Holden za SK: Zašto Srbija ne bi dobila SAD?

Sečuan sos 20. avg 20198:23 > 8:24
Thomas Langer/Getty Images

Legenda je Evrolige i moskovskog CSKA, za koji je igrao od 2002. do 2011. godine – dvaput je bio prvak Evrope i izabran je u evroligaški idealni tim prve decenije 21. veka.

Amerikanac iz Pitsburga, ali sa reprezentacijom Rusije osvojio je zlatnu medalju na Evrobasketu 2007. godine, i to tako što je postigao pobedonosni koš u poslednjim sekundama finala za trijumf nad Španijom.

Pogađate, reč je o plejmejkeru Džonu Robertu Holdenu, čoveku koji je danas skaut Detroit Pistonsa. Iz svakog razgovora sa Džej-Arom izbija njegova ljubav i entuzijazam prema košarci, a tako je bilo i sada u intervjuu u kojem smo najavili predstojeće Svetsko prvenstvo u Kini – Holden se za Sport klub osvrnuo na selekcije SAD i Srbije, objasnio je zašto mu se posebno dopada Bogdan Bogdanović, dotakli smo se i ostalih favorita, a na kraju su se u razgovor ‘upleli’ i Dejan Bodiroga i Nikola Peković.

Mnogi govore kako je ekipa SAD nešto slabiji nego inače – kako vi to vidite i pretpostavljate li da će se selektor Popović sada još više oslanjati na tim, a ne na individualce?

Povezano

Utiska sam da su selekcije SAD više timski orijentisane još od 2008. godine. Kada su doživeli nekoliko poraza, pogotovo onaj na Olimpijskim igrama u Atini, počeli su da grade timove u pravom smislu te reči. Možda ovaj tim nema superzvezde i zvučna imena za koja baš svi znaju, ali tu ima mnogo mladih talenata.

U tom smislu je ovaj tim sličan nekoj evropskoj reprezentaciji gde se okupi jedna generacija koja odrasta zajedno. Donovan Mičel i Džejson Tejtum su dve mlade NBA zvezde, tu je nešto iskusniji Kemba Voker koji je izrastao u vrhunskog igrača, pogotovo prošle sezone, a tu su i veterani poput Markusa Smarta. Kada pogledam imena u sastavu, čini mi se da je to dobra kombinacija i da imaju potencijal da igraju kao kolektiv.

OK, možda smo nekad uplašeni jer nema velikih imena – Lebron je jednom morao da se povuče iz tima, baš kao i Dvejn Vejd, Karmelo Entoni i ostali. Isto se dogodilo i sa Srbijom kada su otišli Divac, Stojaković i ostali, morali ste da napravite smenu generacija, tako je uvek.

Da zaključim, biće teško, ali ne bih mislio da će biti lako ko god da je bio u timu, zato što su se ostale reprezentacije poboljšale. Ne podrazumeva se više zlato SAD.

Spomenuli ste Mičela, Tejtuma i Vokera, koga vidite kao vođu sadašnjeg tima SAD?

Teško je meni to da kažem jer nisam “iznutra“, ali mislim da postoje različite vrste liderstva – veteransko i igračko npr. Očekujem da će to biti jak tim i da u svakom meču neko drugi može da povuče, da bude najbolji strelac – jednom Tejtum, drugi put Mičel, treći put Džejlen Braun… Kris Midlton je takođe odličan košarkaš, SAD ima mnogo igrača koji mogu da preuzmu ulogu i da ubace 20-30 poena – kada je tako, onda je ekipa dodatno opasna jer protivnik ne može da se priprema da zaustavi samo jednog ili dvojicu. Nadam se da će uraditi nešto posebno.

Quinn Rooney/Getty Images

Utisak je da su najveće zvezde uglavnom zagrejane za olimpijske igre, zašto je sada bilo toliko otkaza?

Ne volim da govorim u bilo čije ime, treba pitati njih. Generalno govoreći, sezona u NBA je duga i iznurujuća, i tako godinama, a bilo je i momaka koji su imali obaveze i preko leta prethodne tri-četiri godine. Neću da kažem da ne misle da je svetsko prvenstvo važno, ali nekada čovek sopstvenu budućnost i budućnost svoje porodice mora da postavi kao prioritet. Treba gledati širu sliku – šta ako se neko povredi, a u poslednjoj je godini ugovora? Različiti faktori utiču – finansije, telo, ali i vreme jer je ovo doba u kojem su najviše sa porodicama. Svako ima svoje razloge i treba da poštujemo te osobe i njihove izbore.

A kada je reč o navijačima? Vi ste bili dugo u Evropi, znate kakav je odnos ovde prema velikim reprezentativnim takmičenjima, a u SAD?

Mislim da je navijačima stalo i da su uzbuđeni pred SP. Slično kao i u Evropi, mnogo je ljudi koji jednostavno vole košarku. Ako su tu Ol-star igrači ili oni koji su blizu da to postanu, navijači će biti uključeni i podržaće tim. Vole Mičela, Braun, uzbuđeni su zbog Kuzme… Evo i košarka “tri na tri“ postaje velika stvar u SAD, to je još jedan dokaz da ljudi vole tu igru. Kao i u celom svetu, ljubitelji košarke žele da vide vrhunske ekipe kako igraju vrhunsku košarku.

