Inženjer i umetnik: Tenis se ne može bolje igrati

Skener 27. jan 201917:02 > 17:04
Getty Images/ Julian Finney

Izmakao se Novak Đoković posle servisa u telo, a zatim iz neprirodnog položaja napravio viner iz riterna forhendom. Rafael Nadal uputio mu je pogled nemoći i besa, kakvih je bilo mnogo u 124 minuta tokom kojih je Đoković teniski svet ostavio u čudu i razjapljenih usta – 6:3, 6:2, 6:3.

Scott Barbour, Getty Images Sport

Srpski i španski novinari imali su prioritet pri deljenju sedišta, smestili smo se dobrih petnaestak minuta pre izlaska na teren. Vremenski uslovi idealni, ali nervoza raste – jedan za drugim izlaze uz ovacije i nestrpljenje koje se u povicima očitava. Svi su spremni na dugo veče, veče koje će pamtiti, ali jedan čovek imao je drugačije planove.

Povezano

Zna Novak taktiku za Nadala koja mu je donosila toliko uspeha, ali to je taktika koja zahteva toliko samopouzdanja, preciznosti i koncentracije da je skoro nemoguće održati je bez prekida u dužem vremenskom intervalu. Akcenat na ”skoro” jer je najbolji teniser sveta dokazao da je moguće, a kao ključni faktor svoje mentalne pripreme istakao je vizualizaciju.

“Istinski verujem u vizualizaciju i često je praktikujem, a pogotovo je bila značajna pre 12 meseci kada posle operacije nisam igrao dobro. Sad kad otvoreno govorimo o svemu, da kažem da je vizualizacija verovatno najvažniji deo moje mentalne pripreme, ne samo za tenis, nego uopšte i život“, kaže Novak i dodaje:

“Verujem u sopstvenu snagu koju svi imamo unutra i verujem u zakon privlačnosti – ukoliko se misli i energija usmere na određenu frekvenciju, ta frekvencija će se i ostvariti. Da li uspeva uvek? Možda ne, ali u većini slučajeva da. Sve zavisi od toga i u kojem ste stanju uma, kako balansirate sve u svom životu, kako podnosite pritisak – jednostavno, da učite životne lekcije“.

Mnogo se govorilo o poboljšanom Nadalovom servisu, jačem i preciznijem, a Đoković je u prvom setu izgubio samo jedan poen u gemovima na svoj servis. Hej – jedan! Jednako važno kao efektni servisi (naročito se slajs sa djus strane pokazao korisnim) bio je i Novakov perfektan tajming pri udarcima koji mu je omogućio da konstantno stoji u terenu i da bude taj koji diktira tempo poena.

#related-news_0

Maestralno je gradio poene poput najpreciznijeg inženjera koristeći svaki deo terena i po širini i po dužini. Bekhendom po dijagonali je držao loptu u Nadalovom forhendu i uvek ga držao na oprezu povremenom bekhend paralelom, a taman kada bi počeo da podseća na mašinu koja neumitno i postepeno ide ka cilju bez i rizika greške, pojavio bi se i Đoković umetnik – najednom bi “izravnao“ forhend, spustio i njime loptu po paraleli, odigrao drop šot. Spojio je Novak najbolje iz dva sveta i delovalo je koliko impresivno toliko i zastrašujuće i nestvarno.

Trebalo je i ranije da dobije prvi set, a u retkim trenucima kada mu Novak ne bi snažno zalupio vrata, Nadal ne bi uspevao da prođe kroz njih. Na 5:3 je bilo 0-15 i Španac je promašio za svoje standarde lak forhend – uopšte, udarac koji ga je proslavio sada ga je u potpunosti izdao u retkim navratima kada je duel mogao da načini uzbudljivijim.

“Hajde, legendo“, čulo se sa tribina. Bio je to glas Munje, već tradicionalnog heroja mojih blogova koji posti na dan Novakovih finala i ima stoprocentan učinak u njima.

https://youtube.com/watch?v=-hWb1Q-Z18k

Mislili su svi da će Munja mnogo duže morati da čeka na Đokovićev reket koji je na kraju dobio, tj. da nas čeka neminovna Nadalova reakcija u drugom setu, ali ne – Novak održava fokus i nastavlja da vrši pritisak. Zna, ako samo i malo popusti, eto Rafe. “Božanstveno“, opisao je osećaj u igri posle duela sa Pujem, a sada je samo nastavio i izazvao nekoliko “vau“ u novinarskoj loži.

Servis je održavao Nadala u igri na startu drugog seta, ali u petom gemu su Đokovićevi riterni jednostavno bili previše. Slao ih je duboko i pod noge, taman dovoljno brzo da Nadal mora da pređe u defanzivu, a ne suviše brzo kako bi rizik od greške bio preveliki. I u toj sposobnosti možda se sastoji tajna najboljeg riterna svih vremena. Nadal je udario svoj reket posle poena koji je Đoković dobio za 15-40, a posle drop šota u narednom poenu Đoković je ka klupi krenuo sa još jednim brejkom u džepu.

