Znakovi pored puta: Šta je za sad obeležilo NBA sezonu?

Skener 4. dec 201715:24 > 15:25
Christian Petersen, Getty Images

Prošlo je nešto više od četvrtine sezone u NBA ligi. Bilo je iznenađenja, prijatnih i neprijatnih – neke stvari već se naziru, a neke možemo samo da pretpostavimo.

Harden i Irving vode svoje timove do prvih mesta na Zapadu i Istoku, Siksersi su počeli da pobeđuju, a Pejsersi šutiraju trojke i igraju iznad svih očekivanja, što još više važi za Pistonse.

Golden Stejt igra sa ručnom, Kavsi su se probudili, i Nagetsi i Vulvsi moraju bolje, baš kao i Tander koji je trenutno tek na devetom mestu.

Kako se sezona zahuktava, dobijaćemo sve više odgovora, a evo gde su timovi posle više od 20 utakmica.

ISTOK

Maddie Meyer, Getty Images

Boston Seltiks (20-4)

Teška povreda Gordona Hejvorda i dva poraza na startu nisu bili obećavajući znak, ali onda je Bred Stivens ponovo pokazao koliki je majstor i “upregao je“ celu ekipu tako da su Seltiksi trenutno najbolji odbrambeni tim lige sa 98,9 primljenih poena na 100 poseda. Čak i Irving igra bolju odbranu, a na drugoj strani prelama neizvesne utakmice u korist svog tima.

Horford je i dalje general koji usmerava i pokriva na obe strane parketa, Smart “grize“ kao i uvek, Džejlen Braun igra zrelije, agresivnije i sigurnije (pritom šutira 41% za tri), a Džejson Tejtum igra “kao mator“, uopšte ne liči na rukija i na njega je savršeno primenjiva ona fraza koju Amerikanci često koriste – “he lets the game come to him“.

Dobili su mnogo neizvesnih utakmica i za sada deluju kao ozbiljan konkurent Klivlendu, ali Kavsi će u plej-ofu sigurno stegnuti odbranu i napad Seltiksa ipak mora još da napreduje ako želi neizvesnu seriju.

Gregory Shamus/Getty Images

Klivlend Kavalirs (16-7)

Početnih 5-7 pretilo je da se pretvori u paniku, ali Lebron Džejms to nije dozvolio. Preporod je krenuo od rafalne paljbe u Njujorku, kada su Kavsi trojkama zasuli Nikse u poslednjoj četvrtini i nadoknadili -23. Pre toga su dobili i nejaki Dalas, a sada su u seriji od 11 pobeda.

Džejms ponovo igra na MVP nivou, Kevin Lav je prava podrška, a iako je možda ružno reći, Rouzova povreda pomogla je Klivlendu jer je Lebron uglavnom ponovo okružen šuterima i jednim čovekom sa kojim se slagao ceo život i na parketu i van njega – Dvejnom Vejdom. Fleš je progutao ego, preselio se na klupu, što je takođe važan činilac u renesansi Kavsa, uz veće zalaganje u odbrani.

Ekipa Tajrona Lua sada je u sigurnoj zoni, a sada se čeka povratak Ajzee Tomasa – od načina koji će se on uklopiti u tim zavisi i to koliko će Kavsi ozbiljno biti u stanju da izazovu Voriorse.

Gregory Shamus/Getty Images

Toronto Reptors (14-7)

Nekako neprimetno, igrajući igru koja nije baš u skladu s onim što se smatra modernim, Reptorsi ćute i pobeđuju. Derozan i Lauri su zdravi i produktivni, Ibaka je defanzivni stub, Valančunas je na svom konstantnom nivou i uvek se zna šta se od njega dobija, dok Si Džej Majls drži klupu.

Naročito u poslednje vreme nosioci igre dobijaju značajnu pomoć u Onuobiju, Siakamu i Vafnflitu, tu su i Pauel i Delon Rajt, pa su Reptorsi trenutno četvrti napad lige, a to nisu baš mnogi očekivali. Više „dele“ loptu i više asistiraju, šutiraju i nešto više trojki i dobro im ide.

Za sada Toronto deluje neuporedivo bolje nego u završnici prošle sezone kada su jedva prošli Bakse, da bi ih zatim Klivlend počistio.

