Lučić: Ako budemo kompletni na SP, među najboljima smo

Skener 21. feb 20198:31 > 8:32
fiba.basketball

Timski košarkaš na kojeg trener i saigrači uvek mogu da se oslone. Borben do krajnjih granica sa srcem koje raste u neizvesnim završnicama.

To je najkraći i najilustrativniji opis Vladimira Lučića, uz sve što on ume da ponudi u čisto košarkaškom smislu – odbranu više pozicija, šut za tri poena, skok, prodor posle povratnog pasa, zakucavanja…

Tokom karijere nije voleo mnogo da se seli. Počeo je u Superfundu, a od 2008. do 2013. godine bio je u Partizanu, postao i kapiten crno-belih sa kojima je četiri puta bio šampion ABA lige i pet puta prvak Srbije.

Usledio je trogodišnji boravak u Valensiji, a od 2016. godine deo je ambicioznog projekta minhenskog Bajerna koji polako izrasta u najjači klub u Nemačkoj i relevantnog činioca u evropskim okvirima.

U intervjuu za Sport klub Lučić je govorio o tekućoj evroligaškoj sezoni, saradnji sa trenerom Dejanom Radonjićem, reprezentaciji i Svetskom prvenstvu u Kini, poziciji trojke, promenama na privatnom planu, Partizanu…

Getty Images Sport, Alexandra Beier

Tek nedavno je Bajern doživeo prvi poraz u Bundesligi i prvi je na tabeli sa skorom 19-1, dok su Bavarci u Evroligi trenutno na odličnoj sedmoj poziciji sa po 11 pobeda i poraza.

“Ambicije na početku sezone bile su da se odbrani titula u Nemačkoj i da u regularnom delu budemo prvi kako bismo imali prednost domaćeg terena do finala plej-ofa, što može da bude izuzetno važno. U Evroligi smo želeli da budemo konkurentni u svakoj utakmici i da sakupimo što više pobeda. Bajern će naredne dve godine sigurno igrati Evroligu, ali i obezbedili smo to kao šampioni. Posle prve utakmice i ubedljivog poraza od Efesa, niko nije očekivao da ćemo biti u ovako dobroj poziciji. Doduše, imamo prilično težak raspored u preostalih devet kola, ali trudićemo se da obezbedimo plej-of kada smo već došli tu gde smo, to bi bio ogroman uspeh“, počinje Lučić za Sport klub.

Trener Dejan Radonjić ovoga puta tu je od početka sezone i uspeo je da nametne svoje postulate po kojima je bio prepoznatljiv i u prošlosti, a 203 cm visokom košarkašu nije bio problem da se izbori sa takvim zahtevima.

“Imamo uspostavljen sistem i u okviru tog sistema smo svi jednaki, tako da na skoro svakoj utakmici bude neko drugi najraspoloženiji. Čvrsta odbrana donela nam je mnogo pobeda, to je sistem koji je Dejo gajio i pravio uspehe u Budućnosti i u Crvenoj zvezdi, a sada je to preneo u Minhen. Ja sam bio u Partizanu kod Duleta (Vujoševića) i Vlada Jovanovića, mogu da kažem da je prilično sličan sistem, mada malo blaži u smisli treninga jer ekipa nije tako mlada kao što je bio slučaj u Partizanu. Nije mi trebalo mnogo vremena da se priviknem kada je Dejo došao posle Saletovog (Aleksandar Đorđević) odlaska. Traži od nas da budemo agresivni i da poštujemo principe koje imamo u napadu, za sada donosi rezultat. Lično, imamo dobar odnos još od prvog dana njegovog dolaska. Ponavljam, mnogo mi je značilo to što mi je sistem bio poznat, tako da imamo korektnu komunikaciju tokom utakmica, treninga, ali i posle toga. Nadam se da će tako i da ostane“, kaže Lučić i dodaje:

“Morali smo napadački malo da se prilagodimo. Kroz karijeru je Dejo uvek bio trener koji je u timu imao dominantne petice, a mi smo rano ostali bez povređenog Devina Bukera i jedino sa Leonom Radoševićem na centru. Kasnije nam se priključio Derik Vilijams, koji je ofanzivno veoma mnogo doprineo našoj igri. Trenutno se dosta oslanjamo na njegov individualni kvalitet i njegove izolacije, kao i na kreacije plejmejkera, prevashodno Jovketa (Stefana Jovića) u pik-en-rolu. Mi ostali se trudimo da ostanemo unutar svojih uloga, pa se uvek nekome otvore šutevi i izgledne pozicije“.

Turkish Airlines EuroLeague

Lučić je uvek bio timski igrač i nikada nije jurio statistiku po svaku cenu, ali njegovi brojevi u Evroligi ove sezone više su nego impresivni – 10,3 poena (63,1% za dva, 38,6% za tri), 3,8 skokova, asistencija i 1,1 ukradena lopte po meču.

