16 nosilaca na Gren slem turnirima – da ili ne?

Clive Brunskill, Getty Images

Godina 2019. mogla bi da bude revolucionarna za svetski tenis, pošto je najavljeno vraćanje na stari sistem na Gren slem turnirima, tj. povratak na 16 nosilaca umesto 32, što je na snazi od juna 2001. godine.

Clive Brunskill, Getty Images

Bio je to mudar potez Gren slem upravnog odbora (čine ga predsednik ITF, kao i predsednici i operativci sva četiri Slema) jer je samo najavljena “namera“ da se pređe na taj sistem, pa nije toliko odjeknulo koliko bi inače – i igračima i javnosti 2019. godina čini se daleko, ali proći će očas posla i tada će verovatno nastupiti promena koja menja srž najvećih turnira.

Ne postoji ilustrativniji primer od ovogodišnjeg Australijan opena – posle šestomesečne pauze, budući šampion Rodžer Federer bio je 17. nosilac, dakle po novom/starom sistemu ne bi ni bio među nosiocima i teoretski bismo onda mogli da vidimo sudar Nadala i Federera već u prvoj rundi.

Da pravilo počinje da se primenjuje od sledeće godine, nosioci na Australijan openu ne bi bili Izner, Berdih, Kirjos, Nišikori i Raonić u muškoj, kao i Kiz, Kerber, Serena Vilijams, Cibulkova, Barti, Radvanjska i Kvitova u ženskoj konkurenciji.

“Činjenica je da će biti više iznenađenja i da će slabije rangirani igrači nekada imati sreću u žrebu i da će proći dalje nego uobičajeno. Biće situacija da nosioci neće biti igrači koji po kvalitetu imaju mesta u najboljih 16, pa i u najboljih 10, pa će to žreb činiti neizvesnijim – strepeće i svi nosioci, izuzev možda onih sa samog vrha“, kaže Viktor Troicki, trenutno 55. teniser sveta.

Shaun Botterill, Getty Images

Dakle, prve nedelje turnira biće interesantnije i sa mnogo više izjednačenih i uzbudljivih mečeva. Istini za volju, prva nedelja umela je da bude šetnja za one najbolje tenisere, ali da li je ta činjenica vredna toga da imamo potencijalno neujednačene strane žreba i manje atraktivne duele u završnici?

To se nekada dešava i u ovom sistemu, najbolji primer je skorašnji US open u kojem su Pablo Karenjo Busta i Kevin Anderson igrali za mesto u finalu, a sa 16 nosilaca žrebovi bi postali još krhkiji i sreća bi igrala veću ulogu nego što joj je u sportu mesto – daleko je od nezamislivog da neko dođe do četvrtfinala i da pri tom ne igra ni sa kim iz Top 50 npr. Takva postavka imala bi i dugotrajne posledice:

“Da, takve stvari vodile bi do toga da ATP lista ne reflektuje ko je u stvari najbolji na pravi način. To se i sada dešava, Karenjo Busta nije ostvario neke velike pobede ove godine osim na Rolan Garosu, a u Indijan Velsu i na US openu mu se otvorio žreb i on je postao Top 10 igrač. Sa 16 nosilaca takve ‘nepravilnosti‘ bile bi češće“, objašnjava novinar Njujork tajmsa Ben Rotenberg.

Oni ljudi koji misle da su Slemovi dosadni u prvoj nedelji dobili bi ono što žele – takvih primedbi jeste bilo, ali ne mnogo. Naprotiv, tenis je svoju zlatnu eru živeo na velikoj verovatnoći da će se u samoj završnici naći oni najbolji – tako je i rivalstvo Federera i Nadala nadišlo okvire tenisa, posle se priključio Novak Đoković i donekle Endi Mari kreirajući tako “Veliku četvorku“.

Nepravedno je prema Zverevu, Kirjosu i ostalima da najveće uspehe prave u sistemu u kojem pozicija nosioca ne garantuje stepen sigurnosti koju je garantovala od početka 21. veka. Uostalom, i jedan od osnovnih motiva za prelazak na sistem sa 32 jeste želja da se povećaju šanse da se najbolji nađu u završnici kada više televizija prenosi mečeve.

“Takođe, ne zaboravite da taj plan podrazumeva i ženski tenis, a niko ne misli da su ženskom tenisu potrebni haotičniji rezultati“, dodaje Rotenberg.

Igrači za sada imaju podeljena mišljenja, ali utisak je i da se još nisu udubuli u celu priču – kao što rekosmo, daleko je.

“Može da bude interesantno i neizvesnije, može da bude više iznenađenja, oni koji su među prvih osam nosilaca od starta će čekati teži posao nego što je to do sada bio slučaj. Nije loša ideja, iako jesmo navikli na sistem sa 32 nosioca. Nije to još u fokusu tenisera, ima godinu dana do tada“, kaže Troicki i dodaje:

“Sa druge strane, ko god želi da dogura do završnice Gren slem turnira, mora da dobije mnogo mečeva, i to igrače koji su u Top 100, tako da neće opet biti jednostavno nikome“.

To jeste tačno, ali putevi do završnice mogu biti i teški i laki – sistem sa 16 nosilaca ne vrednuje pređašnje uspehe i ostavlja slučajnosti veliki deo kolača u odlučivanju. Međutim, druga škola mišljenja naglašava da je baš u tome i čar kako ne bi dolazilo do toga da jedan ili dva velika rezultata omogućuju spavanje na lovorikama, po principu “teško se ulazi, ali se još teže izlazi“.

Adam Pretty, Getty Images

“Tako je bilo kada sam ja tek dolazio na scenu i definitivno je intrigantno sa 16 nosilaca. Lično, vidim problem u sistemu sa 32 nosioca, plus ima osam igrača koji su slobodni na startu Masters turnira. To su stepenice – kad se popneš, one čine da se osećaš sigurnim tu gde si, ali smatram da tih stepenica ima previše“, rekao je Rodžer Federer nedavno u Londonu i dodao:

“Teško je ispasti, a teško je i ući u to društvo. To sa 16 nosilaca može da bude interesantno jer bi žreb postao nepredvidljiviji sa boljim mečevima u prvoj nedelji. Već dugo su oni najbolji navikli da prilično komforno prođu prvu sedmicu“.

Dakle, svi su saglasni oko toga šta će promene doneti, a šta će odneti. Stvar je ukusa šta se kome više dopada, ali dugoročno je najvažnije pitanje da li je promena dobra za tenis – Slemovi i ITF će tokom 2018. osluškivati šta govore igrači, sponzori i navijači pre nego što se definitivno preseče.

Kao i uvek, praksa će biti najbolji sudija (ako do nje dođe), ali uzevši sve argumente u obzir, trenutno moj glas ide sistemu sa 32 nosioca. A vaš?