U decembru imaju veoma dobar raspored i Reptorsi neće još dugo biti ispod radara, ali videćemo kako će se ponašati kada nosioci igre počnu da osciliraju, što će se verovatno desiti.

Gregory Shamus/Getty Images

Detroit Pistons (14-8)

Motor Siti najveće je iznenađenje dosadašnjeg toga lige. Svašta nešto dobro dešava se sa Van Gandijevim timom i teško je odrediti šta je ključno. Prvi strelac tima je Tobajas Heris (19,3 poena po meču, 46,6% za tri), a on kaže da je njegov poboljšani šut posledica laserske operacije oka i malo izmenjene mehanike šuta. Međutim, Heris igra sa više samopouzdanja, napada i na niskom postu i licem ka košu.

Andre Dramond rešio je da malo ode od koša i, uz sve ono što je i inače donosio, sada beleži i 4 asistencije po meču, a dobro se oseća u svojoj koži i jer je podigao penale na 65%. Ejveri Bredli nastavlja saonim što je radio u Bostonu – odlično se oslobađa čuvara, pogađa trojke i igra vrhunsku odbranu na lopti inspirišući i saigrače da rade isto. Redži Džekson usvojio je malo više mentalitet tima i generalno je utisak da je hemija u timu mnogo bolja. Takođe, uvek se desi da neko iz drugog plana dodatno pogura tim – Gelovej, Toliver, Kenard, Stenli Džonson…

Pistonsi su prilagodljivi, dobijali su i u brzom i u sporom tempu, ali još je rano da ih potpuno uzmemo za ozbiljno – ako u ovakvom ritmu izdrže do polovine sezone, pričaćemo.

Jesse D. Garrabrant/Getty Images

Filadelfija Seventisiksers (13-9)

Procesu je došao kraj, sada je vreme za pobede, a Bret Braun konačno može da se bavi poslom. I uživa, sastavio je petorku koja trenutno ima net rejting (razliku između ofanzivnog i defanzivnog rejtinga) među najboljima u ligi sa +19. Simons, Redik, Kovington, Šarić, Embid.

Jeste se Fulc povredio i nastavio malerozni niz tima iz Pensilvanije, ali mnogo je važnije da su Simons i Embid zdravi. Australijanac je skoro sigurno ruki godine i zaista je neverovatno gledati momka od 208 cm sa takvom kontrolom lopte i pregledom igre. Na obruču s lakoćom menja ruku, permanentni je “mismeč“ zbog kombinacije brzine i visine, a najveća mana mu je šut – za sada mu vrhunski ide i bez njega.

Embid je već sada jedan od najboljih centara u ligi – velik je, mobilan, sa raznovrsnim rešenjima oko koša, uz sasvim dobar šut sa distance. U odbrani dobro procenjuje situacije, menja protivničke šuteve i utiče na igru u svakom njenom aspektu. Nekada ipak kao da se zaigra, preteruje sa spuštanjem lopte na parket kada je licem okrenut košu i desi se da mu koncentracija odluta, ali uprkos tome je Embid na pravom putu.

Kovington i Redik koriste povratne pasove, Šarić povezuje ekipu i popunjava rupe koje se pojavljuju, a i klupa daje solidan doprinos. Izgubljene lopte i dalje su boljka, ali plej-of se već nazire.

Streeter Lecka/Getty Images

Milvoki Baks (12-9)

Ben Simons i Janis Adetokumbo pokazuju da i bez šuta može ne samo da se igra, nego i da se bude među najboljima u NBA ligi. Njih dvojica ipak su fizički čuda prirode, naročito Adetokumbo kojem bukvalno nije potrebno ni da bude ispred svog igrača kako bi položio loptu u koš – toliko je “dug“ da ga je svakako skoro nemoguće stići.

Prosečno upisuje 29,3 poena, 10,3 skokova, 4,5 asistencije i 1,7 rampi po meču. Vuče Bakse, ali daleko od toga da to radi sâm. Kris Midlton potcenjen je igrač koji je sposoban da sebi iskreira šut i da pogađa u serijama, a tim iz Viskonsina želi što pre da ostvari blistava predviđanja – doveden je Bledso i prilagođavanje još traje, a govori se i da Baksi u trejdu žele se pojačaju i Diandreom Džordanom.