Procenat prvog servisa Novaku je opao, sledeći gem bio je tesan i ponovo je Nadal promašio forhend koji inače ne promašuje, ovoga puta na djusu. Jedna kobna greška po setu bila je u nedelju uveče dovoljna da Đoković uništi svog suparnika – na 4:2 pustio je ruku na način na koji to čini kada igra sa znatno slabijim protivnicima, glasno “aaaaa“ posle vinera forhend paralelom koji je pukao niodakle, iz naizlged neutralne pozicije u razmeni. Bilo je takvih nekoliko, odmahivale su neke kolege glavom u neverici…

Novak je u celom meču napravio devet neiznuđenih grešaka (u polufinalu i finalu zbirno 14!), od toga tri u gemu u kojem je servirao pri vođstvu 3:2 u trećem setu. Tada se jedini put bio i iznervirao, ali je na svojoj jedinoj brejk lopti Nadal posle duže razmene poslao bekhend u mrežu. Zadržao je svoj gem Novak za 5:3, a onda kao sa Federerom u finalu Vimbldona 2015. godine, “išamarao“ loptu i novim brejkom stavio uzvičnik na kraj priče. Trebalo je da bude ep, a pretvorilo se u doktorsku disertaciju čoveka koji sada ima 15 Gren slem titula, jednu više od velikog Pita Samprasa.

Sa mnogo autentičnih emocija govorio je na ceremoniji dodele pehara Đoković o svom timu i porodici, a van Rod Lejver Arene njegova pobeda izazvala je širok spektar srećnih emocija – euforija, spokoj, radost, sreću… Gospodin po imenu Radovan Damjanac kaže da se navijalo “iz srca“, bio je toliko inspirisan da su iz njega pokuljali i stihovi, a igralo se bogme i kolo. Mnogi od njih sa setom su se sećali i 2008. godine, kada je Novak takođe na Svetog Savu osvojio svoju prvu Gren slem titulu. Dug li se put prešao od tada, do broja 15…

“Pit je sjajan čovek, u kontaktu smo i on mi uvek čestita za sve velike uspehe, verujem da će to i sad biti slučaj. Nadam se da ću ga videti u Los Anđelesu i da ćemo popričati, malo da poigramo tenis ili golf jer on veoma voli golf. Išli smo na večere nekoliko puta, a meni je to mnogo značilo jer sam tada vraćao film na onog malog dečaka koji je Pita gledao kao velikog idola i inspiraciju“.

Novak je otpozdravljao na skandiranja, u jednom trenutku je sa navijačima zapevao i “Marš na Drinu“, a oni su ga kao po komandi pratili dok je išao od jednog studija do drugog i izvršavao obaveze prema medijima.

Konačno, došao je i do glavne konferencijske sale. Točio se šampanjac u čast pobednika, koji je došao sa izrazom lica koji je odavao duboko zadovoljstvo. “Opusti se, prijatelju, sve je u redu“, objasnio je Novak momku koji je pokušao da prekine razgovor sa srpskim novinarima, i to baš kada smo se dotakli navijača i celokupnog ambijenta u Melburn parku.

“Srpska zajednica u Melburnu je velika i ja sam im beskrajno zahvalan na ogromnoj energiji koju mi pružaju svih ovih godina, ali ove godine su stvarno nadmašili sebe. Pogotovo ta grupa koja je bila na glavnom trgu u kompleksu, bili su toliko glasni da sam ih čuo i na terenu u poslednja dva gema. Malo su prerano slavili“, nasmejao se Novak, “Definitivno mi mnogo znači njihova podrška i svih naših ljudi u Srbiji i širom sveta. Uskoro dolazim u Srbiju, pa da proslavimo uspeh“.

Usledila je grupna fotografija Novaka i srpskih novinara i višečasovna jurnjava mogla je da stane. “Šta ono ljudi bi“, postavljali smo jedni drugima isto pitanje još ne verujući da smo prisustvovali igri koja izmiče opisu rečima jer nijedna reč ne deluje dovoljno prikladno. Nadal je rekao da zbog pauze nije mogao da radi toliko na defanzivnoj igri i da mu je nedostajalo “to nešto ekstra“ kako bi mogao da prati Đokovićev ritam, ali ipak, isti taj čovek bio je suveren do finala ne izgubivši ni set. I kada se sve to uzme u obzir – i kontekst i važnost meča i ime protivnika, objektivna je tvrdnja da smo prisustvovali jednom od najbolje odigranih Slem finala u istoriji.

Utisci su polako počinjali da se sležu, a pred svest su izlazili brojevi – rekordna sedma titula u Melburnu, 15. Gren slem titula (samo dve manje od Nadala), treća uzastopna pobeda sa 3-0 u Gren slem finalima, prilika za novi “Nole Slem“ na Rolan Garosu…

O svemu tome će se pisati naširoko narednih dana, i treba, a osnovno jeste da u Đokoviću vatra još gori. Možda još jačim plamenom:

“Oduvek sam bio gladan uspeha – da nisam, ne bih putovao i takmičio se na ovom nivou, ne bih bio veran sebi, već bi sve ovo bilo gubljenje vremena. Glad je dakle uvek tu, ali sada mi je najvažnije da organizujem život bolje, da budem koncizan i konkretan sa svojim planovima jer sam i muž i otac. Zato bih rekao da je moj profesionalizam sada na vrhuncu, da nikada nisam bio profesionalniji u karijeri“.

A kada to kaže čovek koji je ishranom i stepenom žrtvovanja redefinisao pojam profesionalizma u tenisu, onda je to prilično jasna i surova poruka za sve konkurente.

I još jednom – ljudi, šta ono bi?