da budemo mnogo agresivniji, da budemo čvršća, homogenija ekipa. Individulani kvalitet koji oni imaju doneće nam taj plus koji nam je potreban„.

Možda je rano za to pitanje, ali imate li neku okvirnu ideju na kojim pozicijama su potrebna pojačanja? Vodili ste dosta ekipa u Španiji, bilo je tu dosta mladih, talentovanih igrača koji nisu uspevali. Da li biste možda mogli da dovedete nekog igrača iz Vaših bivših klubova?

„Na poziciji centarhalfa moramo da dovedemo igrača, to mesto ćemo sigurno morati da popunimo. Videćemo šta još treba da se poboljša, jer Partizan je klub koji uvek hoće više, koji hoće bolje. Ukoliko nam se ukaže prilika da dovedemo nekog ko može da nam poboljša kvalitet, Partizan je uvek otvoren za takve situacije“.

Topčidersko brdo ste pre 10 godina napustili da biste preuzeli klupu reprezentacije. Kako gledate sada, 10 godina kasnije, na taj period?

„Tada je bila drugačija situacija. Ja sam bio odvojen od porodice, hteo sam da budem bliže njima, a reprezentacija mi je to omogućavala jer nisam imao svakodnevni rad. Supruga i deca su mi bili u Španiji , deca su imala 18 i 16 godina i bilo im je potrebno da im otac bude blizu. To je presudilo da odem u reprezentaciju. Fudbalski gledano, odluka da napustim Partizan bila je moja najveća greška u životu. Ali, neke stvari su se izdešavale, pa sam otišao da budem bliže porodici“.

Gary M Prior, Getty Images

Da li pratite aktuelnu reprezentaciju Srbije? Koje je Vaše mišljenje o radu Slavoljuba Muslina? Šta mislite o šansama Srbije protiv Velsa, može li do pobede i može li do Rusije?

„Mislim da je Muslin napravio zaista veliku stvar. Podignut je kult reprezentacije, svi više verujemo u našu reprezentaciju, koja igra mnogo bolje. Najbitnije je da je kult reptezentacije na višem nivou i da smo ponosni na nacionalni tim. Mislim da svi to treba da podržimo, da osećamo da su oni deo nas i da smo mi deo njih. Postoji dobra hemija u ovom momentu. Muslin je uspeo da vrati poverenje u naš srpski fudbal i u reprezentaciju„.

Vašu trenersku karijeru ste nakon toga gradili u Španiji, gde ste predvodili nekoliko manjih klubova kao i Valensiju. Sa Valjadolidom ste uspeli da izborite plasman u Primeru ali sa „Mestalje“ ne nosite lepe uspomene. Možete li povući neku paralelu između ta dva iskustva?

„U Valjadolidu gotovo da smo napravili čudo. Kada sam stigao u klub, oni su bili pod stečajem, ekipa je bila u rasulu, zaista teška situacija. Igrači nisu primali plate, to je nešto što se retko dešava u Španiji ali mene uvek tako nešto mora da zadesi. Uspeli smo u nameri da ekipu odvedemo u prvu ligu igrajući zaista odličan fudbal. Sledeće sezone smo bez problema opstali u prvoj ligi, takođe igrajući odlično. Sve je funkcionisalo perfektno. Dobili smo ponudu od Valensije, a to se ne odbija. Valensija u tom momentu ulazi u ekonomske probleme i mi nismo mogli da dovedemo pojačanja. Čak je najbolji strelac ekipe Soldado prodat da bi se izmirili dugovi. Jedna zaista teška situacija, a i ekipa nije bila homogena. Osim toga, tim je bio veoma skup i nije bilo moguće napraviti rez. Došao je novi predsednik koji nije izdržao pritisak u Valensiji i posle šest meseci promenio je stručni štab. Međutim, to timu nije donelo bilo kakav boljitak. Sledeće godine je Valensiju kupio novi vlasnik, Singapurac, koji je uložio novac u ekipu. Mi smo u Valensiju došli u vrlo teškom trenutku i mislim da nije bilo realno očekivati da napravimo neki veći rezultat„.

Gonzalo Arroyo Moreno, Getty Images Sport

Tri godine su prošle otkako je Piter Lim stigao u klub a rezultati nisu bolji i ekipa podbacuje iz godine u godinu. Vidite li neko rešenje i da li dolaze bolji dani za klub sa „Mestalje“?

