Koliko porez “pojede“, Rafa bodri Rafu i dr Ivo do 50.

Skener 17. jan 201910:18 > 10:20
Milan Ninović

Sunce se sakrilo iza oblaka, stadion broj 8 polako se punio, a grupa momaka i devojaka obojena, obučena i ogrnuta u crveno-plavo-bele boje srpske zastave došla je da gleda Aleksandru Krunić.

Nije bilo vrelo, ali jeste ono vreme od kojeg pada pritisak i koje te tera da “čkiljiš“. Nažalost, i meč je bio u skladu sa tim raspoloženjem koje umrtvljuje čula – jednosmeran i monoton. Aleksandra je od starta pokušala da igra ofanzivno i odlučno, ali nije mogla da parira Kineskinji Vang, koja je bila i jača i preciznija.

“Hajde, tvoj je ovaj“, bio je jedan od retkih komentara sa tribina kada je Aleksandra došla do 15-30 na 2:4 u drugom setu. Jedina je to polušansa bila jer je Vang bila nadmoćna na svoj servis, nijednom Krunićeva nije stigla do djusa, a na kraju je bilo 6:2, 6:2 za 58 minuta. Pokupili smo se sa stadiona kao pokisli, a svojim stavom kao da smo najavili nadolazeću stvarnu kišu.

Aleks je konferenciju zakazala za 14 časova i, iako je pola časa ranije otišla da sredi sve u vezi sa podizanjem novčane nagrade, tamo je bila velika gužva i dugo smo čekali. Izvinila se Aleksandra, ali je to i dobro došlo jer smo zajedno načeli temu koje se sada verovatno ne bismo dotakli – kako to tačno funkcioniše, kako igrači preuzimaju zarađeni novac?

Počela je Aleks tako što nam je pokazala kovertu u kojoj su bili uredno verifikovani svi njeni troškovi u Australiji (Brizbejn, Sidnej i Melburn).

“Postoje dva ‘šaltera’ – jedan na kojem dobiješ papir sa sumom novca koju si dobio i sa porezom koji uzimaju, a drugi je poreska uprava. Na tom drugom se prijavljuju svi troškovi – koliko plaćaš trenera, koliko su plaćene karte, smeštaj, svi troškovi. Onda to oduzmu od poreske osnovice, a troškovi ovde jesu veliki. Zatim se ponovo vraćam u prvu kancelariju i tu dobijem konačnu sumu koju sam zaradila“.

foto: Milan Ninović

Ako se deo novca uzima u gotovini (Aleks kaže da ona retko kad to čini, a iz Australije se ne može izneti više od 10.000 u kešu), to proceduru još malo komplikuje i uključuje treću kancelariju. Ali eto, čak ni sportisti ne mogu da pobegnu od birokratije.

“U Australiji je komforno što ja odmah prijavim šta treba i što mi na licu mesta smanje porez. U SAD npr. imam čoveka koji se time bavi – njemu šaljem sve račune i avionske karte, oni prvo oduzmu porez od celokupne zarade, pa posle vraćaju deo na osnovu podnetih papira. Jeste u Australiji najniži nagradni fond jer je njihov dolar najslabiji, ali prihvate sve troškove i odmah je sve rešeno“.

Porez u SAD iznosi 30%, u Australiji je 32% do 90 hiljada australijskih dolara, a 37% preko 90.000. Za plasman u drugu rundu, pre odbijanja poreza, Krunićeva je u Melburnu zaradila 105.000 australijskih dolara, tj. 66 hiljada evra.

Michael Dodge, Getty Images Sport

A Ivo Karlović imao je odličnu šansu da tu sumu za ovaj turnir sebi podigne na 97 hiljada dolara. Čekajući Aleks, taj meč smo pratili preko ekana, a doktor Ivo je stvarno bio nadomak nestvarnog podviga. U februaru čovek puni 40 godina, ne zaboravite to, a uspeo je da ostane u meču posle 0-2 u setovima u duelu sa Nišikorijem i da naredna dva osvoji sa po 7:5. I to tako što je oba puta pravio brejkove bez izgubljenog poena, a posebno je impresivan bio jedan ravni bekhend (videsmo i to od Iva) posle kojeg se u pres-sobi začulo “uhuhuhuh“ u oduševljenju.

