Dončić se povredio, Dragić od umora više nije mogao da diše. Onda je štafetu preuzeo on, u finalu Evrobasketa sasuo je Srbiji 21 poen i postao heroj – šta god dalje da uradi u karijeri, ime Klemena Prepeliča dobro će pamtiti svi u Sloveniji, a i u Srbiji.
Nešto više od dva meseca posle istorijskog uspeha, Prepelič u francuskoj ligi i Evrokupu nastavlja sa izvanrednim partijama, Evrobasket mu je poslužio kao lasersko gorivo za novu sezonu.
Utisci su se slegli i momak iz Maribora bio je više nego raspoložen za razgovor. O brojnim temama – razgovarali smo o francuskoj ligi i Borisu Dijau, o tome kako mu je Duško Vujošević oživeo karijeru, objasnio je zašto sebe smatra “ludim“, a ponovo smo proživeli i završnicu Evrobasketa, naročito finalni okršaj sa Srbijom.
Prošle sezone Klemen je nastupao za Limož i beležio je 15,8 poena, 2,7 skokova i 3,7 asistencija, a ove sezone u dresu Pariz Levaloa još je bolji – 18,1 poena, 2,9 skokova i 2,6 asistencija.
“Liga je prilično izjednačena i mnogo je timova koji se bore za plej-of. Nema nijedne dominantne ekipe kao što je slučaj u ostalim evropskim ligama gde se jedan ili nekoliko timova izdvaja – ovde bukvalno svako svakog može da pobedi, domaći teren ne predstavlja veliku prednost i zato je liga vrlo interesantna za gledanje. Pozicija na tabeli ništa ne znači, mnogo je uslovno rečeno neočekivanih rezultata i svima bih preporučio da gledaju utakmice“, počinje Prepelič za Sport klub i dodaje:
“Igra se u veoma brzom ritmu i sa mnogo kontrapada, ali ima i ekipa koje igraju u sporijem ritmu – mi smo jedna od njih jer su nosioci malo stariji, tu mislim na Dijaa, Kembela i Pjetrusa. Ipak, možemo i mi da ubrzamo kada je potrebno jer ima i mlađih. Generalno se igra na veliki broj poena i atraktivna je košarka, ali nema mnogo igrača sa visokom košarkaškom inteligencijom – ne kažem da su igrači glupi, ali nema mnogo kombinacija i dugih napada, uglavnom se sve svodi na ‘rogove‘, napad u dijamantu itd“.
Francuska liga, koju možete da gledate u direktnim prenosima na Sport klubu, veoma je popularna među tamošnjim življem.
“Skoro sve sale su pune – nekada zavisi od protivnika, ali uglavnom ima mnogo ljudi, u Limožu, Ortezu, Strazburu… Praktično su sve ekipe dugo u prvoj ligi, a košarka se igra u manjim gradovima, i u Šoleu, Le Manu, Šalonu… Tu uglavnom nema fudbala, svi prate košarku i uživanje je igrati“.
https://youtube.com/watch?v=JTNu995tm3Y
Klemen ima tu privileguju da svlačionicu deli sa legendarnim Borisom Dijaom, čovekom koji je skoro deceniju i po proveo u NBA i osvojio prsten sa Sparsima 2014. godine.
“Da, legenda je prava reč. Gde god da igramo, cela hala ga pozdravi. Boris je dobar čovek, i van terena i na njemu je vedar, u svakoj situaciji pronađe nešto pozitivno. Nedavno je sa centra pogodio za pobedu, ali nije ni slavio, kao da mu je normalno, a mi svi uleteli na teren. Ipak, on je prilično emotivan, mada to ne pokazuje često i spolja je uvek miran. Mi imamo dosta mladih igrača i svi mi možemo mnogo da naučimo od njega. Često razgovaramo, pričali smo pet sati kada smo putovali za Burg. On je celu svoju karijeru proveo u NBA, nema mnogo iskustva u Evropi, ali svejedno košarkaški dosta toga mogu da upijem od njega. Razgovarali smo i o drugim stvarima, Evrobasketu i sl“.
Uprkos sasvim dobroj ekipi, Parižani nisu na željeni način počeli sezonu – u domaćem šampionatu posle deset kola su treći otpozadi sa tri pobede i sedam poraza, dok u Evrokupu imaju samo jedan trijumf u šest mečeva.
“Evrokup nam nije glavna preokupacija. Trudimo se da damo maksimum u svakoj utakmici, a na nekim mečevima nismo imali ni sreće. Protiv Darušafake u prvom kolu smo vodili na dva minuta do kraja, u Kazanju smo imali +12 na poluvremenu, vodili i protiv Torina na minut do kraja, a slično je bilo i u francuskoj ligi, ispustili smo nekoliko utakmica i zato kažem da ti rezultati nisu prikaz onoga koliko realno vredimo. Mislim da nam je Borisova trojka preokrenula sreću i da će ići nabolje“.
Prošle sezone 25-godišnji bek sarađivao je sa Duškom Vujoševićem i to se ispostavilo kao možda i ključna stvar za njegov dalji razvoj. Veruje da će uskoro igrati i na elitnom nivou.
