Iza Reketa: Mesto na kojem teniseri otvaraju dušu

Chris Trotman/Getty Images

“Sa 15 godina sam imala poremećaj ishrane. Bilo je ljudi u mom životu, a i onih koji bi me videli na TV-u, koji bi mi rekli da sam debela ili da treba da izgubim nekoliko kilograma. Na kraju je to zaista počelo da me dotiče...

“…Mučila sam se skoro dve godine, što je dovelo do problema s depresijom i potpuno sam isključila prijatelje i mamu iz svog života. Osećala sam se kao da stavljam masku kako bih pregurala svaki dan nadajući se da me niko neće pitati kako sam ili šta radim. Postala sam i paranoična jer sam želela da sve ostane tajna i nisam želela da iko brine“.

To je deo ispovesti Medison Kiz, trenutno 17. teniserke sveta i finalistkinje US opena 2017. godine.

Nije jela i nije mogla da igra tenis, nije mogla da pregura nedelju dana treninga i tada je shvatila da nešto mora da se promeni. Postepeno se vratila pravim navikama, ponovo počela istinski da komunicira sa bliskim ljudima.

“Sa time se i dalje mučim kada sam uznemirena i pod stresom, ali sada ipak imam mnogo zdraviji odnos sa hranom“, zaključila je 24-godišnja devojka iz Ilinoja.

Medison Kiz je bila na bezbroj konferencija za novinare tokom karijere, ali one su uglavnom fokusirane na sadašnji trenutak, na meč koji se završio, meč koji sledi ili turnire koji slede. U intervjuima “jedan na jedan“ ima više prostora za nešto intimnija pitanja, ali ni novinari nekada ne mogu da dođu do prave informacije, do informacije koju osoba čuva u duši.

Tu na scenu stupa novi blog pod nazivom “Iza Reketa“ (Behind The Racquet) koji je pokrenuo američki teniser Noa Rubin. On ima 23 godine, najbolji rang mu je 125. mesto na svetu, osvojio je četiri čelendžera, a kao junior je bio vimbldonski prvak. Na seniorskom nivou još nije do kraja ispunio potencijal, a svojim blogom želi da probudi znatiželju ljudi kako bi saznali o teniserima nešto više od pukog gorenavedenog portretisanja brojevima i trofejima.

“Prvi put sam došao na ideju kada mi je prijatelj rekao da postoji potreba za originalnim intervjuima. Novinari postavljaju ista pitanja svaki put i dobijaju iste odgovore, tako da nam je bilo potrebno nešto više od toga, nešto što zalazi u suštinu kako bismo mogli da vidimo kakvi su zapravo teniseri i teniserke kao ljudska bića“, počinje Rubin priču za Sport klub.

Getty Images/Sarah Stier

Noa je kao dete sa ocem otišao u Tanzaniju, tamo je video brojne neverovatne životinje i to je probudili mnogo toga u njemu – pre svega, ljubav prema prirodi i prema fotografiji. Uživa u umetnosti, još otkad je bio dvogodišnjak sa roditeljima je svakog vikenda išao u različite muzeje i to je, kako kaže, uticalo na njegov “umetnički um“. Otuda i inspiracija da spoji svoje dve ljubavi – fotografiju i tenis.

“Kolege igrači jesu bili uzbuđeni kada sam prvi put spomenuo ideju, ali nisu ipak znali šta tačno da misle i nisu znali kako će to zapravo izgledati. Zato je prva objava bila o meni i potom su usledile izvrsne reakcije ljudi – mnogi su se otvorili i počeli Behind the Racquet da koriste kao sredstvo da se čuje njihov glas. To daje priliku teniserima da podele svoju priču sa drugima na način na koji oni žele, a navijačima nudi jedinstven uvid, šansu da stvarno vide i čuju igrače, da im postanu još draži“, objašnjava Rubin i dodaje:

“Cilj ovog… Neću da kažem bloga, ali stranica to jeste na neki način, jeste da skrene pažnju na to da teniseri jesu neverovatni sportisti, ali da su u isto vreme ljudi kao svi mi, ljudi koji imaju svoje probleme i prepreke u životu. Fokus nam je na perspektivi čoveka, želim tako da omogućim navijačima da stvarno budu deo našeg sveta, da vide deo onoga što se stvarno događa iza scene. Onda će i navijači imati više razumevanja za sve kada vide da je to ipak težak život i da se mnogo toga dešava izvan terena“.

