Mišković za SK: Voleo bih odmah u NBA, želimo plej-of

Skener 6. jan 20199:31 > 9:48
Mega Bemax/Ivica Veselinov

Otac Dejan bio je profesionalni košarkaš koji je svojevremeno nastupao i za Crvenu zvezdu, a Nikola Mišković rođen je u Torunju, gradiću u Poljskoj u kojem je njegov otac tada igrao.

Od najranijih dana sada 19-godišnji Nikola bio je upućen na košarku. Počeo je da trenira na Banovom Brdu u školi košarke koja se zvala Čukarički, a zanimljivo je da mu je tada jedan od trenera bio i Dušan Alimpijević.

Potom je prešao u Ras na jednu sezonu, a sa FMP Železnikom počeo je da se takmiči u mlađim kategorijama. Propustio je celu jednu sezonu zbog povrede kolena koja je nastala na čudan način (“izleteo sam na ulicu, kola su se sporo kretala, tako da udar nije bio jak. Nastavio sam da igram, ali posle četiri, pet meseci sam počeo da osećam jake bolove. Noga mi je otekla i rečeno mi je da je to verovatno posledica onoga što mi se desilo“).

Ostao je u sistemu Crvene zvezde po fuziji crveno-belih sa FMP-om, bio je deo generacije sa Aleksandrom Aranitovićem i Aleksom Radanovom koja je bila prva u Srbiji, a potom je prešao u Mega i od tada je u njenom sistemu. Sa kadetskim timom je 2016. osvojio titulu u Srbiji, prvu u istoriji mlađih kategorija kluba, a naredne godine je bio vicešampion juniorske Evrolige na F8 u Istanbulu.

U novogodišnjem intervjuu za Sport klub Mišković govori o svojoj ranoj ljubavi prema košarci i prema Alenu Ajversonu, prepričava upoznavanje sa Majklom Džordanom i objašnjava zašto mu se naročito dopadaju Bogdan Bogdanović i Nemanja Bjelica. Takođe, Mišković ističe da su ambicije Mege i dalje visoke uprkos odlasku Bitadzea, govori o svojoj budućnosti u NBA ligi, o košarkaškom razvoju, zlatnoj medalji na EP sa U18 generacijom…

*Sve eksluzivne intervjue i tekstove iz našeg Novogodišnjeg paketića pronađite OVDE

Mega Bemax/Ivica Veselinov

Postoje brojni profesionalni košarkaši koji su fokusirani isključivo na svoju igru i ne obraćaju mnogo pažnje na igrače iz prošlosti, a ni na svoje savremenike, ne gledaju utakmice… Mišković je sušta suprotnost tome, pravi je košarkaški fanatik i kaže da je ljudima često smešno kada kaže da ima “fleševe“ košarke još otkad je imao tri godine.

A dobro se sećam utakmica već iz 2005/2006, već tada sam znao imena Ajversona, O’Nila i ostalih vrhunskih košarkaša. Alen mi je bio prva ljubav, njegovu igru zavoleo sam kao klinac – posle toga sam počeo intenzivnije da pratim sve što ima veze sa košarkom, ali najpre sam zagrizao za NBA. Naknadno sam gledao ceo Ajversonov plej-of, on je samostalno naneo Lejkersima jedini poraz u doigravanju, tada su imali 15-1“, počinje nasmejano Mišković za Sport klub.

Mega Bemax/Ivica Veselinov

Amerikanci bi za Nikolu rekli da je “student igre“, proučavao je snimke Predraga Danilovića, Dražena Petrovića, Kevina Durenta i mnogih drugih, ali jedno ime se izdvaja – njegovo Leteće Visočanstvo.

Kako sam odrastao, počeo sam da gledam Majkla Džordana, bio sam ’navučen’ na njegove utakmice, gledao sam bukvalno svaku veliku. Odlična je bila serija sa Finiksom 1993, mislim da je tada ostvario najveći prosek poena i imao najbolju statistiku u finalu. Čovek je toliko puta dao 40-50-60 poena, teško mi je da izdvojim najbolju utakmicu“.

I možete onda da zamislite kakav je osećaj za takvog “zaluđenika“ bio da upozna Majka, desilo se to na kampu u Njujorku 2015. godine.

Bio sam na Džordanovom evropskom kampu i prošao sam na internacionalni u Njujork. Bio sam u prvom redu, tačno preko puta njega. Veruj mi da ne mogu da pronađem adekvatne reči – gledam ga i ne mogu da poverujem. Neverovatan osećaj, najveći u istoriji košarke stoji ispred mene“.

Kako naglašava, ni mlađeg brata nikada nije pustio da pobedi u bilo čemu, takmičarski instinkt kod njega je izražen i zato se ugleda na takve igrače. Od srpskih igrača najviše voli Bogdana Bogdanovića, ali i Nemanju Bjelicu i Nikolu Jokića.