“Dule mi je dao mnogo, najviše od svih u karijeri. Bio sam u kanalu pre dolaska u Limož, ali on me je pozvao, rekao da ću biti nosilac ekipe i da će se jako trenirati, što je meni bilo potrebno. Odmah sam prihvatio ponudu. Kada se saznalo da on neće ostati, gledao sam napred – francuska liga mi odgovara, ali hteo sam da igram dve utakmice nedeljno. Rano smo stupili u kontakt sa trenerom Pariza, koji je rekao da voli moj karakter… Malo sam ‘lud‘, ali može se izaći na kraj sa mnom… Brzo smo završili priču, osećam da napredujem, a sledeći korak je Evroliga, najverovatnije ću sledeće sezone preći u neki od klubova iz elitnog takmičenja“, kaže Prepelič i vraća se na saradnju sa trofejnim stručnjakom:
“Igrač sam koji ima dosta visoko samopouzdanja i ego u igri, a Dule je jedan od rektih trenera koji je mogao to da savlada. Radio je to na savršen način – mnogo se treniralo, sa njim sam usavršio izlazak iz bloka za šut, što se i videlo na Evrobasketu, a i procenti šuta su mi znatno više. Mislim da se sa Duletom lakše nego inače igrač vraća na vrhunski nivo ili ga dostiže. Naravno, i sa Duletom je teško raditi, pogotovo na početku kada treba da usvojiš njegov sistem jer za njega drugi sistem i ne postoji. Rekao nam je: ‘I ako gubimo, gubimo na moj način‘. Nije lako, ali jednom kad usvojiš njegove metode i ritam, to ti mnogo pomaže“.
Na pitanje na šta konkretno misli kada kaže da je “lud“, Klemen pojašnjava:
“Ne samo na terenu, težak sam i u privatnom životu. Postoje i dobre i loše strane toga, ali mislim da u poslednje vreme dosta dobro koristim taj svoj ego, pogotovo u reprezentaciji – sa Dončićem i Dragićem smo i mi ostali dobili još više samopouzdanja, a to je možda i najvažnija stvar. Ako ne veruješ u sebe, rezultat neće napraviti. Igrali smo sa Španijom i sa Srbijom – oni na papiru imaju bolje ekipe od nas i da mi nismo verovali u ono što smo radili, završili bismo svoju priču još pre utakmice“.
To njegovo samopouzdanje bilo je više nego očigledno na Evrobasketu, kada je Prepelič bio jedan od najzaslužnijih za zlatnu medalju Slovenije – na poslednje tri utakmice ubacio je osam trojki iz 14 pokušaja.
“Samopouzdanje najviše crpim iz treninga. Kao što sam rekao, pre dve godine smo u Oldenburgu timski imali dobru sezonu, ni ja nisam bio loš, ali doživeli smo poraze koji su ostavili traga na meni. Tada se pojavio Igor Kokoškov, stavio me da budem startna dvojka u reprezentaciji i time je pokazao veru u mene. I Dule mi je rekao da imam ogroman talenat, ali da on mora da se izbrusi do kraja. Posle su došle i dobre partije, na Evrobasketu mi je skoro sve ušlo i onda je logično da sada imam još više samopouzdanja“.
#dvameseca #prvakiEvrope #mojtim #EuroBasket2017 #Randolph #Rebec @Goran_Dragic @AliNikolic @KlemenPrepelic @Edo_Muric @JakaBlazic #Vidmar #Zagorac @Dimec12 #Čančar @luka7doncic #Kokoškov pic.twitter.com/zqZdDlRZmn
— Košarkarska zveza SIovenije (@kzs_si) November 17, 2017
Prepelič se trudi da održi vezu sa čovekom koji mu je mnogo dao i jedva čeka da se ponovo vidi sa Vujoševićem.
“Preko leta se nismo toliko često čuli jer smo obojica imali reprezentativne obaveze, ali poslao sam mu poruku kada je imao zdravstvene probleme i pozvao sam ga posle Evrobasketa. Pričali smo o svemu – prvo mi je čestitao na tituli, govorili smo o njegovom zdravlju, a i rekao mi je da sve lepo što se dogodilo moram da iskoristim na pravi, pozitivan način, da se ne glupiram sa sudijama i da nastavim da radim na svom imidžu koji sam prilično popravio. U tom smislu mi je Dule takođe pomogao, najviše sam voleo kod njega što kaže direktno šta sve treba da poboljšaš. Uvek ću mu biti zahvalan i pozvaću ga na kafu čim dođem u Beograd“.
Klemen je jednako zahvalan i gorespomenutom Igoru Kokoškovu, čoveku koji je sa Slovenijom ostvario nezamislivo i tako na zasluženo visok nivo podigao svoj rejting među evropskim trenerima.