Propustio je 0-40 Karlović u petom setu, a u super taj brejku odigrao je dva nestvarna udarca i poveo sa 7-6 uz dva svoja servisa. Međutim, usporio je naredni prvi servis i izgubio poen, zatim je promašio prvi servis, a do kraja nije više uzeo ni poen i Kei se drugi put u nizu provlači. Svejedno, duboko poštovanje za Karlovića koji je odlično počeo novu sezonu i nema nameru da stane.

“Još osam-devet godina“, odgovorio je Karlović na pitanje još koliko će još igrati. Novinari su se nasmejali, na šta je on dobrodušno dodao: “Nije smešno“. Posle je u ozbiljnijem tonu rekao da ne zna kada će biti kraj, ali da ne vidi razlog da prekida dok je u glavnim žrebovima Slemova.

Pisao sam vam kako bih voleo da imam klona na Slemovima, a ta želja nikada nije bila jača nego ovog popodneva jer sam morao da propustim druženje Andrea Agasija s novinarima. Srećom, imam divne kolege, pre svih Viki i Džordža (pratite ih na Tviteru, ostavio sam linkove), pa su oni postavili “moje“ pitanje o Novaku i dali mi tonski zapis razgovora.

“Ja se nadam da sam nešto doprineo, ali potrebno je dvoje za to, znate… Verovatno ima mnogo stvari koje sam mu tokom naše saradnje na silu ‘gurao’ – ne znam da li je bilo potrebno više vremena da te stvari svari ili sam samo stvorio dodatni nemir u njegovom životu. Kako god bilo, tenis je dobio ono što zaslužuje, a to je Đokovića na najvišem nivou Kada sam počeli da radimo, bio sam ubeđen da će osvajati dva Slema godišnje u naredne tri-četiri sezone i sigurno je na dobrom putu da to učini“, rekao je između ostalog Agasi, a ceo razgovor pročitajte OVDE.

Getty Images/Michael Dodge

Dok su Raonić i Vavrinka igrali četvrti od taj brejkova (Miloš je briljantan za sada, podseća na čoveka kojem je 2016. godine ovde umalo izmaklo finale), Filip Krajinović počeo je svoj meč na terenu broj 20 sa Jevgenijem Donskojem.

To je jedan od onih terena koji ima stubove koji podipuru nadstrešnicu, pa je pogled na teren otežan. Srpska kolonija bila je još brojnija nego na Aleksandrinom meču, posebno je glasan i demonstrativan bio jedan momak sa crnim kačketom, bravo za njega, kao i drugar do njega u dresu Kajrija Irvinga. Desetak srpskih zastava, na tribinama i Aleksandra Krunić, i ogromna šansa pred Filipom – prvi set je odradio doktorski, iskusno za 6:4.

“Uvek ima nekih interesantnih komentara – hajde sad zabij as, hajde ovo ili ono. Moram da kažem da mi mnogo znači kada vidim naše ljude na tribinama, pogotovo u Australiji kada smo ‘milijardu kilometara’ daleko od kuće. Nadam se da će ih biti i u sledećem meču“, rekao je Krajinović.

Sledeća dva dobio je u taj brejkovima, ali trebalo je mnogo ranije da završi meč. U drugom setu je dvaput ispustio brejk, odservirao i duplu na 5-5 u taj brejku, ali se borio uprkos tome što prvi servis nije mogao da “rodi“ i na kraju je poveo sa 2-0. “Hvala ku..u“, konstatovao je čovek do nas ono što smo svi mislili.