Jokić mi je nekako lično bliži, gledao sam ga ovde i poznajem ga još od juniora, mada mi je i dalje nestvarno sve što radi i sve što je postigao. Bogdana sam zavoleo na Evropskom prvenstvu u Sloveniji kada je Duda poveo mladu selekciju, u kojoj su Bjelica i Stefan Marković bili među starijima. Nemanju volim još od kada je igrao u Zvezdi, kada se pojavio niotkuda“, ističe Mišković i dodaje:

Bogdan i ja ne igramo na istoj poziciji, ali njegov mentalitet mi je mnogo blizak. Željan je koševa, željan da se dokazuje non-stop i da se takmiči sa svima. Kod Nemanje mi je fascinantan njegov prirodni talenat, u jednom trenutku je igrao poziciju jedan sa visinom 208 cm, što je impresivno – takođe volim da igram spolja, a slične smo visine. Kod Nikole se izdvaja njegova kreativnost, to što može da radi sve na terenu iako igra peticu“.

Mega Bemax/Ivica Veselinov

Mišković se seća, a ima i fotografiju da to i dokaže, kako stoji ispred TV-a kada je tadašnja Jugoslavija igrala u Indijanapolisu na Svetskom prvenstvu 2002. godine na kojem je osvojena zlatna medalja.

Gledao sam hiljadu puta na Jutubu utakmice sa SAD i sa Argentinom. Kada mi je Gurke (Milan Gurović) bio trener, uvek smo se takmičili i šutirali trojke – on ima milijardu priča iz tog perioda, a ja uživam u tome da slušam starije igrače i da kupim fore od njih, sve što kažu upijam kao sunđer. Moje prvo pravo reprezentativno sećanje ipak je 2009. godina, kada je Teo onako ’poludeo’ i zasuo Sloveniju trojkama“.

Kao što je rano počeo da prati i gleda košarku, tako je rano i prepoznao igru pod obručima kao svoju buduću profesiju.

Nikada nisam bio neodlučan i razumeo sam koliko mi lepog košarka donosi. Prve godine u Megi bio sam jedini igrač koji je otišao sa kadetskom reprezentacijom, a nisam ni igrao kadetsku ligu. Sledeće godine Džordanov kamp, one tamo još jedan NBA kamp. Sve mi je bilo toliko blizu, pa sam se zapitao zašto ne bih zapeo još jače i pojurio taj san. To me je pokretalo i činilo još vrednijim, te nagrade koje su dolazile kao posledica rada i napora“.

Kao i kod svih profesionalnih sportista, trpela je škola, pa ni Nikola nije vodio život uobičajen za svoje vršnjake. Srednju školu završio je vanrednu, prvo je išao u Sportsku gimnaziju i potom se prebacio u jednu privatnu gimnaziju, da bi potom upisao Fakultet za sport na Novom Beogradu.

Volim da gledam serije skoro sam gledao Snou fol na HBO. Omiljene su mi Sopranosi i Dva i po čoveka, volim te kultne serije. Kao mlađi sam uvek gledao filmove posle utakmica, sada nemam toliko vremena, ali znam dosta glumaca i režisera. A knjige? Pa lažem sebe da ih čitam, moram da budem iskren“, smeje se Nikola, “Dešavalo se da me zainteresuje knjiga i da je pročitam do kraja, ali nestrpljiv sam – počnem da čitam i sve mi bude preče. Volim da igram igrice, ali ne sâm sa sobom, već u društvu jer obožavam da se takmičim, nije bitno u čemu. Uživam u sportskim igricama, FIFA mi je najdraža, NBA 2K ne toliko. Igrao sam sa Crnogorcima iz Budućnosti, oni su isto ‘ludaci’, a baš sam skoro video Stefana Markovića na Instagramu i pitao sam ga kada ćemo da igramo, našao sam novu ’žrtvu’. Mogao bih knjigama da posvetim više vremena, učiniću to u budućnosti“.

Vratili smo se košarci i Evropskom prvenstvu do 18 godina na leto 2017, tada je Nikola bio MVP turnira na kojem je Srbija osvojila zlato. Bio je to momenat kada je i šira javnost čula za njega. Bio je trnovit put do tog uspeha sa nacionalnim timom – jedne godine je Mišković bio prekobrojan sa starijom U16 generacijom, naredno leto propustio je zbog povrede kolena, a na jednom U18 šampionatu doživljen je neuspeh (“obrukali smo se, baš smo bili loši“). Međutim, to je bilo iskustvo za ono što je usledilo.