Mislim da se Valensija nalazi u periodu gde nema kontinuitet, stabilnost i sigurnost. U svakom momentu menjaju trenere i nema napretka, boljitka i nadovezivanja. Zaista je teško raditi u Valensiji u ovom trenutku. Sada je došao provereni trener Marselino koji je napravio zapažene rezultate sa Viljarealom i od njega se mnogo očekuje. On u ovom momentu ima mnogo mladu ekipu, nema igrače koji su kostur tima. Od starije garde tu je jedino Pareho. Ostalo su sve mladi igrači koji imaju kvalitet, ali da uspete da ostvarite rezultat preko mladih igrača, a bez oslonaca koji imaju iskustvo je jako teško. U Valensiji postoji konstantan pritisak i ako mlad igrač nema pored sebe iskusne igrače, teško je napraviti rezultat. Moraće da kupe tri, četiri iskusna igrača koji će im dati stabilnost, a oko njih da postave te mlade igrače koji bi onda mogli da funkcionišu mnogo boje“.

Da li za Vas predstavlja iznenađenje dominacija Reala u minuloj sezoni Primere?

Oni su zaista vrhunska ekipa. Real je ove sezone zaista igrao sa autoritetom. Dvadeset i nešto vrhunskih igrača, to su dve ekipe. Mnogo puta su u Španiji govorili u šali da je druga ekipa Reala, pod znacima navoda, bolja od ove prve. Sama činjenica da u finalu Lige šampiona u konkurenciju od 18 igrača nije ušao Hames ni Lukas Vaskez, govori mnogo. Real Madrid je vrhunski odigrao, a Zidan im je dao tu mirnoću, tu stabilnost koja im je dala primer. Benitez nije uspeo da nametne taj autoritet velikim igračima, dok Zidan ima taj igrački autoritet. Igrači su poštovali njegovu hijerarhiju i nisu imali trzavica i problema. Ispostavilo se da je to bilo pravo rešenje koje im je donelo rezultat„.

Sa druge strane, Barselona je imala neubedljivu sezonu. Da li je to izuzetak ili pokazatelj slabosti sistema i krize ideje na „Kamp Nou“?

Gonzalo Arroyo Moreno/Getty Images

Barselona je ove godine imala mnogo uspona i padova, daleko od Barse koju smo navikli da gledamo. Mislim da treba da dođe do osvežavanja. Pogotovo u odbarni su imali dosta problema. Mislim da će ove godine da dovedu nekoliko pojačanja i da osveže ekipu, da bi mogli u punoj meri da pariraju Real Madridu. Ove godine nisu ubedljivi kao što su bili ranijih godina„.

Još jedan Vaš bivši klub preživljava teške dane. Možda i najlepši deo igračke karijere proveli ste u La Korunji. Deportivo se već godinama bori za opstanak, ispadali su u Segundu. Postoji li mogućnost da u narednih nekoliko godina ponovo gledamo „Super Depor“, koji će se boriti za Ligu šampiona ili makar postati stabilan prvoligaš, ili je kriza na „Riazoru“ dublje prirode?

To je mnogo teško. Vidimo da je fudbal ušao u fazu čiste ekonomije. Ko ima para, kupuje bolje igrače i pobeđuje. Mislim da su vremena u kome je mali klub kao što je Deportivo mogao da parira Real Madridu ili Barsi, prošla i teško da će se vratiti. Deportivo sa svojim ekonomskim mogućnostima u ovom trenutku teško može da parira velikim ekipama, njegova sudbina je da se bori od sredine pa na dole„.

Igrali ste za ekipe koje pretenduju na trofeje, a trenirali ste klubove koji se bore za opstanak. Koji je mentalitet ekipa koje se bore za opstanak? Kako izgleda igrati na „Kamp nou“ kada 90 % timova tamo ide sa belom zastavom?

