Hoće li se Đoković i Federer “pobiti“ još jednom?

Clive Brunskill Getty Images

Znate li kada su se poslednji put Novak Đoković i Rodžer Federer sastali na Gren slem turnirima? Bilo je to u Melburnu davne 2016, a pred novu 2019. godini pitamo se hoćemo li videti novi njihov sudar na najvećoj pozornici. Ali nije to jedino pitanje pred novu sezonu na ATP turu.

Đoković je pre skoro tri godine bio u najvećem naletu u istoriji tenisa, periodu od početka 2015. zaključno sa Rolan Garosom 2016. godine. U tom čudesnom nizu pobedio je Federera u finalima Vimbldona i US opena, a u polufinalu u Melburnu odigrao je dva seta od kojih je zastajao dah. Stvarao se Đoković na svakoj lopti, slao riterne pod noge i učinio da najveći svih vremena bude bespomoćan.

*Sve ekskluzivne intervjue i tekstove iz našeg Novogodišnjeg paketića pronađite OVDE

Na kraju je Novak slavio u četiri seta, osvojio novu titulu i koji mesec kasnije postao vlasnik sve četiri Gren slem titule istovremeno. Usledio je dvogodišnji post u kojem se mnogo toga izdešavalo na terenu i van njega, a potom uzdizanje iz pepela i dve Gren slem titule.

Sa druge strane, Federer je te 2016. godine napravio pauzu od šest meseci, mnogi su ga već otpisali iz ozbiljne računice, što je greška nekoliko puta napravljena, a Švajcarac se vratio i dvaput osvojio Australijan open.

https://youtube.com/watch?v=lSidmf9xf24

Pred početak nove sezone čini se da su Novak i Rodžer ponovo na istim talasnim dužinama. Ponovo se otpisuje Federer i ponovo se pravi greška. On je na Vimbldonu ispao u četvrtfinalu ne zato što je odigrao loše, već zato što je Kevin Anderson bio briljantan u svom meču karijere. A Federer je imao meč loptu… U Njujorku se isprečila paklena vrućina, pa je Rodžer izgubio od na vlagu naviknutog Milmana sudar pre okršaja sa Đokovićem.

Uz Vimbldon i US open, Novak je napokon pokorio Sinsinati i kompletirao nisku Mastersa, slavio je i u Šangaju u nedelji savršenog tenisa, ali NextGen porazi od Hačanova i Zvereva u Parizu i Londonu poslužile su kao podsetnik da je i Đoković samo čovek. kao podsetnik da period nestvarne nadmoći nije lako ponovljiv, ako uopšte.

Istovremeno je zastrašujuće za njegove protivnike i ohrabrujuće za njega samog to što Novak uprkos fenomenalnom drugom delu godine može da igra još bolje – Šangaj jeste bio savršen, Vimbldon je došao pomalo iznenada, Sinsinati je Novak osvojio na ogromnu želju i povraćenu šampionsku auru, dok je u Njujorku igrao taman koliko je bilo potrebno, što je samo po sebi fascinantno ako se uzme u obzir da je u pitanju Slem.

Francois Nel/Getty Images

Melburn važi za Novakovu drugu kuću, ali i Federer je šest puta osvajao titule u Australiji. Posle Đokovićevih pobeda u Sinsinatiju i Parizu, teniski svet čeka njihov Gren slem dvoboj – bilo bi lepo da za koju nedelju odluče “čiji je Melburn“, ali neka njihov okršaj na bilo kojem Slemu bude prva u nizu teniskih novogodišnjih želja.

Đoković jeste ponovo prvi teniser sveta, ali ne pita se samo on – vrlo je moguće da ćemo tenisku 2019. upamtiti kao prekretnicu u putu ka novom teniskom poretku, tj. kao godinu u kojoj je “neko novi“ uzeo Slem. Dominik Tim samouvereno je rekao da će se to dogoditi ove godine, najkasnije sledeće – koliko god da trio Đoković-Federer-Nadal dominira, led će jednom morati da bude probijen.

Kandidata je mnogo. Aleksander Zverev udružio se sa Ivanom Lendlom ne bi li mu Čeh preneo malo magije kojom je od Endija Marija napravio Gren slem šampiona. Saša je ponekad arogantan na terenu, a i pred novinarima, ali ima podršku jer ljudi širom sveta žele da vide i novog šampiona. Servis mu je spektakularan, u finalu u Londonu u prvom setu je “oduvao“ najboljeg riternera svih vremena, a kreće se nestvarno za svoju konstituciju. Ipak, sa oružjima kojima raspolaže ne sme da igra toliko pasivno – Lendl je naterao i naučio Marija da veruje sebi i da češće preuzima kontrolu, a sa Zverevom bi taj posao trebalo da bude još lakši, uzevši u obzir sklonosti obojice. Ne zaboravite i da Nemac ima samo 21 godinu.

Clive Brunskill Getty Images

Karen Hačanov je blistao u završnici sezone, njegov meč sa Nadalom u Njujorku bio je jedan od najboljih u 2018. godini. I Rus se odlično kreće, bekhend mu je stabilan, a servis ubitačan. Najveći napredak napravio je na mentalnom planu, a rana faza 2019. godine daće odgovor na pitanje koliko je u stanju da se nosi sa očekivanjima i da u kontinuitetu igra na vrhunskom nivou.

Borna Ćorić bi trebalo da nastavlja da gradi svoju igru korak po korak, u skladu sa dosadašnjim delom karijere. Veliki borac, igrač visoke teniske inteligencije, Hrvat će želeti da nadgradi izvanredan servis koji je prikazao u finišu 2018, ali i da sigurnije završava poene posle kratkih lopti.

