Rafa i RF: Prošlost je sadašnjost, da li i budućnost?

Skener 11. sep 201714:21 > 14:23
Cameron Spencer/Getty Images

Australijan open – Rodžer Federer. Rolan Garos – Rafael Nadal. Vimbldon – Rodžer Federer. US open – Rafael Nadal.

U godini 2017. ušli smo u vremeplov kakvom se apsolutno niko nije nadao i sada je pitanje jesmo li gledali labudovu pesmu dvojice najvećih svih vremena ili će oni nastavljati da pomeraju granice mogućeg.

Januar. Federer je zbog povrede kolena propustio prethodnih šest meseci, a Nadal od Rolan Garosa 2014. godine nije prošao dalje od četvrtfinala na Gren slem turniru.

Ceo svet je očekivao da vidi sledeće poglavlje u borbi dvojice (činilo se) neprikosnovenih – hoće li Mari svoj kratki period dominacije krunisati barem još jednim Gren slem trofejom ili će Đoković napokon rešiti svoje nesuglasice sa tenisom i vratiti se kao furija?

Umesto toga, gledali smo finale Federera i Nadala, ali kroz one romantične naočare koje su nam govorile da su se zvezde eto još jednom poklopile da vidimo njihov meč za titulu. Drama nije izostala, ali sâm kvalitet tenisa nije bio naročito visok, izuzimajući peti set. Ne mari, bio je to još jedan epski meč, koji je dodatno dobijao na značaju upravo zbog toga što smo mislili da nisu baš ogromne šanse da u budućnosti vidimo još jedan u finalu jednog od četiri najvećih turnira.

Istina, još se nije ponovilo to finale, ali posle svega što se desilo u prethodnih devet meseci, ko sme da se opkladi da neće?

Clive Brunskill, Getty Images

Jer, Nadal je osvojio Rolan Garos toliko superiorno da je bilo neprijatno gledati finale sa Vavrinkom, možda je jedino još 2008. bio toliko nadmoćan, a Federer je sa jednakom lakoćom i neminovnošću krajnjeg ishoda jezdio kroz vimbldonski žreb dok nije podigao osmi pehar na najvećem turniru na svetu. Ni jedan ni drugi na putu do trofeja nisu izgubili ni set.

Đoković je završio sezonu posle Vimbldona, nešto kasnije i Mari, a tek završeni US open bio je verovatno najslabiji u 21. veku jer nisu igrali ni branilac titule Stan Vavrinka, Miloš Raonić, Kei Nišikori…

Međutim, baš kao i kada je ponovo preuzimao prvo mesto na svetu, nemoguće je oteti se utisku da je doza poetske pravde utisnuta u Nadalovu titulu – on, koji je zbog povreda propustio toliko mnogo tokom karijere, sada je dočekao da profitira od tih istih povreda.

Za prethodna dva trofeja u Njujorku morao je dobro da se pomuči, ali sada je to više bila šetnja Central parkom bez ijednog Top 20 rivala na putu – poslednji put to se dogodilo na Vimbldonu 2000. godine kada je Sampras postao šampion. Dušan Lajović, Taro Danijel, Leonardo Majer, Aleksandr Dolgopolov, Andrej Rubljov, iznureni Huan Martin del Potro i na kraju Kevin Anderson. Nije baš Gren slem postava zar ne? Ipak, za to niko neće mariti vrlo skoro, svima će samo u glavi biti broj 16 jer toliko Nadal sada ima najvećih titula, a način na koji se do ovog ili onog trofeja došlo brzo će izbledeti…

Julian Finney/Getty Images

Sada bismo morali svećom da tražimo čoveka koji nije uskočio na “bandwagon“ Nadala i Federera – oni doduše nikada nisu ni izašli iz mode, ali sada su popularniji nego ikada i stručnjaci se utrkuju u tome ko će im prišiti više Gren slem titula i sledeće godine. Međutim, da li će to ići baš tako lako?