Pre tog šampionata sam imao veoma napornu sezonu. Kada su svi imali dve nedelje pauze, ja sam otišao u Ameriku na kamp i tamo povredio zglob. Nisam odradio nijedan trening, samo sam ležao i oporavljao se. Otišao sam na more da se rehabilitujem i bio sam nespreman po povratku. Pripreme su bile veoma naporne, trenirao sam jako kako bih se vratio u formu, ali nije delovao obećavajuće zato što smo gubili prijateljske utakmice i to je stavljalo dodatni teren. Sećam se, na moru sam dao optimistični intervju za FIBA da u stilu da ’hoćemo na postolje’, a mi ovamo gubimo od Turske na neke gluposti. Prekretnica bila kada smo izgubili od Slovenije, koja je stvarno bila slaba, bez želje da ikoga potcenjujem. Shvatili smo da moramo da uložimo nestvaran trud i da budemo borbeniji od drugih – nismo toliko ni pogađali ni bili puni samopouzdanja, koliko smo grizli u odbrani. Svaku utakmcu u grupi smo gubili na poluvremenu, sem Španije protiv koje smo izgubili. Bio je onaj glupi sistem da svi prolaze grupu, ali sam se zapitao kako da prođemo dalje sa tri poraza… Italiju nekako preokrenemo, Ukrajinu takođe, a meni razbiju glavu na toj utakmici. Mislim da smo imali sreće kada je žreb u pitanju, što su nam došli Bosanci u četvrtfinalu. Ubedljivo smo pobedili, samopouzdanje nam je poraslo, a potom smo pregazili Litvaniju i Španiju i napravili uspomenu za ceo život“.

Mega Bemax/Ivica Veselinov

Stigao je i uspeh sa reprezentacijom, veće interesovanje medija i celokupne javnosti, ali Mišković naglašava da slavlje nije dugo trajalo i da je odmah bio svestan da je pred njime dug put.

U Evropi sam kao klinac prošao sve moguće kampove, svuda sam se pokazao i mnogo mi je značilo što sam napokon i sa nacionalnim timom uradio nešto zapaženo Što se intervjua i pažnje tiče, manje-više… Meni je bitno da znam da sam uradio sve što treba na terenu, a manje mi je važno šta se piše. To sve bude aktuelno tri dana, a mi neprestano treba da se dokazujemo. Osvojili smo Evropsko, svaka nam čast, ali idemo dalje. Ne treba previše da se zadržavamo na tome. Meni je pažnja već bila usmerena na sledeću sezonu ABA lige. Kako se to završilo, proslavili smo u autobusu, pa u hotelu, došli smo u Beograd, svi zajedno smo izašli, vratili se kućama i tada je bilo gotovo. Kada sam to osvojio, znao sam da će svi mnogo više želeti da me pobede nego pre toga. To je normalno“.

Prelazak iz juniorske u seniorsku košarku sâm po sebi je komplikovan, ali ga je Nikoli dodatno zakomplikovala povreda noge sa kojom je igrao celo spomenuto Evropsko prvenstvo. Dijagnoze su bile različite, mnogo vremena se izgubilo, ali na kraju je operisan i sve se završilo u najboljem redu.

Odigrao sam dve utakmice u ABA ligi – u prvoj tamo sam se pogubio, dok sam drugu u Mitrovici odigrao dobro. Igrao sam na dvojnoj licenci za Beovuk i Megu, trčao s treninga na trening, s utakmice na utakmicu, a u jednom trenutku se tako pogodilo da sam odigrao sedam mečeve za deset dana, pravi NBA raspored. Mislim da mi je ta povreda najteže pala u prvoj sezoni, ali naravno da razlika između juniorske i seniorske košarke postoji – u kontaktu, u brzini… Uprkos svemu izašao sam jači, stres sa EP me je iscrpeo i imao sam 90 kilograma, a deset više kada sam se merio proteklog leta – nisam išao na pripreme ni sa jednom selekcijom, želeo sam da odmorim nogu i da se što bolje spremim za ovu sezonu, moju prvu ozbiljnu seniorsku“.

Mega igra veoma dobro ove sezone, a i Nikola opravdava očekivanja i poverenje koje mu je ukazao trener Dejan Milojević. Naravno, grešaka ima i nije sve idealno, ali napredak je evidentan. Do sada ove sezone prosečno beleži 8,9 poena (43,5% iz igre), 3,1 skok i jednu asistenciju.