Impresivan je Malkolm Brogdon, prošlosezonski ruki godine, koji je idealan saigrač, kompatibilan sa svima i snalažljiv, pa je i u situaciji kada je izgubio mesto u startnih pet našao način da bude značajan u ekipi. Njegovo donošenje odluka na nivou je znatno iskusnijih igrača, uz fin šut.

Snel je 3&D u timu Baksa, Henson je borben i donosi dobre minute, a Kid u poslednje vreme od Liginsa pravi defanzivnog specijalistu. S obzirom na to čime raspolažu, Baksima bi verovatno prijao nešto brži stil igre, ali i ovako im dobro ide. Jedina uslovno rečeno loša vest jeste što Ton Maker napreduje sporije nego što se očekivalo.

Džabari Parker tek treba da se vrati, tako da su pred Baksima važne odluke i na terenu i van njega.

Elsa/Getty Images

Vašington Vizards (12-10)

Počelo je povredom Markifa Morisa još pre početka sezone, sada je šest utakmica propustio i Vol. Prošle sezone Vizardsi su svi bili nekarakteristično zdravi u kontinuitetu i to se videlo, bili su na pobedu od finala Istoka.

Izgubili su pet od poslednjih sedam utakmica, Bil i Porter ne mogu baš da ponesu sav teret – imaju solidnu pomoć u Ubreu i Gortatu, ali klupa je i dalje problem. Mahinmi za sada posle oporavka ne daje onoliko koliko su se Vizardsi nadali, a Frejžer, Skot i Miks ipak nisu imena za rezervnu postavu relevantnog NBA tima.

U poslednje vreme minute dobije i Satoranski i ne koristi ih loše, možda on dobije više prostora u rotaciji, ali Skot Bruks očajnički zavisi od toga da se Džon Vol što pre vrati na teren.

Andy Lyons/Getty Images

Indijana Pejsers (12-11)

Jedno od najprijatnijih iznenađenja. U nedostatku boljih opcija, ključevi tima povereni su Viktoru Oladipu, a on to poverenje nije zloupotrebio – igra sa loptom u rukama, ubacuje 23,4 poena po meču, ali ne zaboravlja ni saigrače, naprotiv.

Na početku sezone Domas Sabonis maestralno je iskoristio odsustvo Majlsa Tarnera i pokazao je da je mnogo svestraniji igrač nego što mu je uloga u Tanderu dozvoljavala da pokaže. Bojan Bogdanović odlično šutira, Lens Stivenson donosi ratnički duh, a pronašli su se i Daren Kolison i Tedijus Jang.

Rečju, Pejsersi deluju kao tim sastavljen od igrača koji do sada nisu opravdali očekivanja, a sada su rešeni da pokažu da su mnogi pogrešili. I za sada im dobro ide – igraju lepo za oko, biraju prava rešenja i jedino Golden Stejt procentualno šutira trojke bolje od njih, trenutno su šesti napad u ligi.

Abbie Parr/Getty Images

Ostali

Kristaps Porzingis fantastično je počeo sezonu, Kanter i on u reketu funkcionišu mnogo bolje nego što se moglo pretpostaviti, a publika u Medison Skver Gardenu oseća novi početak i često je gurala Nikse ka pobedi. Otuda skor 11-11 – iako je Letonac malo pao u formi u poslednje vreme, Njujork dobija mnogo od Hardaveja juniora, Kortnija Lija i Džereta Džeka, Ntilikina se fino snašao i prva sezona bez Mela prolazi sjajno. Samo da Kristaps bude zdrav.

Majami igra promenljivo, Vajtsajd se mučio sa povredom i propustio je sedam utakmica. Hit je nezgodan, ali ne igra na nivou drugog dela prošle sezone i uskoro ćemo videti da li je to bila realnost Spolstrinog tima ili nije.

Medžik je izvrsno počeo sezonu i onda zaređao sa povredama, odlični nastupi Džeremija Lemba skoro da su jedina dobra vest trenutno Hornetsima, a Netsi su svojim ultrabrzim stilom igre od postojećeg sastava za sada izvukli osam pobeda i treba da budu prezadovoljni.

Hoksima i Bulsima dno je suđeno ove sezone, ali bar gledamo Markanena sa ozbiljnom minutažom u ruki sezoni.