I zaista, do sada smo imali priliku da pročitamo mnogo jedinstvenih uvida – npr, Dastin Braun pisao je o identitetskim problemima zbog svog mešovitog porekla. Majka mu je sa Jamajke, otac je Nemac, on je rođen u Nemačkoj 1984, a 1996. se porodica preselila na Jamajku.

“Bio sam pomalo autsajder na oba mesta. Kao obojeno dete nije bilo lako odrastati u Nemačkoj, često sam se borio sa rasizmom i u školi i na tenisu. Sa druge strane, na Jamajci su me znali kao ‘nemačkog dečaka’ – dobro sam govorio engleski, ali oni su i dalje čuli moj nemački akcenat“, navodi između ostalog Braun, nekadašnji 64. teniser sveta koji je dvaput u karijeri pobedio Rafaela Nadala, uključujući i Vimbldon 2015, a svojevremeno je pobedio i Džona Iznera i Marina Čilića.

Džejmi Loeb pisala je o tome kako se promenila otkad joj je majka doživela moždani udar, Bjorn Fratanđelo poverio je svima svoj strah od poraza koji ga je sputavao, a Saša Vikeri pričala je o tome kako nije imala novca da bilo šta pojede pre finala U18 nacionalnog prvenstva SAD i kako je od nervoze povraćala u kupatilu. Tenis Sandgren pisao je o smrti oca i razgovoru koji je s njim vodio četiri-pet meseci pre toga, Nikol Gibs govorila je o borbi sa depresijom i “tihim suzama“, a Ernesto Eskobedo o problemima sa kojima se suočava zato što muca.

To su samo neke od dirljivih, autentičkih priča iz života tenisera – zajednica svakim danom raste, govori se o finansijskim problemima, seksualnom opredeljenju, odnosu sa roditeljima… Zajednička platforma učinila je da se svi oni osete slobodnijim da govore o za sebe najosetljivijim temama.

“Očekujem da mnogi vrhunski teniseri postanu deo svega, da će i oni Behind The Racquet videti kao priliku da podele svoju priču. Siguran sam da se i najboljim igračima smučilo da odgovaraju na ista pitanja. Već su se oglasili Medison Kiz, Tenis Sandgren… To pokazuje da niko nema čega da se boji, već da možemo zajedno da se otvorimo i da pokažemo da mentalno zdravlje jeste važna tema“, ističe Rubin.

Ideja je originalna, koncept se za sada s razlogom pokazuje kao uspešan, Noa je uspeo da pokrije tenis iz sasvim drugačijeg ugla. Kako vreme prolazi, čućemo priče i mnogih drugih – neće samo navijači videti teniserke u drugom svetlu, već će se i igrači bolje upoznati međusobno, što često nije slučaj u individualnom sportu i ekstremno takmičarskom okruženju u kojem se svako bori za svoje parče hleba.

“Obožavam fotografiju i želeo bih da imam galeriju u kojoj bih izložio radove, da su neki od igrača istovremeno tu i da se druže sa publikom, i sve da bude u humanitarne svrhe. Važan cilj, kao što sam već nagovestio, jeste i da se tema mentalnog zdravlja uvede u okvire uobičajenog jer trenutno postoji stigma u vezi sa time. Pogotovo kod muškaraca: ‘Ne smemo da govorimo o tome, nije muževno’, ali svako se sa nečim bori i moramo o tome da diskutujemo kako se stvari ne bi pogoršale. Ljudi treba da otvore dušu i onda da vide koliko će olakšanje osetiti“, zaključio je Rubin za Sport klub.

Noa, svaka čast! Ako ste zaintrigirani, a sigurno jeste, celu stranicu Behind The Racquet pogledajte OVDE.