Može li dečak iz male Srbije da postane GOAT?

Skener 2. jul 201912:04 > 12:05
Michael Steele, Getty Images

Odrastao je na šljaci, beton je njegova najbolja podloga i osvojio je rekordnih sedam titula na Australijan openu, ali zelena trava Centralnog stadiona Vimbldona pokazala se kao mesto od najvećeg značaja u karijeri Novaka Đokovića.

Tekst napisan za zvanični program Vimbldona 2019. pod naslovom „There and Back Again“

Zašto? Jer je svakim trofejom na travi Ol Ingland Klaba načinio veliki korak ka tome da postane najveći teniser svih vremena. Prvo je 2011. godine Đoković proširio svoje Gren slem carstvo i van Melburna istovremeno postavši broj jedan prvi put u karijeri. Zatim je 2014, pobedom nad Federerom u finalu, ućutkao sumnjivce koji su posle serije razočatavajućih poraza u kasnim fazama Slemova počinjali da u pitanje dovode njegovu sposobnost da pobeđuje u velikim mečevima. Njegova treća vimbldonska titula 2015. godine bila je kamen temeljac “Nole Slema“ koji je krunisao titulom na Rolan Garosu 2016 – time je, uz Roda Lejvera, Đoković postao jedini u istoriji sa četiri najveće titule istovremeno u svom vlasništvu.

Povezano

I najskorije, spektakularnim nizom pobeda na Vimbldonu 2018. godine Đoković je kompletirao čudesni povratak posle više od dve godine bez Gren slem titule, čime je postavio osnovu za još jedan period dominacije.

Na Vimbldonu 2016. godine Đoković je “udario u zid“, emotivno i mentalno, i izgubio je od Sema Kverija u trećoj rundi.

“Bilo je nekoliko prekida zbog kiša i obično tokom se tokom tih pauza istežem i razgovaram o taktici sa svojim timom. Ali tada sam samo želeo da budem sâm i zurio sam u zid. Nisam imao nikakvu emociju u vezi sa ishodom meča, prvi put sam se osetio kao na nemam svrhu“, prisetio se Đoković tog meča u izjavi za RTS pošto je u februaru još jednom dobio Laureus nagradu za sportistu godine.

Clive Brunskill Getty Images Sport

Bio je to početak puta punog prepreka za Đokovića. Usledio je bolni poraz na početku Olimpijskih igara, šaputanja o privatnim poteškoćama, njegov lakat sve je više postajao problem, pa je na kraju 2016. Novak prepustio prvo mesto na svetu Endiju Mariju. Potom je prekinuo saradnju sa celim timom, uključujući i dugogodišnjeg trenera Marjana Vajdu, u aprilu 2017, da bi posle predaje u meču sa Berdihom u četvrtfinalu Vimbldona rešio da završi sezonu – zbog toga je ispao iz Top 10 posle više od decenije provedene u elitnom društvu.

Sa Andreom Agasijem i Radekom Štepanekom u svojoj loži, ka i sa novim pokretom pri servisu, Đoković se vratio na Australijan openu 2018. godine. Izgubio je u četvrtoj rundi od Hjeona Čunga, momka koji je Novakovo ogledalo po stilu igre. Međutim, postojala je vidljiva razlika u Novakovim očima u odnosu na poraz od Istomina prethodne godine u Melburnu – tamo gde se nekada očitavala ravnodušnost, sada se videla iziritiranost. Bilo je očigledno da je strast ponovo tu, ali lakat jednostavno nije bio dobro.

Novak se konačno odlučio za manji hiruršli zahvat na laktu i žarko je želeo da se što pre vrati na teren uprkos tome što su ga ljudi oko njega savetovali da bude strpljiv. U Indijan Velsu i Majamiju to nije bio on – spor do lopte, lako se umarao, bez oštrine u udarcima i bez samopouzdanja. Izgubio je od Tara Danijela i Benoe Pera.

“Bila je to najniža tačka moje profesionalne karijere, najgore što sam se ikada osećao na teniskom terenu“, priznao je Đoković u razgovoru sa srpskim novinarima posle titule na Vimbldonu 2018. godine.