ZAPAD

Ronald Martinez/Getty Images

Hjuston Rokits (18-4)

Džejms Harden je dvaput bio na ivici MVP nagrade, a ovu sezonu počeo je kao da je rešen da je konačno osvoji. A što je najbolje od svega, po njegovoj igri jasno je da ne juri statistiku, ali je uprkos tome trenutno prvi strelac (31,7) i asistent (9,7) lige.

Rokitsi igraju jednako ludo kao i prošle sezone, ispaljuju 44 trojke po utakmici, a lansirali su i svoju verziju smol-bola sa Pi-Džej Takerom na petici. Upravo on i Mba a Mute, uz Arizu i Krisa Pola, predstavljaju srž nadanja Hjustona da bi odbrana mogla da bude dobra kada bude potrebno, čak je i Anderson igra dobro za svoje standarde.

Međutim, Hjuston je i prošle sezone bio briljantan u regularnoj sezoni, a osnovno pitanje pre početka sezone bilo je kako će zajedno funkcionisati Harden i Pol. Odgovor se za sada tek nazire jer je CP3 zbog povrede igrao samo osam utakmica. Ipak, ono što za sada možemo reći jeste da je Pol ubrzao svoju igru i da odmah traži pâs unapred ili rani šut češće nego pre, kao i da je kormilo tima i dalje Bradinim rukama.

Još im predstoji mnogo posla da bi maksimizovali svoj potencijal i omogućili sebi i ostalima (Gordon, Kapela…) da se još više iskažu. Ako uspeju u tome, finale Zapada biće nadohvat ruke.

Abbie Parr/Getty Images

Golden Stejt Voriors (18-6)

Kada se dođe do Voriorsa, cela priča pre i posle njih kao da pomalo izgubi smisao. Zašto? Zato što u ovom trenutku deluje da ih ništa ne može zaustaviti u pohodu ka novom prstenu. Igraju taman koliko treba, odmaraju se i ništa ne prepuštaju slučaju – najveće zvezde preskaču utakmice pa makar ih zaboleo i mali prst.

Ponovo su najbolji napad lige, iz svakog njihovog pokreta izbija samopouzdanje, a porazi ih ni najmanje ne potresaju. Znaju dobro da je ciljna ravnina još daleko, a nemaju nikakve sumnje da će tada opet uspeti da proizvedu ono najbolje. I, što je još važnije, sumnja malo ko i među njihovim rivalima iako su u nekim utakmicama ove sezone umeli baš da se opuste do krajnjih granica.

Ronald Martinez, Getty Images Sport

San Antonio Spars (15-8)

“Kako?“ To je najčešće pitanje kada je reč o Sparsima. Evo, npr. u nedelju u meču sa Tanderom – Lenard je povređen, Popović je odmarao Oldridža, Parkera, Geja i Đinobilija, a Pau Gasol odigrao je samo 16 minuta u prvom poluvremenu. I San Antonio je imao šut za produžetak.

Sistem Sparsa takav je da se igrači pažljivo biraju, a kada su već odabrani, možete da se kladite da će se perfektno uklopiti u njega. Osim Voriorsa, niti jedna ekipa ne bi tako dobro podnela gubitak prve zvezde, a i Golden Stejt bi se snašao samo zato jer imaju i Karija i Durenta.

San Antonio je druga odbrana lige i svako ima svoj doprinos. Letošnji razgovor sa Popovićem revitalizovao je Oldridža, koji često puni koševe iz svih pozicija, Gej ne sili i doprinosi, Dižonte Marej je bio sjajan na početku sezone, Deni Grin i Kajl Anderson su konstanta, tu je i Peti Mils, bljeske su imali i Forbs i Bertans i Lovernj, a i bivši bek Brendon Pol pronašao je svoje mesto u rotaciji.

Kada se Lenard vrati, sve će izgledati još bolje i, iskusni i namazani kakvi jesu, Sparsi su opet među favoritima na Zapadu.

Garrett Ellwood/NBAE via Getty Images

Denver Nagets (13-9)

Na početku sezone Nagetsi su se mučili sa uklapanjem Milsapa – koliko god je donosio u odbrani, pa i u napadu kada je imao loptu, ipak je donekle poremetio protok lopte zbog kojeg je bilo uživanje gledati Denver. Uz to, rivali su sada bili spremniji za Jokića.