“Mislim da je ključno to što ne osciliram toliko kao u prošlosti. Ranije se dešavalo da zablistam na jednoj utakmici, pa da budem ‘tih‘ u narednim mečevima. Sada se trudim da držim standard i da konstantno radim stvari koje pomažu ekipi. Imamo igrače koji kreiraju, a ja se trudim da povežem ekipu defanzivno i da u napadu koristim svoje prilike kada se ukažu“.

Momak rođen u Beogradu ima respektabilnu karijeru, a ona bi verovatno bila još i bolja da nije bilo povreda koje su mu razbijale ritam. Ipak, uspevao je da se nosi sa problemima te vrste.

“Uvek je bila bitna podrška ljudi oko mene i ljudi iz kluba. U Valensiji sam operisao levi zglob, u Bajernu desni. Nije lako usred sezone odsustvovati, a meni se namestilo da su te pauze dolazile kada sam bio u igračkom naletu. Onda me nema dva i po do tri meseca, teško je bilo uklopiti se posle u bitnom delu sezone, ali nema kukanja – fokusirao sam se na to da se oporavim na najbolji mogući način kako bih se što spremniji u svakom smislu priključio ekipi“.

Reprezentaciju Srbije jedna pobeda (Estonija u četvrtak, Izrael u nedelju) deli od plasmana na Svetsko prvenstvo u Kini (od 31. avgusta do 15. septembra), a tamo bi Orlovi bili među glavnim favoritima za postolje.

“Mnogo je važno što se Teo priključio ekipi, naročito u svetlu povrede Pena i poteškoća Jovketa sa povredom. Sa Teom nemamo više problem na poziciji jedan i nadam se da ćemo pobedom već u Estoniji obezbediti prolaz. Ako ne, čeka nas meč sa Izraelom – trebalo bi i Vasa (Micić) i Nikola Milutinov da dođu za taj meč, baš kao i ja, biću tu u subotu“, ističe 29-godišnji košarkaš i dodaje:

“U zavisnosti od toga ko će se odazvati, jesmo među najboljim ekipama. Rano je još govoriti, ali reprezentacija pravi izvanredne rezultate otkad je Sale selektor. Jedino na Evropskom prvenstvu 2015. nismo uzeli medalju, a i tu smo bili vrlo blizu. Svih ovih godina smo nekako iz senke pravili rezultat, a sada su očekivanja velika. Kada se pogleda kakav tim može da se okupi i kakve sezone iza sebe imaju pojedini igrači, izvesno je da smo među favoritima. Uvek smo napadali najviše odličje, bićemo jednako ambiciozni i predstojećeg leta“.

fiba.basketball

Leta 2017. godine na Evropskom prvenstvu u Istanbulu Lučić je bio jedno od prijatnih iznenađenja i vrlo važan igrač u timu koji je osvojio srebrnu medalju. Konačno je mogao i u dresu nacionalnog tima da pokaže sve što ume.

“Da se vratim na priču o povredama, najviše problema sam imao na reprezentativnim okupljanjima – dva-tri puta sam prolazio bazični deo priprema i pred samo takmičenje bih doživeo sitne povrede zbog kojih se kasnije nisam nalazio na velikim takmičenjima. Možda se zato i stvorila malo drastičnija slika o mojim povredama nego što je to zapravo slučaj. Pre dve godine u Istanbulu smo osvojili srebrnu medalju i tada sam prvi put stvarno osetio šta znači igrati za Srbiju, to mi je najdraži uspeh u karijeri, teško je to rečima opisati… Kada se vratiš sa medaljom oko vrata, vidiš da je zanemarljivo odricanje i neke stvari koje smo propustili tokom leta, pogotovo kada osetiš energiju i podršku naroda tokom i posle prvenstva“.

Komentari imaju i drugu stranu medalje, pogotovo kada rezultati nisu dobri, ali Lučić je naučio da se ne obazire na ono što se piše na internetu, naročito na društvenim mrežama.

“Iskreno, ne pratim nimalo, posebno vesti koje su direktno u vezi sa mnom. Davno sam prestao da se obazirem na komentare, još dok sam igrao za Partizan. Pisanje komentara daje mogućnost svakome na kritikuje. Često se dešavalo da me neko zaustavi na ulici sa određenom kritikom, onda vidiš koji je to profil ličnosti i razmišljaš: ‘Zašto bi mene ovo uopšte doticalo?‘ Isti ti ljudi stoje iza ružnih komentara na internetu, ne pada mi na pamet da to čitam i da se opterećujem glupostima, a mnogo se gluposti piše. Naravno, uvek ću prihvatiti konstruktivnu kritiku ljudi do čijeg mi je mišljenja stalo“.

