Novak Đoković i “boring old habits“

Julian Finney/Getty Images

“Mislim da je samo pitanje koliko dugo ću imati psihički podstrek i koliko dugo će vatra u meni goreti. Koliko ću sebe terati da ustajem, da treniram, da radim iste stvari kako bih dolazio u priliku da osvajam velike trofeje. To je ključno za trajanje moje karijere“.

Julian Finney/Getty Images

To je Novak Đoković izjavio na konferenciji za medije posle titule na Vimbldonu 2015. godine, a nešto slično ponovio je i posle trofeja na ovogodišnjem Rolan Garosu:

“Svestan sam da jedino sa ovoliko posvećenosti i profesionalizma mogu da se domognem najvećih titula i da budem broj jedan. U suportnom će to neko drugi uraditi“.

Te i slične izjave u datim trenucima retko ko je primetio, ali Đoković je uvek imao u glavi tu perspektivu i bio je svestan koliko žrtvovanja zahteva biti prvi na svetu – ustajati svakog dana i pronalaziti motiv da se iznova ponavljaju iste rutine.

“Boring old habits“, napisao je Rej Alen nedavno po završetku karijere kada je opisivao šta šampione poput Džejmsa, Vejda ili Garneta čini šampionima. “One dosadne navike, rutine koje niko ne vidi“.

Pool/Getty Images

Posle osvajanja Rolan Garosa, čime je kompletirao verovatno najboljih godinu i po dana u istoriji tenisa, Novakova “vatra“ do kraja 2016. godine iz brojnih razloga nije gorela istim intenzitetom.

Kiks na Vimbldonu, poraz na startu Olimpijskih igara, problemi sa povredama i izjave u kojima je naznačio da mu titule i mesto broj jedan više nisu prioritet, čime je delom pokušavao da skine pritisak sa sebe i da učini da ponovo uživa u tenisu.

Samo jedan trofej osvojen je u tom periodu (Toronto), pa je Novak izgubio 8.035 bodova prednosti nad Endijem Marijem i prvo mesto na ATP listi.

U nedelju je imao priliku da to prvo mesto povrati, ali u direktnom okršaju za presto Škot je naplatio samopouzdanje koje je skupljao prethodnih meseci – čini se da nikada lakše nije savladao Đokovića u meču koji je značio više (6:3, 6:4).

Počeo je Mari stegnuto, ali Novak to nije iskoristio i u retrospektivi se to može označiti kao ključni period meča. Škot je servirao ispod 50% prvog servisa u prva tri gema, ali Đoković je i plitke druge servise slao u aut ili mrežu, servise koje bi u svom najboljem izdanju sa slašću primio kao pozivnicu za nepovratno preuzimanje inicijative u poenu.

Đokovićev ritern najbolji je svih vremena i oružje je u koje se obično može pouzdati i kada ostatak igre ne štima. A kada na riternu nema tajminga i opuštene ruke, to je sasvim sigurno loš predznak za celokupnu igru (u samo jednom gemu imao je šanse za brejk, i to kada je već bio u dobranom minusu).

Odličan servis, pogotovo slajs sa djus strane u dalji ugao, držao je Đokovića u igri, ali bilo je očigledno da je Mari u prednosti u dužim razmenama.

Justin Setterfield/Getty Images

“Kontrolisana agresivnost“ izraz je kojim se najadekvatnije može opisati Novakova igra na vrhuncu i to je bio recept kojim je u prošlosti pobeđivao Marija. Sada je Škot u prvom setu preuzeo njegovu ulogu – jeste propustio dve brejk lopte greškama iz forhenda, ali je ostao veran planu igre i dočekao je ključni brejk u osmom gemu, mada se ne može reći ni da je Endi blistao.

Novak je uglavnom “gurao“ loptu, a tek početkom drugog seta počeo je da udara svrhovitije i dublje – bilo je i grešaka, ali je srpski teniser lepše prolazio kroz lopticu. Međutim, tada je Mari već postao zid nabijen samopouzdanjem, a upravo ono nedostajalo je Đokoviću, koji ni u fino izgrađenim poenima nije uspevao da zada završni udarac.

Pretrpljen je brejk već na startu, a pod utiskom da ostaje bez rešenja, Novak je izgubio strpljenje i pomalo malodušno odigrao gem u kojem je prepustio dupli brejk viška (1:4).

Julian Finney/Getty Images

Predaje ipak nije bilo, Đoković je tada u potpunosti pustio ruku, znao je da mu je to poslednja šansa, ali bilo je kasno – vratio je jedan brejk, a na 4:5 došao je do poluprilike na djusu. Međutim, onda se dogodio poen koji je bio lajtmotiv drugog seta – Đoković je imao inicijativu, dobio je nešto kraću loptu, ali je insajd-in forhend završio u autu (bila je to 29. od 30 Novakovih neiznuđenih grešaka, uz 13 vinera).

U ranoj fazi karijere Novak se borio sa time kako forhendom bolje da koristi kratke lopte i da završava poene – sada, kada je samopouzdanje u velikim mečevima narušeno, prve su na meti takve stvari koje mu u startu nisu dolazile prirodno. Polufinalni meč sa Nišikorijem bio je pozitivan znak, ali jedna lasta ipak ne čini proleće.

Endi Mari u potpunosti je zaslužio prvo mesto na svetu, ali da je kojim slučajem Đoković pobedio, ni to ne bi bilo nezasluženo.

Scott Barbour/Getty Images

ATP lista računa se za celu kalendarsku godinu, a kod mnogih izgleda dugoročno pamćenje ne funkcioniše baš najbolje, pa hajde da ponovimo – Đoković je osvojio dve Gren slem titule usput postavši jedini uz Roda Lejvera u Open eri koji je držao sva četiri Slema istovremeno, a tome je dodao i Masters titule u Indijan Velsu, Majamiju, Madridu i Torontu, kao i turnir iz Serije 250 u Dohi.

Igrao je i finale US opena, što bi za 99,9% tenisera bilo izvanredno dostignuće, ali kod Novaka to nije slučaj – sâm je “kriv“, nametnuo je određene standarde sa 12 Gren slem trofeja.

“Tenis je u mojoj krvi, mojoj DNK, sastavni je deo mog života i uvek je prisutan“, rekao je Đoković za Sport klub posle meča.

Ipak, teško da će nekome prijati pauza između sezona više nego Novaku – da se odmori, presabere i zaleči sitne povrede, a potom da se vrati “starim, dosadnim navikama“ koje ga čine šampionom, jednim od najvećih tenisera svih vremena.

Čekamo 2017.