Grčka bez Janisa – sporo, dosadno, možda i efektno

Christof Koepsel, Getty Images Sport

Fudbal jeste sport broj jedan u Grčkoj, ali srce građana Helade toliko je gladno sporta da i košarka dobija poštenu porciju ljubavi, strasti, emocija.

I talenta, naravno, ali utisak je da taj talenat kroz istoriju rezultati nisu ispratili u dovoljnoj meri. Nijedno olimpijsko odličje, jedno svetsko srebro, ono 2006. kada su se Bili i Sofo igrali sa Amerima, i respektabilnih pet medalja na šampionatima Starog kontinenta – poslednja je bronza 2009, ali zlato iz 2005. godine najmilije je sećanje iz 21. veka.

Iz tog tima 12 godina kasnije gledaćemo jedino Janisa Burusisa, mada su još trojica košarkaša aktivni, ali neće ih biti na EP – Spanulis, Zisis i Focis.

Ipak, ne žale za njima Grci, već za Janisom Adetokumbom, koji je pod sumnjivim okolnostima otkazao učešće i lišio ekipu svog novog vođe.

Vruć je krompir u rukama trener Koste Misasa, koji je tokom karijere vodio domaće klubove srednjeg ranga i žensku nacionalnu reprezentaciju, a izgleda za sada ne drži baš situaciju pod kontrolom jer su do javnosti doprle vesti o međusobnim svađama, pa i koškanju među igračima.

Međutim, to zaista ne mora mnogo da znači i Grčka ima potencijal da igra finu timsku košarku – sporu, dosadnu i tvrdu, ali potencijalno vrlo efektnu.

U ujednačenoj grupi u kakvoj se nalaze (Poljska, Francuska, Finska, Island, Slovenija) i u sistemu takmičenja kakav je na snazi, upravo bi iskustvo i čvrstina mogli da budu presudni, a tu leže aduti Grka.

Na pleju imaju Kostu Slukasa, koji je dolaskom u Fenerbahče izašao iz senke Spanulisa, postao je još jednom prvak Evrope i čovek je na kojeg možete računati da će doneti pravu odluku u trenutku kada su glave vruće.

Pool, Getty Images

Nije baš Nik Kalates kompatibilan sa njime, ali uprkos lošem drugom delu sezone, plejmejker Panatinaikosa agresivnom odbranom i dobrim pregledom igre biće koristan Grcima, a često će se nalaziti i u tandemu na terenu kako bi se dodatno smanjio rizik od izgubljenih lopti.

Papasa odlikuje lep prodor, voli i da igra u tranziciji za razliku od većine saigrača. Kosta Papanikolau nije jedan od njih, on odlično trči kontre, ali je dobar i u pozicionoj košarci – oživeo je karijeru prošle sezone u Olimpijakosu, pa odbranom, poboljšanim šutom i pomoći u skoku predstavlja važnu sponu između spoljne i unutrašnje linije.

Mnogo lopti na niskom postu dobijaće Printezis i Burusis, potonji iza sebe nema baš blistavu sezone, ali baš kao i Printezis, i dalje zna kako da koristi svoje prednosti. Obojica imaju bezbroj važnih utakmica iza sebe.

Grčka nije najdublji tim na Evrobasketu, nedostaje im šut spolja, ali na spomenuti kostur tima sasvim fino se nadovezuju Mancaris, Papapetru, Tanasis Adetokumbo, Agravanis i Papajanis krojeći tako postojan kolektiv i tvrd orah za sve.

O Grcima malo ko govori, ali nemojte se iznenaditi ako dođu do četvrtfinala, a posle toga…

Predstavljanje

Kako će izgledati “nova“ Đorđevićeva Srbija? (Saša Ozmo)
Hoće li Bogdanović i Šarić skinuti atinsku kletvu? (Saša Ozmo)
Francuska – De Kolo, Ertel, Furnije, jesu li “veliki“? (Saša Ozmo)
Slovenija: Dragić i Dončić u pohodu na medalju(Darko Plavšić)
Crna Gora – Vučević, Rajs, Dubljević… Još neko? (Branimir Smilić)
Španija jeste moćna, ali ne kao ranije (Saša Ozmo)