SK: Nekada deseti na svetu na putu povratka

Giuseppe Bellini/Getty Images

Krajem 2015. godine bio je deseti teniser sveta, još jedan od onih tenisera koji su kasno procvetali, ali u poslednjih godinu dana povrede su ga sprečile da održi kontinuitet.

Sada je Kevin Anderson na putu povratka, na 56. mestu je na svetu i više ga ništa ne muči, tako da sa 31 godinom kreće u novi prodor ka širem vrhu. U intervjuu za Sport klub, Južnoafrikanac je govorio o svojoj formi, meču sa Đokovićem na Vimbldonu, Nadalu…

Na šljaci je Anderson pronašao sebe ponovo, igrao je treće kolo u Barseloni, polufinale u Eštorilu i četvrtfinale u Ženevi.

“Već nekoliko nedelja osećam se kao onaj stari, ako ne i meseci. Telo mi je dobro još od februara, radio sam veoma vredno na treningu i mislim da sada udaram lopticu na svom najvišem nivou. Ipak, nekoliko meseci nisam igrao mečeve i nisam osećao taj takmičarski žar, pa je to teško nadoknaditi odmah“, počinje Anderson za Sport klub i dodaje:

“Morao sam malo da se prilagodim, ali od sezone na šljaci počeo sam da se osećam komforno na terenu i u toku mečeva, kao da sužavam tu prazninu između treninga i mečeva – nisam još napravio neki veliki rezultat, ali osećam da idem u pravom smeru. Posao otežava i to što nisam nosilac, mogu od start da igram sa najtežim rivalima, ali zadovoljan sam kako ide“.

Visok je 203 centimetra, prepoznatljiv je po servisu i ofanzivnom stilu igre, ali njegov izbor najdraže podloge nije u skladu sa time.

“Oduvek sam uživao u sporim podlogama, mislim da one odgovaraju mom stilu igre jer mi daju više vremena da se namestim za udarce sa osnovne linije – odskok je veći i to mi prija, a i servis mogu da koristim lepo. Iako sam visok i igram agresivno, moje omiljene podloge su malo sporije, što nekima možda zvuči neobično“.

Clive Brunskill Getty Images

Ipak, jedan od duela po kojima ćemo ga pamtiti odigrao je na vimbldonskoj travi – pre dve godine imao je u šaci tada neprikosnovenog Novaka Đokovića, ali izgubio je u meču koji se protegao na dva dana, i to pošto je vodio sa 2-0 u setovima.

“Da, u stanju sam da prilagodim igru travi, mnogo segmenata moje igre pogodno je za nju, servis pre svega, koji je veliko oružje tu. Igrao sam i finale Kvinsa, a onda i taj meč koji ste spomenuli, izgubio sam posle vođstva 2-0. Ipak, taj meč mi je pokazao da mogu svakome da zadam nevolje kada igram kako želim i naučio sam tada određene lekcije – npr, trebalo je na početku trećeg seta da zaigram još jače, da nagazim, a ja sam malo popustio i to mu je omogućilo da se vrati“, kaže Anderson i nastavlja:

“U petom setu sledećeg dana odigrao sam dobro, bilo je gusto, moglo je da ode i na moju stranu… Samo se nadam da ću i ove godine imati takve mečeve. U takvim duelima ne prolazi mnogo toga kroz glavu, samo se koncentrišeš na ono što te sledeće čeka. S jedne strane sam bio razočaran, ali s druge sam bio zadovoljan – pokazalo se uostalom i posle da mi je to iskustvo koristilo jer sam dobio Marija u osmini finala US opena i prvi put sam ušao među osam na nekom od Slemova“.

Momak iz Johanezbruga profesionalac je od 2007. godine, ali svlačionica može da bude veoma usamljeno mesto.

“Uh, jako mi je žao, ali nemam previše priča. Uvek ima igrača koji prave šale, ali obično se sunarodnici druže među sobom, pa je meni u tom smislu bilo teže jer dolazim iz Južne Afrike koja nema mnogo igrača. Izvini, ali ne znam šta bih ti rekao“, nasmejao se Anderson.

Clive Brunskill Getty Images

Anderson je odlično startovao u Parizu, pobedio je Maleka Žazirija u tri seta, a u drugoj rundi čeka ga Nik Kirjos. Kevin ima i svoje favorite:

“Mislim da je najznačajnija priča ovog Rolan Garosa to što Rafa juri svoju desetu titulu, što je neverovatan podvig. Ipak, neće mu biti lako jer je ponovo on taj kojeg jure. Novak se mučio malo ove godine, za svoje standarde naravno, ali mislim da je u poslednje vreme malo okrenuo situaciju i da je odigrao nekoliko dobrih turnira. Čini mi se da je malo vratio samopouzdanje, biće interesantno videti ga s Agasijem, kako će to ispasti“.

Za kraj, pitali smo Južnoafrikanca koji su najbolji mečevi koje je imao priliku da gleda.

“Meni je ostalo u sećanju finale Australijan opena 2009. godine između Nadala i Federera, kvalitet tenisa bio je fenomenalan. Naravno, tu je i njihovo finale Vimbldona 2008, to i većini ljudi padne na pamet u takvim pričama, bilo je ludo, a sećam se i duela Nadala i Đokovića iz Melburna kada su igrali skoro šest sati. Vidite, zanimljivo je, mislim da ako postavite ovo pitanje drugima, da će većina u ovoj eri izdvojiti Rafine mečeve, izuzetan je“, zaključio je Anderson za Sport klub.

Saša Ozmo (@ozmo_sasa)