Joksimović za SK: Belorusi su disciplinovani

Robert Reiners/Getty Images

Kao i svaki posao, i ova naša divna profesija ima svojih prednosti i mana. Retki su oni koji su uspeli da ostvare svoje dečačke snove i postanu nešto o čemu su maštali dok su odrastali.

Prvi san autora ovog teksta bio je naravno onaj u kojem se postiže gol za pobedu nad najvećim rivalom, negde oko 90. minuta kako i dolikuje, uz obavezan trk ka voljenoj tribini i skidanje dresa. Nakon prvog treninga u FK Beograd postalo je jasno da će to ostati „pusti snovi“, te se moralo pristupiti planu B. Kada već ne mogu da igram fudbal, onda mogu da ga komentarišem. I tako se i dogodilo, evo već punih osam godina dečak rođen na Dorćolu ostvaruje svoje, nešto realnije mladalačke želje.

Španska, engleska, portugalska, belgijska, ukrajinska, austrijska, švajcarska liga, prenosi su se nizali te je logično u nekom momentu došlo do zasićenja. A onda se dogodio 11. mart, čekajući u redakciji da dovršimo sve priloge za vesti koje su se emitovale te večeri, stigla je vest da je Rudi Gober bio pozitivan na testiranju za COVID-19. Najpre je stala NBA liga, a u narednih nekoliko dana stao je čitav sportski, i ne samo sportski svet. Pomislih u prvom trenutku da će mi pauza dobro doći (sebično, znam), međutim subdina je imala drugačiji plan.

Nekoliko dana pošto su takmičenja poput Premijer lige i La lige suspendovana do daljnjeg, stigla je informacija da će šampionat Belorusije početi kada je bilo i planirano te da će se utakmice igrati uz prisustvo navijača. Moja kuća je brzo reagovala i stekla prava prenosa mečeva Višaje lige. Kako se moje znanje o beloruskom fudbalu ograničavalo na BATE Borisov, Šahtjor i Dinamo Minsk, traženje informacija na internetu o klubovima kao što su KuPS, Ponferadina i Hartberg zamenile su pretrage o Isloču, Slucku i Belšini. Premijer liga Belorusije postala je preko noći globalni hit, kolege iz zapadnih medija u nedostatku tema, okrenule su se praćenju šampionata bivše sovjetske republike.

A tamo, ukupno 13 srpskih igrača zarađuje hleb igrajući za lokalne premijerligaše. Jedan od njih je i Milan Joksimović, levi bek Gorodeje. Rođeni Užičanin je nakon matične Slobode karijeru gradio u Inđiji, Metalcu i Spartaku, pre nego što je odlučio da se otisne u inostranstvo. Od prošle godine u klubu mu društvo pravi još jedan srpski internacionalac Lazar Sajčić.

Razgovor smo počeli neizbežnom temom za koju se svi nadamo da uskoro neće biti aktuelna. Belorusija je jedna od retkih zemalja na svetu u kojoj život nije stao. Opušten pristup u rešavanju krize izazvane pandemijom virusa COVID-19 doveo je i u toj zemlji do velikog skoka u broju zaraženih. Ipak, sa distance se stiče utisak da se život u bivšoj sovjetskoj republici i dalje odvija uobičajeno, utakmice se i dalje igraju uz prisustvo navijača, kojih je doduše na tribinama sve manje. Kakva je situacija na licu mesta, da li su uvedene određene restrikcije ili sve funkcioniše kao pre izbijanja pandemije?

Naravno da ne izgleda sve kao pre pandemije. Ljudi su vrlo odgovorni i svesni situacije. Restorani i kafići su potpuno prazni, iako su otvoreni. Mislim da je to osnovna razlika između ljudi ovde i u Srbiji, ljudi su veoma odgovorni. Niko ne treba da im govori da drže distancu i da se ne okupljaju u većem broju. Smatram da je odluka da se fudbal igra ispravna. Prema informacijama kojima raspolažem, svi ostali sportovi su stopirani”, kaže Joksimović na početku razgovora.