Ipak, Nagetsi su brzo ponovo pronašli sebe, ali onda se Milsap povredio, a sada i Jokić. Srpski centar ponovo igra sjajno, unapredio je i šut za tri poena, ali kao lider tima traži se od njega da češće gleda ka košu – na drugoj strani odbrana od pika i dalje je problem, u ostalim aspektima odbrane Jokićev učinak je zadovoljavajući uzevši u obzir to koliko donosi u napadu.

Denver je povukao hrabar potez odričući se Džamira Nelsona, a Džamal Marej je za sada solidan na pleju, mada su primetne velike oscilacije i u šutu i u organizaciji igre. Sezonu je vrhunski zato počeo Mudijej, koji ulazi sa klupe, igra racionalnije i sigurniji je u svoj šut. Barton je sposoban da izmisli poene kada početna akcija zataji, opasan je i na otvorenom terenu, Geri Heris i on za sada pokrivaju očajnu sezonu Vilsona Čendlera koji je bio bolji dok se “tukao“ za minute s Galinarijem.

Denverov skor je odličan, ali ako žele da ostane takav, moraće da budu još bolji.

Mike Ehrmann/Getty Images

Minesota Timbervulvs (14-10)

Poslednja rečenica priče o Denveru važi i za Vulvse. Imaju ogroman potencijal, bolji su u neizvesnim završnicama nego prošle sezone, ali u odbrani i dalje grcaju uprkos tome dolasku Batlera i Gibsona – 23. su u ligi po defanzivnom rejtingu.

Vigins i Tauns su vrhunski košarkaši, ali još nisu napravili iskorak koji bi ih učinio superstarovima. Batler je tu da im u tome pomogne, pokazao je ponašanjem da je spreman da se odrekne uloge alfe u timu, ali timska odbrana jednostavno mora da bude bolja – Tadž Gibson daje sve od sebe, ali ne može sâm da je drži.

Ipak, ofanzivna potentnost drži Minesotu tamo gde joj je po imenima mesto – Tigova sposobnost poentiranja je često potcenjena, Kraford je i dalje sposoban da za kratko vreme napravi seriju, a Bjelica je među vodećim šuterima za tri poena u ligi.

Za sada ipak mnogo toga u igri Vulvsa deluje “na o-ruk“ i to mora da se promeni ako žele da budu tim sa najvišim ciljevima. A žele.

Abbie Parr/Getty Images

Portland Trejlblejzers (13-10)

Tim Terija Stotsa voli kontakt, igra izuzetno čvrstu odbranu i ne dopušta rivalima mnogo drugih prilika za postizanje koša. To je osnova na kojoj Blejzersi grade uspehe ove sezone. Nurkiću prošlog leta nisu bili spremni da ponude veliki ugovor, a on ove sezone dokazuje da prošla nije bila slučajnost i postaje legitiman naziv “trojka“ za Lilarda, Mekoluma i njega.

Bekovski tandem i dalje naizmenično napada koš rivala, obojica su više nego sposobni i kao šuteri i pri prodoru, a ukoliko Lilard još malo podigne procenat šuta, za tri naročito, Portland bi mogao da ukrade i koju pobedu više nego što je planirano.

Stots još nije potpuno načisto sa pomoćnim osobljem – ruki Svonigan je čak počeo tri utakmice, da bi sad potpuno ispao iz rotacije, Konaton je zamenio Harklesa koji posrće, vratio se Aminu, Tarner i pogotovo Nejpir deluju više nego prihvatljivo, tu su i Vonli, Lenard kojem neki iz publike zvižde…

U nekom trenutku Blejzersi će morati da ustale rotaciju i moraju da računaju na nečiji iskorak ukoliko žele prvo plasman u plej-of, a zatim i da tu ne budu baš protivnik za poželeti u prvoj rundi (mada to mnogo zavisi i od konkretnog protivnika).

Hannah Foslien/Getty Images

Juta Džez (12-11)

Slično Sparsima, Džez je tim sa izraženim sistemom i jasnom kulturom unutar organizacije. Zato su mirni čak i kada je zemljotres – jedan veliki udario je odlaskom Hejvorda, a drugi je bio još jači kada se povredio Rudi Gober, čovek oko kojeg se gradi ovosezonski tim. On je propustio 11 utakmica, ali tim Kvina Snajdera i dalje pronalazi način da pobeđuje.