Clive Brunskill Getty Images

Novaku je bilo potrebno vreme da na miru razmisli i da reši kako bi njegov naredni korak trebalo da izgleda. Sedeo je u hotelskoj sobi u Dominikanskoj Republici kada je podigrao telefon i potvao svog dobrog starog prijatelja Marjana.

#related-news_0

“Razgovarali smo skoro jedan sat. Zatekao sam ga punog sumnji, nije bio siguran u kojem smeru mu ide igra i nije bio ubeđen da je za njega pravi tim u sastavu Agasi-Štepanek. Novak mi je rekao da mu instinkt govori da bi trebalo ponovo da radimo zajedno“, izjavio je Vajda u julu prošle godine za slovački Dennik Šport.

Četiri dana kasnije ekipa je ponovo bila na okupu. Na startu sezone na šljaci Đoković je konačno igrao bez bola i napredovao je – polako, ali sigurno. Njegova kondicija i kretanje počele su da liče na onog starog Novaka, ponovo je “pucao“ udarcima s osnovne linije, ali nedostajala mu je ta “brzina više“, ta ključna mentalne prednost nad suparnicima u ključnim trenucima, osobina koja ga je nekada izdvajala u odnosu na ostale.

Đoković je bio svestan toga i zato je besneo posle tesnog poraza u četiri seta od Čekinata u četvrtfinalu u Parizu. Bilo mu je potrebno da se isključi iz svega, da se izoluje, pa je tako otišao na planinaranje u Francuskoj sa suprugom Jelenom.

“Sećam se jednog trenutka živopisno. Peli smo se neko vreme i stigli smo posle tri sata na jedan od vrhova. Samo smo tako sedeli i odjednom sam osetio nalet energije i inspiracije. Pomislio sam na tenis, na emocije koje ta igra izaziva u meni, kao da sam dobio još jedan motiv za taj sport“, rekao je Đoković posle titule na US openu 2018.

Clive Brunskill Getty Images

Iako je Novak izgubio u finalu Kvinsa od Čilića uprkos tome što je imao meč loptu, bilo je jasno da je na pravom putu i da bi mogao da usledi još jedan vimbldonski susret sa sudbinom. Bes je često bio katalizator Novakovog uspeha, a to je bio slučaj i u pobedi u trećoj rundi nad Edmundom – iznerviran pristrasnom publikom i nekim odlukama sudije, izborio je pobedu u četiri seta, ali je izostavio svoja čuvena “srca“ ka gledalištu.

“Ne bi ne iznenadilo da Novak osvoji turnir“, napisao je između ostalog Endi Mari u svojoj kolumni za BBC.

Pošto je savladao Hačanova i Nadala, Đoković se sastao sa Nadalom u meču koji se ispostavio još jednim klasikom u možda i najvećem rivalstvu svih vremena. U dvodnevnom trileru Novak je napokon uspeo da pronađe spomenutu “brzinu više“ i izašao je kao pobednik sa 10:8 u petom setu. Dan kasnije pobedio je Kevina Andersona u tri seta i postao šampion Vimbldona po četvrti put.

Na njegovoj “najgoroj podlozi“, kako su neki govorili u prošlosti, uspeo je da postane najuspešniji teniser na Vimbldonu u tekućoj deceniji. Ono što je titulu učinilo dodatno posebnom bilo je to što je njegov sin Stefan bio tu da joj svedoči. “Tata, tata“, vikao je dok je Novak gledao ka loži sa suzama u očima.

Michael Steele, Getty Images

“Zamišljao sam ovaj trenutak – Stefana kako dolazi na tribine i kako proslavlja ovaj trenutak sa svima nama“, rekao je Novak.

Đoković se definitivno vratio, ponovo je na vrhu sveta i preostaje nam jedno pitanja koje bi svi trebalo da postavimo – može li dečak iz male zemlje poput Srbije da postane najveć svih vremena (GOAT)?

“Kada je Novak na svom najvišem nivou, on je najbolji teniser u istoriji i bukvalno niko ne može da ga pobedi“, rekao je za Sport klub bivši vimbldonski prvak Ričard Krajiček.

Poslednji izazov koji je ostao jeste da se približi rekordu po broju Gren slem titula – Rodžer Federer (20) i Rafael Nadal (18) jedini su ispred Đokovića.

Kao što je Novak jednom prilikom rekao, “vuk je i dalje gladan“.