Uh! Oh! A! Iskolačene oči, zgledanja u neverici, odmahivanje rukama u stilu “ovo nije moguće“, sedenje na ivici stolica, znojenje, aplauzi i iz pres-boksa u kojem to ne bi trebalo da se radi.
Kada bi tekst mogao da se napiše onomatopejama, gestovima i mimikom, bilo bi dovoljno i sve bi vam bilo jasno – Jelena Ostapenko izazvala je ushićenje i ekstazu svih na stadionu Filip Šatrije i postala je najslabije rangirana teniserka u Open eri koja je osvojila Rolan Garos.
Počela je kao turnir kao 47. na svetu, stidljivo se provlačila kroz žreb, a onda je preokretima u duelima sa Stosur i Voznijacki najavila velike stvari. Neustrašiva, detinje srčana i neočekivano vrhunski fizički spremna, došla je u prvo finale, ali to je sasvim drugačija zverka u odnosu na bilo koji drugi izazov u tenisu, gorko su ga okusili i neki koji su posle postali velikani.
Međutim, Jelena sve vreme misli ono što govori, a cele nedelje govori da ne oseća pritisak, da nema tremu i da igra “žetonima kuće“.
“Da li je ona nervozna ili oseća pritisak? Ona kao da pije pritisak“, slikovito je posle poraza u polufinalu objasnila Timea Baščinski.
Trema jeste bila prisutna, ali je upornost bila jača – Ostapenko se sve vreme držala plana, napadala je svaki servis Halepove i nije joj dozvolila da preuzme inicijativu ni u jednoj fazi meča.
Rumunka je odolevala, dočekivala greške, ali ni u jednom trenutku nije kontrolisala meč niti je bila sposobna da promeni taktiku kada je svima već postalo jasno da Ostapenko neće potonuti i početi da promašuje u serijama. Nije to Halepova učinila, iako poseduje taj kapacitet u igri, pokazivala ga je i protiv legende kakva je Serena Vilijams.
Naprotiv, iskusnija Simona bila je stegnuta, izrazito pasivna na sporije druge servise rivalke i ta dinamika u kojoj niti jedan konac nije držala u svojim rukama na kraju joj je došao glave – meč se bližio kraju, Ostapenko se pretvarala u Vavrinku iz finala 2015, a Halepova kao da je trpela vrtoglavicu i samo je čekala taj završni udarac, čekala nokaut.
Statistika je više nego ilustrativna – po 54 vinera i neiznuđene greške Ostapenko, a osam direktnih poena i 10 grešaka Halepove.
“Spavala sam veoma dobro, nisam bila nervozna ni juče ni danas, jedino samo malo pet-deset minuta pred meč“, objasnila je Jelena.
Ostpaneko jeste klasična udaračica, ali sada je pokazala naznake kvaliteta koji bi je izdvojili iz šablona jednodimenzionalne napadačice – dobro se nosi sa visokim loptama, napadi su joj jednako ubojiti i po paraleli i po dijagonali i nisu samo ravni (forhend dijagonalu naročito lepo pronalazi pod oštrim uglom), a povremeno ume i da dozira snagu udaraca.
Trophies are heavy guys!#RG17 pic.twitter.com/9Iczl6vz6H
— Roland-Garros (@rolandgarros) June 10, 2017
Osim spomenute hrabrosti i fizičke spreme, impresivno je kako ni u jednom trenutku ni ne pomišlja na odustajanje – triput je na turniru preokrenula meč posle gubitka prvog seta, sada je to učinila i četvrti put, i to je još bila na ivici provalije na 0:3 u drugom setu spasla je tri brejk lopte.
Sve to ima uticaja, ali Jelena je parisku publiku osvojila nečim drugim – emocijama, vedrinom i bajkom čiji je istovremeno autor i glavni lik.
Ona je najmlađa osvajačica Rolan Garosa još od Ive Majoli 1997. godine, a pre danas, poslednji put je neko prvu titulu osvojio na Gren slemu još osmog juna 1997. godine, na dan rođena Jelene Ostapenko to je pošlo za rukom Gustavu Kuertenu.
Devojka je koja voli svoju Rigu i koja sa ponosom govori o Letoniji, devojka je koja voli pop i rep muziku, romane Agate Kristi, duge šetnje sa psom i razgovor sa prijateljima.
„Da li će biti parade kod kuće? Zapravo, hoće, ovo je velika stvar u Letoniji, moj meč prenosili su u centru Rige na velikom ekranu. Prilično impresivno“, s ponosom ističe zajapurena Jelena.
Takođe, devojka je koja se profesionalno bavila plesom – i sada kada je kod kuće, četiri puta nedeljno igra.
Omiljeni ples joj je samba, ali Brazilke nisu ni prineti onome što je nasmejana Letonka otplesala na Filip Šatrijeu – Jelena, diplomirali ste čistom desetkom. Bravo.
Crtice iz Pariza
– Juniorska šampionka postala je Vitni Osiugve, tek nedavno napunila je 15 i prva je Amerikanka koja je osvojila juniorski RG još od Dženifer Kaprijati 1989. godine. Radi u IMG akademiji, ali glavni trener joj je otac Dezmond, možda je on novi Ričard Vilijams?
– Jedan službenik obezbeđenja bio je posebno revnostan, pa se red usporio. “Pogledaj onog tamo, ne radi ništa“, kazao je jedan britanski kolega drugom uz smeh, kao da je ispao iz Mućki. I zaista, jedan čovek u beloj košulji samo je stajao. Morao sam da se nasmejem- “Pa jeste, uvek ima jedan geezer (Mućke 100%) koji stoji i izgleda sav važan dok drugi rade. Mogli smo već da pijemo kafu“, rekao je slatko se smejući. Nije bio ni nestrpljiv niti mu se žurilo, ali je video prozor za dobru foru i iskoristio ga je – tako se širi pozitivna energija.
– Si-Mo-Na, Si-Mo-Na, orilo se na Filip Šatrijeu, ali ni glasni zemljaci i gomila rumunskih zastava na tribinama nisu mogli da pokrenu Halepovu ka titulu. Pa ni jedan pravoslavni sveštenik koji je sedeo blizu njene lože i bio jednako vatren kao i ostali. A video sam je tri sata pre finala – nosila je sama rekete na španovanje i delovala potpuno opušteno i spremno, izgleda da se nervoza kasnije ušunjala…
– U konkurenciji juniora najbolji je bio Aleksej Popirin, Australijanac ruskog porekla. Prvi put na šljaci je igrao sa deset godina u Hrvatskoj, a u loži mu je bio i Patrik Muratoglu, u čijoj akademiji trenira.
– Pročitajte kako izgleda život teniskog sudije na Rolan Garosu u blogu Marijane Veljović, ne propustite ni intervju sa Huanom Karlosom Fererom, a uskoro vas očekuje i malo drugačija najava muškog finala.
Pozdrav iz Pariza,
Saša (@ozmo_sasa)