Vratili smo se na priču o klupskoj košarci i zamolili smo Vladu da izdvoji tri do pet najboljih igrača u Evroligi u ovom trenutku.

“Hm… Nando de Kolo – možda je počeo malo slabije, ali izvanredan je u poslednje vreme, podigao je formu i mislim da će igrati sve bolje. Zatim Nikola Milutinov, koji ima fantastičnu sezonu u Olimpijakosu, ‘eksplodirao je‘ ove godine. Jan Veseli je ponovo sjajan u Feneru, možda i njihov najbitniji igrač. Statistički je možda Majk Džejms među boljima, ali ne znam… Micov je već godinama na visokom nivou, jedno od najboljih niskih krila u Evropi“.

fiba.basketball

Lučićeva primarna pozicija jeste nisko krilo, a zadaci u okviru te pozicije promenili su se prilično u poslednjih desetak godina.

“Mi moderne trojke uglavnom pomalo ćoškarimo, igra se svodi na kontru, skok u napadu i čekanje prilike da neko od saigrača otvori šut. Retko koja trojka igra više sa loptom, u Evropi su to jedino Klajburn i Micov. Klajburn to čini na otvorenom terenu, dok je Micov jedina trojka koja igra pik-en-rol. Šta je tu je, to je košarka trenutno. Igram više trojku, Dejo me nekad stavi na četiri kada vidi da tu mogu da stvorim prednost, ali to se češće dešava u nemačkom prvenstvu nego u Evroligi“.

U dresu reprezentacije možda će biti potrebe da se spusti i na poziciju krilnog centra, što mu nije strano.

“Odgovara mi i četvorka, posebno zbog sada preovlađujućih sistema u košarci u okviru kojih je pozicija četiri skoro pa drugi plejmejker. Mnogo pasova ide preko četvorke, mnogo napada zavisi od te pozicije, ona drži širinu, ima šuteve i napada iz ‘closeout-a‘, što meni odgovara“.

Proletelo je vreme otkad je 2008. godine kao mladić stigao u crno-beli dres – ličnih promena je bilo, ali ne toliko drastičnih.

“Do dolaska u Partizan prilično neozbiljno sam shvatao sve u vezi sa košarkom, ali sam ipak kao mlad razumeo kako treba da se ophodim prema obavezama i na profesionalnom planu nije se mnogo toga promenilo. Jedino što sam sa vremenom, što je i normalno, počeo više da vodim računa o telu i oporavku, ali nikada nisam bio od onih koji su mnogo izlazili van terena ili sl. Košarka je profesija koju sam odbarao i oduvek sam joj bio posvećen“, kaže Lučić i dodaje:

“Na ličnom planu, oženio sam se pre dve godine i dobio dete, to menja sve. Ćerka mi ima 14 meseci i sve je posvećeno tome. Trening, pa kući i igranje sa malom. Posebno mi je važno da u ovom rasporedu, sa duplim evroligaškim mečevima i mnogo putovanja, iskoristim svaki slobodni trenutak kako bih bio sa porodicom. Deca se u tom dobu menjaju iz dana u dan, ne bih želeo ništa da propustim i ne bih želeo da ona izgubi od vremena za igranje s tatom“.

U junu Lučić puni 30 godina, kraj karijere još je daleko, ali siguran je da će ostati u košarci.

“Uf… Baš sam juče razgovarao sa Leom Vestermanom o tome, došao je na dan u Minhen. Ono što mislim jeste da neću biti glavni trener, posebno ne neke ozbiljnije i veće ekipe, to je previše stresan posao. Ceo život sam u košarci, normalan sled stvari jeste da u njoj i ostanem, pitanje je postoji li stvar u koju mi možemo bolje da se razumemo, ali nikad se ne zna šta budućnost nosi. Za sada se vidim u košarci, ali u kojoj tačno ulozi, to još ne znam“.

Za kraj, pitali smo Vladu da prokomentariše situaciju u voljenom klubu – crno-beli su sve bolji i pre nekoliko dana osvojili su Kup Radivoja Koraća pobedam

“Kao neko ko je odrastao u Partizanu, tu proveo pet godina od mladog tima do kapitena prve ekipe, normalno je da pomno pratim šta se dešava i da prva vest koju proverim u vezi sa košarkom jeste ‘šta je uradio Partizan‘. Ove godine su u timu Gagić i Novica, sa kojima sam u kontaktu. Pratio sam i Kup, velika je stvar za Partizan što su doveli Trinkijerija i što se polako vraćaju tamo gde im je mesto. Biće veoma zanimljiv plej-of ABA lige, sve je moguće – Kup je uvek period koji može da promeni sezonu na jednu ili na drugu stranu, nadam se da će osvojeni trofej doneti samopouzdanje i individualno i celoj ekipi, pa da osvoje i Jadransku ligu“, zaključio je Lučić za Sport klub.