Odluka da se fudbal igra donela je beloruskoj ligi globalnu popularnost. Fudbalski savez prodao je prava na emitovanje mečeva Višaje lige televizijama iz deset različitih zemalja, među kojima je i naša kuća. Igrači su svesni toga, za neke ovo predstavlja veliku priliku da ih vidi čitav svet. Na početku sezone utakmice su uglavnom bile „tvrde”, sa malim brojem golova, ali u prethodnih nekoliko kola igrači su efikasniji. Da li porast popularnosti lige na globalnom nivou u bilo kojoj meri utiče na igrače i njihovu igru, kao i na celokupan beloruski fudbal?

Svima mnogo znači to što se sve utakmice direktno prenose u velikom broju država i što se liga marketinški pojavila na fudbalskoj mapi. Igrače posebno motiviše činjenica da svaku utakmicu prenose dva ruska kanala, vrlo popularna na prostorima bivšeg SSSR. Nas iz Srbije dodatno motiviše to što Sport Klub prati beloruski fudbal. Uvek kod sportiste postoji motiv više kada zna da se meč prenosi uživo”, ističe Joksimović.

Jedna od karakteristika beloruskog fudbala jeste ta da su mnogi klubovi elitnog ranga novijeg datuma. Jedan od tih klubova je i Gorodeja, osnovana 2004. godine, interesantno isprva kao futsal klub. Četiri godine kasnije klub se priključio beloruskoj ligaškoj piramidi, a od 2016. je član elite. Takođe, klubovi poput Slucka, Isloča, Enegretika beleže ove sezone odlične rezultate, a osnovani su nakon raspada SSSR. Do sada su titule ipak osvajali klubovi sa dužom tradicijom – Dinamo Minsk, BATE Borisov i prošle sezone Dinamo Brest. Mišljenje mog sagovornika jeste da u tom smislu neće biti velikih promena u bliskoj budućnosti.

Mnoštvo klubova je osnovano nakon raspada Sovjetskog Saveza. Gorodeja je klub sa možda najmanjom istorijom, uz Isloč i Sluck, dok je sa druge strane nekoliko klubova koji su imali značajnu istoriju, ugašeno zbog finansijskih problema. Ove godine liga je veoma izjednačena, međutim, ipak je glavni favorit BATE. Jedini pravi konkurenti za prvo mesto su Dinamo Brest i Šahtjor Soligorsk, koji igra najbolje ove sezone iako je trenutno u sredini tabele. Mislim da se i u narednim godinama ništa značajno neće promeniti u tom smislu“, smatra nekadašnji defanzivac Metalca i subotičkog Spartaka.

Joksimović od 2017. godine nastupa u Belorusiji. Nakon prve sezone u Gorodeji, usledila je još jedna egzotična fudbalska destinacija, pošto je 2018. igrao na Islandu za tamošnjeg prvoligaša, ekipu KA, a zatim povratak u Belorusiju. Živeti i raditi u dve tako egzotične zemlje i dve interesantne lige svakako predstavlja bogato životno iskustvo. U profesionalnom smislu, svakako veći izazov predstavlja Belorusija. A kakva je situacija kada je u pitanju svakodnevni život, van fudbalskog terena?

I ovde u Belorusiji, kao i na Islandu stopa kriminala je minimalna. To je ono što je slično, kao i prelepa priroda i miran stil života. Za mene je život na Islandu, u malom gradu Akurejriju predstavljao veoma lepo iskustvo. Sa druge strane, dok je čovek mlad lepše je živeti u većem gradu koji pruža više mogućnosti, kao što je Minsk“, otkriva Joksimović.

Za razliku od mnogih fudbalera koji se u poznim igračkim godinama vraćaju u srpski fudbal, 30-godišnji Joksimović svoju budućnost vidi van granica Srbije.

Voleo bih, ukoliko to bude moguće, da se što duže zadržim u inostranstvu, nije toliko važno da li će to biti Belorusija ili neka druga zemlja. Imam ugovor do kraja tekuće godine, plan je naravno da sezona protekne bez povreda i uz zapažen učinak na terenu, pa ću nakon toga razmišljati o narednom koraku“, zaključio je Milan Joksimović u razgovoru za Sport Klub.