Iz ove perspektive, najrealniju šansu da osvoje nove titule jesu Rolan Garos za Rafu i Vimbldon za Rodžera, ali ništa nije garantovano. Dva su osnovna razloga, a prvi jesu godine – niko nije pobedio kalendar na duže staze, i koliko god da se činilo da su Federer i Nadal sportski besmrtni, oni to nisu i bili su ranjivi i u ranijim fazama karijere, pogotovo Rafa.

Rodžer je u Njujorku izgubio dobrim delom i zbog problema sa leđima, ušao je u 37. godinu života i uprkos tome što nema mudrijeg od njega u pravljenju rasporeda, sve će teže biti dobiti sedam mečeva na tri dobijena seta u dve nedelje. Australija je bila prst sudbine, ni samog Federera nećete čuti kako je u Melburnu očekivao više od četvrtfinala, a Vimbldon je njegova kuća, mada u njoj ove godine nije morao da dočeka ni Đokovića ni Marija.

Trenutno Nadalov novi trofej u Parizu deluje najrealnije – baš kao i ove godine, Rafa će formu tempirati i celu sezonu graditi oko Rolan Garosa. Jedini čovek koji mu je u kontinuitetu tu zadavao muke jeste Novak Đoković, čija je dalja putanja karijere ipak u neizvesnosti, tako da je zdravlje prioritet i istovremeno najveća eventualna prepreka ka 11. trofeju u Parizu.

Na US openu 2010. Nadal je servirao kao nikada u karijeri, ni pre ni posle, a 2013. godine u finalu cela igra bila mu je vanzemaljska i konačni rezultat meča sa Đokovićem (6:2, 3:6, 6:4, 6:1) ukazuje na to da srpski teniser nije bio na svom nivou. Međutim, ko je gledao taj meč, seća se da je Nadal igrao nestvarno dobro tog dana i da nema čoveka koji bi ga tada savladao, Novak je još i pružio izvrstan otpor.

Miralem Čaušević

Ali ove godine nije bilo potrebe za tim nivoom igre – Nadal je u ranoj fazi delovao vrlo ranjivo, na isti način ranjivo kao i prošle godine kada je u Njujorku ispao od Puja u četvrtom kolu, ali sada nije imao to da iskoristi. Kako je turnir odmicao, Rafa je dizao samopouzdanje, a glad za trofejom udvostručila mu se kada je video kakva se prilika ukazuje. A znate već, Nadal prilike ne propušta i zato postoji mogućnost da zadrži papučicu na gasu u pokušaju da dodatno popuni biografiju trofejima u Parizu i u Londonu na završnom Mastersu.

Ipak, tu dolazimo do drugog razloga zašto nije izvesno da će se nastaviti dominacija Federera i Nadala – konkurencija.

Đoković i Mari oporavljaju se od povreda, trenutno niko ne može da zna koliko će im vremena biti potrebno da se vrate na staro, ali razumno je pretpostaviti da će u dogledno vreme ponovo biti kandidati za najveće titule. Nik Kirjos može da se uozbilji i fizički dovede u red, Aleksander Zverev da probije mentalnu barijeru na Slemovima, Raonić se nada da će ga zdravlje konačno poslužiti, a Vavrinku na Gren slem turnirima nikada ne treba otpisati, kao ni Čilića.

Sada ne možemo ni da pretpostavimo hoće li se pojaviti neko novi kao što je sada Šapovalov, ali mnogo je nepoznatih u jednačini koje Federer i Nadal moraju da reše kako bi nastavili tempom u kojem su sada. A sreća neće uvek biti na njihovoj strani kao što je objektivno bila ove godine (povrede glavnih konkurenata, relativno mali broj mečeva sa Top 10 igračima…), uz jasnu ogradu da su je oni i te kako zaslužili.

Tekuća sezona još nije gotova, ali sledeća bi trebalo da bude mnogo neizvesnija.