Zvuči neverovatno, ali gorenavedena trojica među sobom imaju jedno Gren slem četvrtfinale – Zverev u Parizu, i to na mišiće. Očekujte da se to promeni već u Melburnu.

Snažan kraj sezone te trojke učinio je da pomalo u drugi plan padnu oni još mlađi – Denis Šapovalov i Stefanos Cicipas. Posle 2017. godine u kojoj je buknuo, Kanađanin je imao nešto tišu 2018. koja se može pripisati “mamurluku“ posle relativno iznenadnog proboja, a vrlo je moguće da nešto slični čeka Cicipasa u sezoni pred nama i nemojte se iznenaditi ako bude nekih ranih poraza. Dvojica momaka jednoručnih bekhenda i dopadljivog stila igre, Šapovalov i Cicipas momci su čije mečeve uvek vredi pogledati, a interesantni su i u komunikaciji s medijima, pogotovo Grk. 

Getty Images Sport, Julian Finney

Verovatno bi vas iznenadio pogled na ATP listu i saznanje da je Danil Medvedev, 22-godišnji Rus često hazarderskog stila igre, 16. teniser sveta. Nemojte ni njega zaboraviti, često ti kojima se ne poklanja toliko pažnje naprave “bum“. Slično važi i za 19-godišnjeg Aleksa de Minora, srčanog i ekstremno brzog Australijanca doduše tehnički sumnjvog stila igre koji je 31. na ATP listi.

Dominik Tim prelaz je između dve generacije – igrao je prvo Slem finale u Parizu, duelom sa Nadalom u Njujorku dokazao da je sposoban da igra vrhunski i van šljake, a bolji raspored turnira i donošenje odluka u toku poena ostaju dva aspekta koja bi Austrijanca mogla dodatno da poguraju napred.

Tzv. “srednja generacija“ i dalje traži svoju šansu – Kei Nišikori u Njujorku je igrao polufinale, i to pošto je godinu počeo na čelendžeru, a nad njime i Huanom Martinom del Potrom uvek stoji znak pitanja kada je reč o zdravlju. Argentinac se i dalje bori i kada se vidi šta sve postiže uprkos svom telu, neizbežno je postaviti pitanje gde bi bio i koliko bi velikih titula osvojio samo da ga je zdravlje još malo poslužilo.

Francois Nel, Getty Images Sport

A “zdravlje“ je ključna reč i kod Rafaela Nadala, koji je na dva Slema morao da preda mečeve zbog povreda – Čiliću u Melburnu, Del Potru u Njujorku. Rolan Garos je suvereno osvojio, to će biti glavni cilj i u novoj sezoni, a u meču godine ispao je od Đokovića u polufinalu Vimbldona. Prema poslednjima najavama, Nadal će spreman početi novu sezonu, ali pitanje je koliko možemo da očekujemo u Melburnu.Trener Karlos Moja najavio je da smanjeni intenzitet treninga u pokušaju da se Rafa sačuva od povrede – i ranije se govorilo o tome, ali Nadal je tvrdoglavi radnik koji energiju i samopouzdanje crpi iz fanatičnog rada. Videćemo može li i smanjenim gasom da održava formu na terenu i u glavi kao što to npr. čini Federer, i to je jedna od tajni za njegovu dugovečnost.

Godina 2019. trebalo bi da označi i pravi povratak Stana Vavrinke i Endija Marija. Prošle sezone su se mučili, isprobavali, a sada iza sebe imaju jake pripreme i čist račun pred start sezone. Ukoliko barem jedan od njih uspe da povrati nekadašnju formu, situacija u muškom tenisu dodatno će se zakuvati.

Kevin Anderson ne krije velike ambicije poput osvajanja Slema, u godini za nama dokazao je da takve izjave imaju pokriće, dok je Marin Čilić konstantno “tu“ i nada se još jednom čarobnom turniru poput US opena 2014 godine. Uz tu titulu, Hrvat ima i finale u Melburnu i na Vimbldonu, već je to karijera vredna Kuće slavnih. Samo da problem sa kolenom nije ozbiljan.

Emilio Andreoli/Getty Images

Sa telom se muče i Miloš Raonić i David Gofan, a Grigor Dimitrov upario se sa Andreom Agasijem u nadi da će upravo Agasi uspeti u kontinuitetu da izvlači talenat Bugarina na površinu.

Posle Melburna prošle godine u kojem je bljesnuo đokovićevskim potencijalom i došao do polufinala, Hjeon Čung mučio se sa povredom stopala i verovatno ga čeka veliki pad, a Nik Kirjos napokon je počeo da radi sa psihologom, nadajmo se da će maksimalno sebe uložiti u tenis, pa da vidimo koliko stvarno može.

A upravo to radi Filip Krajinović, uložio je u sebe tako što je doveo Tomasa Johansona za trenera, dok je rad Dušana Lajovića sa Hoseom Perlasom rezultirao Top 50 plasmanom – uz povoljan žreb na velikim turnirima, Duci bi mogao da napravi dodatni proboj ka najboljih 30 na svetu. Janko Tipsarević još ne odustaje, samo na tome mu treba skinuti kapu, Viktor Troicki će na čelendžerima početi svoj povratak (povrede su ga spustile na 212. mesto), a Laslo Đere se prošle godine navikavao na ATP tur i sada bi to iskustvo trebalo za posledicu da ima više pobeda na tom nivou.

Iako iz daljine i sa strane favoriti možda deluju jasno, vidimo da to nije slučaj kada pobliže pogledamo i zato u teniskoj 2019. godini očekujte neočekivano. Jedva čekamo.