“Igor apsolutno svaku stvar posmatra kroz pozitivnu prizmu i ne stvara nervozu nikada. Uvek pronađe nešto čime igraču uspe da podigne samopouzdanje, meni je odmah stavio do znanja šta moram da popravim. I on je veliki radnik kao Dule, ali su to NBA metode treninga i radi se sve pomalo – šut, jedan na jedan, dva na dva, pet na pet, odbrana, radiš i sa kondicionim trenerom, ali nikada se ne preteruje. Veliki je psiholog i mislim da mu je to jedna od najvećih vrlina“, kaže Prepelič i objašnjava:
“Igrali smo sa Letonijom, sa Španijom i Srbijom, pre toga sa Grčkom i Francuskom, spremio nas je idealno. Sa Francuzima smo igrali za prvo mesto u grupi, dominirali smo u prvom poluvremenu, a on nam je rekao da nije kraj i da nas čeka još 20 minuta, a onda i još četiri utakmice. Ubacivao nam je u glavu to da smo došli po medalju. Takođe, uvek je iskren – pobede zna da proslavi, ali istovremeno i skrene pažnju na greške“.
Prepelič navodi i primere svoje i timske vrhunske saradnje sa Kokoškovom.
“Radili smo na šutu, da u odbrani ne gubim kontakt, da se probijam kroz blokove i da guram svog igrača, što je lakše nego da se borim sa centrom. Obraća pažnju na detalje i, ono što me je posebno impresioniralo, jeste koliko nas je sve dobro poznavao i koliko je do sitnica isplanirao sve za svakog igrača iako je sa nama proveo samo dva meseca. Kad me izbacio iz startne petorke posle prvog dela, pozvao me je u sobu da porazgovaramo i objasnio mi zašto je tako odlučio, da je to za dobro ekipe i da Blažič i Čančar mogu bolje da odigraju odbranu na Timi i Rubiju, kao i da bih ja trebalo da uđem sa klupe kao drugi kreator. Uvek je pronalazio način da nas dodatno motiviše“.
Devet utakmica na Evropskom prvenstvu i devet pobeda, uključujući i poslednje tri nad zahuktalom Letonijom i dve košarkaške sile u Španiji i Srbiji.
“Nedavno sam ponovo pogledao tu finalnu utakmicu, gledaću detalje sa Evrobasketa do kraja života, napravili smo najveći uspeh u istoriji slovenačkog sporta. Tada još nismo bili svesni šta smo uradili, ali sada već jesmo i vidimo kako nas ljudi drugačije gledaju i da nas više poštuju. To je i dodatna obaveza, sada su teške kvalifikacije ispred nas i nadam se da će nas navijači podržati, da će biti puna hala već u meču sa Belorusijom“.
U finalu je Slovenija pobedila Srbiju sa 93:85, Prepelič je ubacio 21 poen (6-12 iz igre, 5-6 penali, 4sk, 3ast) i bio je jedan od onih koji je prelomio meč pogocima u završnici.
“U takvim momentima nema razmišljanja… Dončić više nije mogao da igra, Gorana su uhvatili grčevi. I na drugoj strani je Bogdan bio umoran, igrao je 33-34 minuta po meču, pa je i to normalno. Bile su na parketu skoro rezervne petorke i neko je trebalo da preuzme odgovornost – mi smo celo leto znali ko je prvi, ko drugi, ko treći kreator, ko radi prljav posao, čije je zaduženje odbrana… Samo smo se držali plana, tu je Igor napravio veliki posao, pogotovo kada je na kraju poverovao u mladog Nikolića i u pravom momentu je iskoristio Rendolfa, kada je Mačvan u završnici napao na niskom postu. Ušla je i moja luda trojka, mnogo toga mora da se poklopi da bi osvojio titulu evropskog prvaka“.
A kako je izgledalo slavlje, ne dešava se tako nešto svakog dana?
“U sali je bila duga ceremonija, onda smo otišli do marine u Istanbulu gde je napravljena baza sa slovenačkim navijačima. Malo smo se sa njima radovali, oko tri-četiri se vratili u hotel, a sutradan nas je u Ljubljani na trgu dočekalo 25.000 ljudi. Bila je to velika čast za sve nas i posle toga nam je savez organizovao žurku, bilo je prelepo“.
MVP šampionata bio je Goran Dragić sa prosečno 22,6 poena, 4,4 skoka i 5,1 asistencijom – zvezda na terenu, ali van njega…
“Kao što i on sâm kaže, on je i dalje Goran iz Koseze, to je deo Ljubljane. Nikada se ne ponaša kao NBA zvezda – običan je momak, ali sa ogromnim košarkaškim kvalitetom i toga je svestan, svu svoju energiju i samopouzdanje pokaže na terenu, a ne van njega“.
Za kraj, pitali smo Klemena šta je to što Luku Dončića odvaja od ostalih i kako još može da napreduje.
“Iskreno, ne znam gde još može da napreduje“, nasmejao se Prepelič, “To neka kažu treneri… On na terenu radi sve, statistika ne kazuje celu pričui, ali njegove kolone uvek su sve popunjene – poeni, skokovi, asistencije, blokade, ukradene lopte… Iz utakmice u utakmicu pokazuje koliko je vrhunski igrač. Po mom mišljenju, Dončić je jedan od najvećih talenata svih vremena. Nisam imao tu sreću da igram u vreme Dražena Petrovića, ali oni koji jesu kažu da su i jedan i drugi bili posebni“.