Zverev i Đoković: Budućnost postaje sadašnjost

Skener 18. nov 201821:35 > 21:38
Justin Setterfield/Getty Images

Nedelju je počeo tako što je u prvom setu duela sa Marinom Čilićem šest puta ramom udario loptu pri forhendu. Sedam dana kasnije, Aleksander Zverev ležao je na betonu O2 Arene posle pobeda nad Federerom i Đokovićem slaveći najveću titulu u karijeri. Više nego zasluženu.

Slično kao u prvom meču u grupi, Zverev je izvanredno servirao, a i bez straha je napadao anulirajući tako i neke izvrsne Đokovićeve odbrane. U četvrtom gemu prvog seta Novak je osvojio poen spektakularnim lobom, samo da bi Nemac odgovorio servisima i odličnim volejima – odbrana koja bi druge namučila Sašu sada nije.

Ukupno je u prvom setu Zverev upisao sedam asova i pogodio je prvi servis u 88% slučajeva – i to ne bilo kakvih, nego uglavnom “bombi“ sa kojima ni najbolji riterner svih vremena nije mogao da izađe na kraj.

Povezano

Ono što je vrlo lako moglo da se desi u njihovom prethodnom duelu, desilo se sada u finalu – Zverev je na 4:4 napravio brejk. Tada, u grupi, Aleksander je zadao Novaku teške zadatke, a on ih je rešio znanjem i improvizacijom. Ovoga puta potrebe za zadacima nije bilo jer se Đoković vidno stegao. Tokom cele sedmice Novak je isticao značaj prvog udarca posle servisa, a sada je od 30-30 pogrešio dva baš takva forhenda – prvi po dužini, drugi u mrežu. Nije pomoglo naravno ni jedan od šest ubačenih prvih servisa u tom gemu.

Zverev je toliko dominirao na svom servisu da je to stvorilo pritisak kod Đokovića, što je i prirodno. Naredni, deseti gem Saša je počeo sa tri asa i apsolutno je razumljivo izgubiti set od tako dobrog tenisera na vrhuncu svojih moći. Međutim, meč nije odlučen u prvom setu – atipično za sebe u poslednjih šest meseci, Đoković je bio vidno uzdrman i nije u sebi našao snage za odgovor iako mu je Zverev nekoliko puta bacao pojas za spasavanje.

Julian Finney, Getty Images

Rad nogu bio je nekarakteristično loš, a to je za posledicu imalo mnogo grešaka u razmenama i prvi put posle duže vremena delovalo je kao da Novak igra stihijski, bez jasnog plana u igri. Tome je doprineo i Zverev (bekhend na bekhend, pokazao je opet da može da se nosi sa Đokovićem), ali u drugom setu u njegovoj igri javile su se pukotine koje Novak nije iskoristio.

Drugi set počeo je brejkom Zvereva, ali Nemac bukvalno poklanja naredni gem Novaku – dve duple greške i dve neiznuđene greške. Nije lako naći se u ciljnoj ravnini protiv svetskog broja jedan i to je nešto što je Đoković u prošlosti često umešno koristio i preokretao naizgled izgubljene mečeve.

Sada nije bilo tako – pri rezultatu 1:1 i 15-15 Đoković u dugom poenu nije uspeo da probije Zvereva i napravio je grešku. Za razliku od ostatka nedelje u kojoj do finala nije pretrpeo brejk, sada servisa nije bilo kada je Novaku trebalo. Najednom je Đoković ostao bez snage, usledio je očajan drop šot i još jedan forhend u mrežu – treći put u nizu pretrpeo je Novak brejk, ko bi rekao da je sada tako nešto moguće…

Na prvi pogled kondicija, ali zašto? Novak je u subotu igrao meč od 75 minuta u kojem je dominirao, a u petak duel sa Čilićem u kojem nije morao i nije bio toliko emotivno investiran. Istina, kako je i sâm rekao na konferenciji, u poslednje tri-četiri nedelje se nije osećao baš najbolje, ali utisak je da je Zverev bio taj koji ga je gurnuo preko ivice. Dalje, Novak je bio potpuno emotivno ravnodušan, barem na površini – nijednom nije viknuo, bacio reket, komentarisao ka loži, ništa od onih pojava koje ukazuju da je mentalno prisutan i da meč još nije gotov.

A objektivno je bio gotov uprkos tome što je Zverev sopstvenim greškama ponudio Novaku još dve polušanse, 15-30 i 0-30 u gemovima na svoj servis. Prvi put je ritern na drugi servis završio u autu, a drugi put je Zverev odservirao as, da bi na 15-30 Đoković poslao još jedan forhend u aut – ukupno je u meču imao 23 neiznuđene greške i samo sedam vinera.

Julian Finney, Getty Images

Zverev je efektno završio meč, pasingom za još jedan brejk i kraj. Sa 21 godinom postao je najmlađi osvajač Završnog Mastersa još upravo od Đokovića 2008. godine. Ima izvesne simbolike u tome, a poslednje nedelje su ujedno i najbolji kontraargument onima koji tvrde da je konkurencija u tenisu slaba. Ćorić je dobio Federera i igrao finale Šangaja, Hačanov je savladao četvoricu Top 10 igrača na putu do titule u Parizu, uključujući i Đokovića u finalu, a Novak je u Torontu izgubio od Stefanosa Cicipasa, još jednog NextGen bisera.

A Aleksander Zverev, dame i gospodo, predvodnik je tog novog talasa koji će sledeće godine pokušati ozbiljno da “zatalasa“ i na Slemovima.

Đoković će sada dve-tri nedelje provesti odmarajući se, a onda slede pripreme za novu sezonu. Moraće dobro da se spremi jer prošlost, sadašnjost i budućnost sve opasnije se spajaju. Trebalo bi da se spoje u paklenu tenisku 2019. godinu.