Na početku sam malo oscilirao, nisam bio dovoljno koncentrisan – na jednoj utakmici odigram odlično, na drugoj me nema. Odbrama mi nije bila kako treba i Deki mi je to najviše zamerao. Kao klinac sam svuda bio među glavnim igračima, u juniorima sam davao po 30 poena i tada trener zbog tog učinka zažmuri na mnogo toga. Onda sam došao u seniorski tim, igram 20 minuta ili manje – ako pogrešim jednom-dvaput, logično je da me izvedu napolje jer neće niko da trpi da neko postiže koševe preko tebe, da se ne zalažeš ili ne zagradiš. Moram da popravim tu ’gurku’ pod košem, a mislim da sam se popravio u odbrani jedan na jedan, što mi je Deki ranije znatno više zamerao. Napadački, u početku sam se mnogo oslanjao na šut spolja, a u poslednje vreme nastojim da igram raznovrsnije i bitno je mi je da mi igra ne zavisi jedino od šuta. Brz sam, imam dugačak korak, pa moram više da koristim i prodor i unutrašnju igru. Gledam sve naše utakmice, naročito periode u kojima sam ja u igri, kako bih ustanovio u čemu sam grešio – kako sam čitao neke situacije, šta me je to sprečavalo da uradim ono što sam želeo i sl“.

Mega Bemax/Ivica Veselinov

Mišković je visok 207 cm, igra na pozicijama krila i krilnog centra – kaže da je ranije više voleo trojku, ali da mu sada četvorka više prija. Zašto?

Zato što dosta lopti ide preko mene. Mislim da se trojka malo izgubila kao pozicija, nema ih više kao što je to nekada bilo – uglavnom su sada u ćošku, obavljaju ’prljave’ poslove. Kalinić i Datome su npr. vrhunski košarkaši, ali i oni se spuštaju na četiri – na fajnal-foru 2017. Kalinić je ’ubio’ rivale na niskom postu, bio bi MVP da nije bilo Juda. Mislim da u današnjoj košarci četvorka ima više opcija – kada primim loptu, mogu da šutnem, da kreiram, čak i da igram pik sa peticom, za šta u Megi imam slobodu“, objašnjava Mišković i dodaje da je svestan koliki mu put još predstoji kako bi postao kompletan igrač:

Moram da radim na svemu. Pa i Lebron Džejms sve trenira, hoće da se usavrši na niskom postu i licem ka košu, a najbolji je na svetu. Šut, dribling, niski post, odbrana, to su sve segmenti na kojima radim i radiću. Trenutno mi je fokus na kontroli lopte, igri jedan na jedan licem iz driblinga, kao i na napadu u tranziciji – dešava se često da ja vučem kontranapad, pa su mi potrebna rešenja iz driblinga“.

Goga Bitadze nedavno je prešao u Budućnost, a do tada je bio Megin najbolji igrač. Uprkos tome, Mišković sa odlučnošću u glasu govori o ambicijama svog tima do kraja ABA lige. Mega trenutno ima skor 8-6, baš kao i Partizan, a Budućnost je na 8-5.

Naravno da možemo da budemo među najbolja četiri na kraju. Megi je, naravno, u interesu da bude u plej-ofu, budalaštine su to što ljudi pričaju da je Goga pušten zato što nas ne interesuje. Goga je pušten jer treba da ima 15 evroligaških utakmica kako bi bio bolje rangirani pik na draftu i da bi se pokazalo da može da igra na vrhunskom nivou Evroligu, što već i pokazuje. Poznajemo se četiri-pet godina, dobri smo drugovi i želim mu svu sreću tamo, ali mislim da imamo jednake šanse kao i sa njim. Dobijali smo neke mečeve i koje je Goga igrao slabije, a doveli smo Zorana Nikolića koji je zbog povrede manje igrao – sada će to da nadoknadi, a ima i iskustvo osvajanja ABA lige. Dobra smo, kompaktna ekipa i možemo da se takmičimo sa svima – do nas je, do naše odbrane i trčanja. Imali smo utakmice u kojima smo davali 80-90 poena, uz očajan šut za tri. Mislim da će igračima biti još veći motiv što je otišao Goga, da pokažu da mogu da i bez njega“.

Istovremeno, to je i dodatna prilika za Miškovića – da se vratimo na početak priče, Nikola NBA ligu vidi kao svoj san i svoju krajnju destinaciju.

Sve zavisi od mene i mog rada, pa ćemo videti kako se situacija odvija i kako me budu projektovali na draftu. Voleo bih da odem direktno u NBA, ali prvo bih se posavetovao sa agentom i poslušao bih ga. Kada bi rekao da odem negde u Evropu na godinu dana prvo, naravno da bih pristao. Moj san je da igram u NBA i mislim da će se to desiti. Kada, videćemo. Nemanja Blejica je otišao sa 26 godina tamo, ima raznih primera. Ne bih imao ništa protiv toga da igram vrhunsku košarku u Evropi, ali ne bi mi smetalo ni da odem odmah“, zaključio je Mišković za Sport klub.

*Sve eksluzivne intervjue i tekstove iz našeg Novogodišnjeg paketića pronađiteOVDE.