Poveo je Filip sa 4:1 u trećem setu i stvarno smo mislili da je kraj. “Sale, šta ćeš uradiš ako se vrati sad Donskoj“, upitao me pristigli kolega Vuk Brajović. “Izvršiću harakiri, je l’ to OK“, odgovorih. Bili smo već malo iznervirani činjenicom da se program na Rod Lejver Areni odužio i da će Đokovićev meč početi ko zna kad. I ko znaaa gdeee. Šalim se, zna se gde. Eto vidite, ovako loše fore se rađaju kada u perspektivi ostajete 16 sati u kompleksu, ali ostaviću je kad već napisah, neka.

Uglavnom, Donskoj se vrati, ali Filip je ponovo uspeo da bude pribraniji, proradio je i servis, pa je ipak u tri seta završio posao, pa proveo neko vreme u davanju autograma i fotkanju sa navijačima. Nasmejan je bio i njegov trener Tomas Johanson, sa razlogom jer je Filip prvi put u karijeri prošao do trećeg kola na Slemu (trenutno je projektovan na 72. mesto na ATP listi, skok od 21 pozicije).

Ipak, i Filip je svestan da će morati mnogo bolje da servira i da bude sigurniji sa osnovne linije u duelu sa sledećim rivalom – Bornom Ćorićem. Ako bude igrao kako ume, nije bez šansi uz malo lošiji Bornin dan.

Dok vam ovo pišem, videh da je Dominik Tim predao mladom Popirinu, a Simona Halep na ekranu iznad završava posao sa Sofijom Kenin.

Javljam se posle Noletovog meča, budite dobri, a ja vas ostavljam uz…

Crtice iz Melburna

Lintao Zhang/Getty Images

– Samokritika je majka napretka, a Pjotr Voznijacki nikada nije imao problem sa iskrenošću. “Karolina nije imala trenera na svom prvom Gren slem finalu. Imala je samo oca jer tada nisam znao ništa. Prošle godine u Melburnu imala je i trenera“. Pošteno.

– Već treću godinu u Melburnu odsedam kod teta Živane, koja drži “Srpski glas“, novine koje izlaze u Australiji. Lepo je i daleko od kuće osećati se kao kod kuće, hvala svim dobrim ljudima koje sam imao prilike da upoznam putujući po Slemovima. Hvala Bogu, mnogo ih je. A evo vidite kako lepe “slike“ imam po zidovima:

– Zaista ima svašta da se radi u Melburn parku, pisaću vam detaljnije o tome nekog od narednih dana, a novina jeste i to što se puštaju sportski filmovi. Recimo, danas su ljudi mogli da gledaju “Senu“ (pozdrav za Džej Ti aka Jelenu Trajković), zatim film o Džordžu Bestu i “Twenty Won“ o Rodžeru Federeru.

– Nadaleko je poznato sujeverje Rafaela Nadala, a mnogima je bilo simpatično kada je načinio napor kako bi dotakao poster sa svojim imenom u “šampionskom hodniku“ Rod Lejver Arene pred meč sa Ebdenom. “Uopšte se ne sećam. Ne znam o čemu govorite. Ne, ne… Možda jesam, možda je bila slučajnost. Izvinite“, bio je zbunjen i sâm Rafa, eto koliko je on u svom svetu pred meč. Mada ne znam što se izvinio, ali dobro, baš mu nije bilo jasno šta ga pitaju, možda je pomislio da je nešto gore uradio.

– Nije Marija Šarapova baš često vickasta pred novinarima. Ili, kada se i šali, skoro uvek je to sa dozom ironije. Međutim, ume i ona da zablista. Na terenu posle meča konstatovala je da je davno prošlo njeno vreme za spavanje, pa su je na konferenciji pitali kada je to vreme. “Pa, 22.30. Legnem oko 22, zaspim do pola jedanaest. Moj dečko se često trudi to da pokvari, ali 22.30 je moje vreme“.

– Pročitajte intervjue sa Matsom Vilanderom i Tamarom Zidanšek, a uveče vas čeka novi intervju.

Pozdrav iz Melburna,

Saša (@ozmo_sasa)