Fejvors blista na petici, Rodni Hud uglavnom ulazi sa klupe, ali je prvi strelac tima, dok je najvažnija vest iz Jute svakako Donovan Mičel, 13. pik sa letošnjeg drafta. Izuzetno brzi bek sa rasponom ruku od 208cm ubacuje 16,4 poena po utakmici – oscilacije su vidljive, ali je njegov potencijal još vidljiviji.

Riki Rubio se fino uklopio, mada je početni dobar šut za tri poena bio samo prolazna faza, Džo Ingls je i dalje strpljiv napadač i defanzivac koji guši direktne rivale, a i Burks je znao da eksplodira ove sezone.

Džezeri igraju u sporom ritmu, dobro skeniraju nedostatke suparnika i umeju pravom timskom odbranom za sada uspevaju da odole velikom broju rivala. Gober se uskoro vraća i, ako je timovima mrsko da sada igraju sa Jutom, biće još mučnije…

Chris Graythen/Getty Images

Nju Orleans Pelikans (12-11)

Demarkus Kazins je fantastičan igrač i nema načina na koji ne može da ugrozi koš. Pogađa trojke, licem ka košu napada i ugurava protivnike u koš, a isto čini i sa niskog posta. On je igrač koji najviše drži loptu u rukama u ekipi Pelikansa i dobro funkcioniše sa jednako kvalitetnim, mada krhkijim, Entonijem Dejvisom.

Džru Holidej je prvi među jednakima od ostalih, a povremeno se priključuju Mur, Miler, Kaningem, a Džamir Nelson i Radžon Rondo tačno su tip iskusnih igrača koji su potrebni ekipi koja želi odmah da pobeđuje – Rondo je sposoban da pokrene statične napade, a Nelson će koristiti otvorene šuteve posle povratnih pasova. Ipak, dugoročno su im potrebni mlađi igrači.

Najbolji centarski par na svetu lepo funkcioniše, ali stvari još mogu da krenu u oba pravca. Trenutno su na raskrsnici, i dalje.

J Pat Carter/Getty Images

Ostali

Rasel Vestbruk, Pol Džordž i Karmelo Entoni u istom timu trebalo bi da garantuju više od skora 10-12. Statistika “kaže“ da Tander igra bolje od učinka, istina je da su izgubili mnogo neizvesnih utakmica, neki put i nesrećno, ali isto tako je činjenica da podela uloga još nije gotova između trojice igrača koji su navikli da sve zavisi od njih. Protok lopte je problem, kao i procenti šuta iz nekada sasvim dobrih situacija. Treba im još malo vremena da se srede, pomaže i to što je Adams i dalje odličan, imaju i svoj verziju smol-bola sa Grentom na petici, a Felton ponekad može da doprinese sa klupe.

Klipersi su uništeni povredama, trenutno je Diandre Džordan jedini član startne petorke koji je zdrav – Beverli ne igra do kraja sezone, pitanje je kad će se vratiti, Grifina neće biti oko dva meseca, a jedino bi Galinari trebalo uskoro da se vrati na teren. Tužno je to što se desilo Klipersima, plasman u plej-of bio bi čudo.

Lejkersi deluju kao tim koji može da bude relevantan u budućnosti – najbolja vest svakako je ruki Kajl Kuzma, koji je verovatno najveća “krađa“ na letošnjem draftu, a najveća vest jesu užasni procenti šuta Lonza Bola. Ingram treba još da se definiše kao igrač, ali pokazuje znake poboljšanja, Volton može još više da izvuče iz Rendla, ali Lejkersi deluju kao fina destinacija za neku veliku zvezdu koja će ih povesti ka visinama.

Sansi su prvi otpustili trenera, sada forsiraju mlade sa Bukerom na čelu i došli su do zadovoljavajućih osam pobeda, dok Grizlisi tonu i čini se da otpuštanje Dejvida Fizdejla nije dugoročno dobar potez. Amplituda u igrama Kingsa je ogromna, ali jesu nakupili sedam pobeda uz za sada vrlo dobru ruki sezonu Bogdana Bogdanovića, dok je kod Mevsa najzanimljivije gledati postepeni rast Denisa Smita, poslednje dane Novickog i to što Mežri igra pre Noela – niko ne kaže da ne treba, samo je smešno…