To me je često frustriralo kao trenera. Kao fudbaler sam izgradio mentalitet da se ne plašim protivnika, da idem po njega. Svejedno mi je da li igra Madrid, Barselona jer verujem u sebe i u svoju ekipu. Često sam kao trener manjih ekipa pokušavao da igrače naučim tome, ali to često ne može da prođe. Igrači nemaju taj mentalitet i morate da im se prilagodite. To dolazi sa iskustvom, onda vas frustrira jer negde u sebi hoćeš i znaš da možeš, ali iskustvo ti pomogne da shvatiš da to prosto ne funkcioniše ako nemaš materijal. Sa malim ekipama moraš da čekaš svoju šansu na utakmicama protiv velikih, da iskoristiš neku njihovu slabost, a ne da se nametneš. Za sve je potrebno vreme. Sećam se kada sam stigao u Deportivo. To je bio jedan mali klub sa malim igračima. Međutim, kada su nam kasnije došli Bebeto, Mauro Silva i ostali igrači sa pobedničkim mentalitetom, a onda su i ti mali igrači porasli jer su želeli da budu kao ovi veliki, da ih oponašaju. Onda su i oni rasli, što je dovelo do toga da je i ekipa rasla i dostigla visok nivo. Za sve je potrebno vreme, ali mnoge ekipe u fudbalu danas nemaju to vreme. Svi traže brze rezultate, svi traže da se što pre nešto napravi, malo je stvaranja. Fudbal više ne dozvoljava mnogo toga jer svi traže rezultate i hoće da ekipa koja je sastavljena juče funkcioniše“.

SK

Pomenuli ste da je potrebno vreme. Karakteristika srpskog fudbala jeste da najbolji klubovi imaju veliki broj mladih igrača, koji odlaze iz Srbije. Igrači Zvezde, Partizana, Vojvodine imaju naviku da lako pobeđuju u domaćem šampionatu, ali kada se izađe na međunarodnu scenu, gde protivnik ima iskusne igrače, koliko je teško takve igrače naučiti da pobeđuju?

Mi imamo prednost u odnosu na ekipe sa zapada kada su u pitanju igrači između 16 i 19 godina. Naše dete tog uzrasta igra već u Prvoj ligi, dok ono dete u Španiji nema šanse da priviri u te ekipe, jer su to takmičarske ekipe i neće staviti tog mladog igrača u tim. Igrači u našim ekipama su zreliji sa 19 godina. Međutim, problem je kada oni odu tamo gde su pravi igrači, koji su već obučeni na taktičkom planu. Tada je problem što mislim da su otišli prerano. Oni tamo sagorevaju i pre nego što potpuno sazru. To su godine kada on treba da igra da bi napredovao dalje. A ako on sedi na klupi Sevilje ili Valensije godinu, dve, on onda pada i tada dolazi do frustracija i do gubitka samopouzdanja. Veliki problem nastaje kada mladi igrači odu u sredine u kojima neće biti u prvom planu. Naši igrači bi trebalo da sačekaju priliku, da sazru i da posebno obrate pažnju na to u koju zemlju idu. Na primer Jovetić- meni je najžalije što u Španiju nije došao kada je imao 21 godinu, umesto što je došao sa 29, 30 godina. Tamošnji mentalitet je mnogo sličan našem, oni mnogo vole fudbal. Tamo ako ne igrate u 15. minutu, pubika počne da vam zviždi. Na taj način opominju trenera da njegova ekipa mora da igra. Ako odete u Italiju, ili u Englesku, odlazite u ekipe koje su takmičarske i onda se naši igrači pogube. Mi nismo ni Nemci, ni Englezi, mi smo Srbi. Mi volimo fudbal, volimo da igramo i zbog toga mislim da je Španija najbolja zemlja za nas. Oni gaje fudbal, a mi to volimo„.

UEFA svake godine malo pomera pravila i došlo se do toga da će Liga Evrope ove godine krenuti u junu, da će Partizan 10. jula na teren. Da li je normalno da Vama pripreme za novu sezonu počinju dve nedelje nakon osvajanja nacionalnog kupa a da za neke ekipe praktično nije bilo pauze?

Sigurno je da igračima treba pauza posle naporne sezone. Svuda je normalno da se igrači odmaraju mesec dana. Kada se ne odmortite, dolazi umor na umor. Ipak, kod nas u ekipama su mladi igrači, a oni će brzo da se oporave i da uđu u mašinu. Ali igrači svakako treba da imaju mesec dana pauze, da se opuste i odmore. Kako god da je, moramo da se prilagođavamo, nema izgovora. Nalazimo se u klubu koji zahteva titule, spremne ljude i ispunjene ciljeve, što mi spremno očekujemo. Spremno napadamo ciljeve i nema izgovora„, zaključio je Đukić.