Rasizam – čaroban lek za nečistu savest

Michael Regan Getty Images Sport

Kada idete kod nekoga u posetu, običaj je da se ponese poklon, kao mali znak poštovanja prema domaćinu. To je najčešće flaša rakije, može biti i buket cveća, kafa ili čokolada za najmlađe. Osim ukoliko ste sportski (ili bilo koji drugi) novinar iz Engleske.

U tom slučaju, pored sredstava za rad, sa sobom ćete poneti i jednu reč kojom ćete obeležiti domaćina – rasizam.

Krajem septembra, dan nakon ubedljive pobede njegovog tima nad Votfordom, Bernardo Silva je na Tviteru okačio sliku na kojoj je svog saigrača Bendžamina Mendija uporedio sa tamnoputim dečakom koji se nalazi na omotu jedne čokoladice. Iako je Portugalac ubrzo obrisao sporan tvit, gotovo dva meseca kasnije dobio je zabranu igranja na jednom meču Premijer lige, moraće da plati kaznu u iznosu od 50.000 funti, a u obavezi je i da pohađa edukativni kurs, gde će mu valjda biti objašnjeno gde je pogrešio.

Pojedini pojmovi i izrazi nastaju tamo gde je njihova pojava uočena. Tako na primer u Srbiji postoje reči promaja ili košava zato što su te pojave karakteristične za ovo podneblje. Španci imaju običaj da nakon ručka predahnu i taj odmor se zove siesta. Iako u modernoj nauci i dalje postoje sporenja oko toga kada i gde je nastao, izraz rasizam svakako dolazi iz zapadnoevropske civilizacije, iste one koja je svoje bogatstvo sticala na robovskom radu pripadnika drugih naroda i etničkih grupa.

Povezano

Na konferenciji za medije uoči meča Mančester junajteda i Partizana, jedina dva pitanja koja su engleski novinari postavili treneru crno – belih bila su u vezi sa navodnim rasizmom prisutnim na srpskim stadionima. Odgovor Sava Miloševića glasio je: „Mi u Srbiji nemamo problem sa rasizmom, jer rasizma u Srbiji nema.“

Kolega iz Engleske je kao argument uzeo činjenicu da je Partizan bio kažnjen sa dva meča igranja pred praznim tribinama (kasnije je dozvoljeno deci do 14 godina da prisustvuju tim utakmicama), zbog rasističkih uvreda upućenih fudbaleru Malatije, nekadašnjem igraču Crvene zvezde, Donaldu Mičelu. Kao neko ko je prisustvovao utakmici na kojoj se dogodio sporni incident, tvrdim da uvrede ni u kom slučaju nisu bile na rasnoj, već isključivo na navijačkoj osnovi. To naravno ne treba da predstavlja opravdanje za ponašanje dela navijača Partizana, ali potrebno je napraviti razliku između rasizma i navijačkog prepucavanja.

Nakon gostovanja reprezentacije Engleske u Podgorici u martu ove godine, mediji na Ostrvu narednih nekoliko sedmica pisali su o rasističkom ponašanju crnogorskih navijača na stadionu Pod Goricom. Bilo je onih koji su smatrali da Crna Gora treba da bude drakonski kažnjena igranjem nekoliko mečeva pred praznim tribinama, a najglasniji su smatrali da bi primerena kazna bila i oduzimanje bodova crnogorskoj reprezentaciji.

Međutim, problema sa rasizmom nije bilo samo kada je engleska reprezentacija igrala u gostima. Rahim Sterling je vređan na rasnoj osnovi na Stamford Bridžu, navijači Totenhema gađali su Obamejanga korom banane u derbiju severnog Londona, a uvrede protivničkih navijača u više navrata je trpeo i Mohamed Salah. Pa ipak, niko od vrlih engleskih kolega nije pomislio da bi stadioni Čelsija i Totenhema trebalo da budu zatvoreni za navijače ili, daleko bilo, da se tim klubovima oduzmu bodovi.

(Photo by Laurence Griffiths/Getty Images)

Nedavno su u Engleskoj objavljeni rezultati istraživanja, koji su pokazali da je broj incidenata na rasnoj osnovi na fudbalskim mečevima u minuloj sezoni porastao za 43 posto u odnosu na prethodnu. U poslednjih sedam godina, beležen je konstantan porast broja incidenata na rasnoj osnovi, a ono što možda i najviše zabrinjava jeste činjenica da su se mnogi takvi prestupi dogodili na mečevima mlađih kategorija.

Na premijerligaškim terenima takvi incidenti imaju veliki odjek u javnosti, međutim kako se spuštamo niz englesku ligašku piramidu, tako oni postaju sve učestaliji, iako javnost nije upoznata sa njima. Na terenima Lige 1 i Lige 2, oni su nažalost redovna pojava, o amaterskim rangovima takmičenja da i ne govorimo. Činjenica da se rasistički ispadi dešavaju i na utakmicama mlađih kategorija ukazuje da problem dolazi iz porodice i najbližeg okruženja, koje očigledno još uvek nije iskorenilo stare navike.

Možda bi drage kolege u Engleskoj trebalo da svima onima koje optužuju za rasizam, objasne kako je moguće da je u prošloj sezoni, od 92 profesionalna kluba u Engleskoj, njih tri za menadžere imalo pripadnike drugih etničkih grupacija!?

Sve napisano u prethodnim redovima ni na koji način ne amnestira sve one koji su na neprimeren način vređali goste u Podgorici, nedavno u Sofiji ili pre mnogo godina u Kruševcu. Takvo ponašanje je pre svega izraz lične nekulture i nevaspitanja i svakako se treba boriti da se takvi slučajevi u potpunosti iskorene.

Da bi to bilo i moguće, neophodno je otići na izvor problema, a on svakako nije na Balkanu, već u kolevci, kako fudbala tako i rasizma. U suprotnom, teško će se doći do rešenja i borba protiv rasizma ostaće samo slovo na papiru, u pokušaju da se umiri nečista savest.

Gospodo Englezi, pre nego što uđete u tuđe dvorište, počistite svoje.