Košarkaški duh Srbije u dalekom Vankuveru

Skener 24. mar 20179:23 > 9:24
Privatna arhiva

8.969 kilometara – tolika je udaljenost Vankuvera i Beograda. U dalekom gradu na zapadu Kanade miris Srbije ipak se oseća, a naročito je to slučaj sa jednom košarkaškom ekipom.

Privatna arhiva

U srednjoj školi Kitsilano četvorica članova prve petorke korene vuku iz Srbije – Luka Lizdek, Filip Sokić, Marko Pržulj i Đorđe Dokmanović.

To je bio jedan od ključnih razloga da se ekipa uputi ka Evropi – prvo su gostovali u Rimu, a zatim i u Beogradu gde su odigrali mečeve sa KK Žarkovo i sa Crvenom zvezdom.

Nažalost, iz brojnih razloga stigli su nekompletni, ali su se i sa samo šestoricom igrača u timu predstavili u lepom svetlu igrajući organizovanu i disciplinovanu košarku.

Najbolji igrač Kitsilana, koji je prvak pokrajine Britanska Kolumbija nekoliko godina unazad, jeste Luka Lizdek, momak čiji su roditelji Srbi iz Sarajeva koji su put Kanade otišli 1995. godine.

“Nas četvorica sve vreme komuniciramo na srpskom na terenu i vrlo se često dešava da se protivnici zbune i iznenade. To je kao neko bratstvo – ujedinjeni smo i na terenu i van njega. Lepo je uvek vratiti se korenima, na terenu smo pravi Srbi“, počinje 18-godišnji Luka priču za Sport klub i dodaje uz osmeh:

“Imamo i jednog saigrača Kineza – mi ponekad psujemo na srpskom, tako se šalimo, a on je pokupio svašta. Mnogo je vredan, sada ovde u Beogradu daje sve od sebe da sâm nešto poruči u kafićima. Malo bude smešno, ali ide mu dobro. Dopada mu se Srbija, a i svima ostalima, pogotovo hrana ovde“.

Privatna arhiva

U meču sa Žarkovom proveo je na terenu svih 40 minuta – umor i “džet leg“ i te kako su prisutni, ali želja je bila jača. Uprkos desetkovanom timu, Kitsilano se dobro držao, u završnici je zaostajao samo šest poena razlike, a na kraju je bilo -12. Iako košarka sada nije bila u prvom planu, za Luku je ona uvek glavna.

“Pokušavam da dođem u Srbiju barem jednom godišnje, prvi put sam bio u Beogradu sa sedam godina, a za mene je zaista neverovatno što sam sada ovde zbog košarke koju toliko volim. Obožavam evropsku košarku, potpuno je drugačija atmosfera, divno iskustvo“.

Lizdek je visok 178 cm, igra na poziciji plejmejkera, a odlikuju ga izvanredna kontrola lopta i pregled igre, kao i vrlo precizan šut. S obzirom na konstituciju, jedan čovek se nameće kao uzor.

“Možda nisam visok, ali to za mene nije izgovor, nego gledam kako to da okrenem u svoju korist. Manji sam i brži, mogu da se provučem lakše pored protivnika i da probijem liniju odbrane. Ajzea Tomas svakako mi je jedan od uzora – uspeo je u NBA sa 175 cm, pokazao je da se svaka prepreka može preskočiti. Sve radi na terenu, a bio je 60. pik – niko to nije predviđao, a sada je skoro među kandidatima za MVP-ja“, kaže Luka i dodaje:

“Gledam mnogo utakmica, San Antonio mi je omiljeni tim u NBA zbog nestvarnog protoka lopte. Sa tatom imam i neko malo rivalstvo – ja više volim Lejkerse, a on Kliperse. Dopada mi se mnogo i Kari, njegov šut i brzina naravno, ali naročito košarkaška inteligencija“.

Lukin plan jeste da dobije košarkašku stipendiju za neki od univerziteta (“škola mi je uvek broj jedan“), ali uporedo sa time nastaviće da juri svoj san.

“Završiću koledž, a onda želim da igram profesionalno košarku, prvi cilj mi je Evropa. Volim i evropsku košarku, pratim kako Zvezda igra u Evroligi, ali i reprezentativna takmičenja. Uvek gledam i trudim se da učim. Možeš da pretpostaviš ko mi je tu omiljeni igrač – Miloš Teodosić“, kaže Luka uz smeh, “Kako igra… Malo je ‘lud‘ nekada, ali obožavam da gledam te pasove, njegov stil igre je neverovatan. Gledam često i klipove na internetu – Petrović, Kukoč, Divac, pa Stojaković, jedan od najboljih šuteva svih vremena“.

Za kraj, pitali smo Luku kako se proveo u Kombank areni na utakmici Crvene zvezde i Olimpijakosa.

“Uživo je to potpuno drugačije iskustvo u odnosu na NBA ligu. Svi smo osećali neko strahopoštovanje prema atmosferi, zaista je bilo neverovatno, kao i sama utakmica. Mnogo sam uživao gledajući evroligaške igrače uživo u tako velikom meču, dugo ću se sećati toga“, zaključio je Lizdek za Sport klub.

Srpska priča za sada će nastaviti da živi i u Vankuveru, a ko zna, možda Luku i njegove drugove već za koju godinu budemo gledali na evropskim parketima.