#related-news_0

Nikola Jokić je bio u idealnoj petorci NBA lige, o njemu svi govore i njega dobro poznajete. Osim njega, ko vam se posebno dopada u reprezentaciji Srbije?

Hm… Ako se malo podrobnije razmisli o tome šta Srbiju obično čini jakim timom, to su veliko srce i nekolicina momaka koji zaista mogu da se podignu na viši nivo kada je ulog najveći. Ljudi zaboravljaju koliko je Nemanja Bjelica zapravo sjajan igrač, Gudurić je dobar mladi košarkaš, a Bogdanović je procvetao i u NBA ligi, ne samo u Evropi. Igrao sam sa Bobanom, njega obožavam, taj tim ima takođe iskusne igrače, i tu je dobra kombinacija.

Taj tim Srbije je mnogo puta već “zajedno išao u rat“, jedinstvo je tu izraženo i ekstremno su opasni, jedna od najboljih ekipa na SP. Osnovno je da se do završnice turnira dođe sa minimalno gubitaka, tj. da nema povreda, a Srbija ima dubok tim i među favoritima je. Sa time dolazi i pritisak, ali srpski košarkaši igraju sa pritiskom otkad imaju 17-18 godina, pa mislim da mogu sa time da se izbore.

Košarkaški savez Srbije

Posebno ste sada naglasili Bogdana Bogdanovića – šta je to što vam se naročito dopada u njegovoj igri?

Mislim da taj momak ima priliku da uradi nešto posebno. Ima 26-27 godina, ulazi u zenit karijere, mada se u Evropi već smatra prekaljenim igračem pošto je dugo profesionalac. Mnogo mi se dopada njegova igra zato što se nije ograničio i ne može mu se prilepiti bilo koja etiketa – “šuter“, “kreator“, “dodavač“…

On radi od svega pomalo, dopada mi se što može da igra na više pozicija – može da bude plejmejker, može da igra bez lopte, može da se pretvori u strelca… Može i samo da šutira, da izlazi iz blokova i da šutira, pre nego što se Miloš (Teodosić) povredio, to je bilo još potrebnije. Naročito je impresivno to što nema uočljivih nedostataka u njegovoj igri – neki bi rekli odbrana, ali i tu je napredovao. Njegov sam obožavalac – kada on uđe u igru, uzbuđen sam da vidim šta će se desiti i ostajem uz TV.

Rekli ste da je Srbija jedan od favorita i znam da je do toga još dug put za oba tima, ali može li Srbija u eventualnom susretu da savlada SAD?

Igrajući u Evropi naučio sam da u jednoj utakmici svako može da pobedi svakoga, kao što se i dešava na fajnal-foru. Zašto Srbija ne bi mogla da pobedi SAD? Imaju NBA igrače, čak i Ol-stara, još mnogo odličnih igrača kao što smo već. Rekoh, kao na fajnal-foru – postoji favorit, ali on može da izgubi. To je jedna utakmica protiv dobrog tima, zato svi dolaze sa velikim nadama na turnir. Srbija je jedan od favorita i ne bi me iznenadilo ako uspeju da naprave iznenađenje. Ukoliko pobede u toj utakmici, ne bih to čak ni nazvao iznenađenjem jer su jako dobri.

https://youtube.com/watch?v=M9_HsAWYIrg

Mnogo je reči naravno o Janisu Adetokumbu, smatrate li da će on imati malo problema da se svojim stilom igre prilagodi na FIBA pravila?

Mislim da će biti u redu i da nekada previše komplikujemo. Stvar je jednostavna, Adetokumbo je izvanredan košarkaš – ima dobru tehniku, napada obruč… Verovatno je malo bolji u bržoj igri nego u pozicionoj, ali njegova igra evoluira u kontinuitetu – u prethodnoj sezoni čak je popravio i šut, mada tu naravno ima još mnogo da radi. Ako može da šutira sa 5,5 metara, kao što može sad, i ako može tako lako da dođe do obruča, može da igra na visokom nivou bilo gde i po bilo kojim pravilima. Fizički je nadmoćan u odnosu na suparnike, njegov “euro step“ u kontri je veliko oružje, defanzivno je svuda jer blokira šuteve i može da čuva suparnike na svih pet pozicija… Biće odličan u Kini.

Vidite li Grčku sa njim kao kandidata za najviše domete?

Kada imate igrača njegovog kalibra, šanse drastično rastu, pogotovo kada se na to dodaju drugi dobri i iskusni igrači poput Nika Kalatesa, Kostasa Slukasa ako bude zdrav… Grčka je puna igrača koji mogu da pruže podršku i da odigraju dovoljno dobro da pobede bilo koga. Ne znam jesu li favoriti za zlato, ali mogu da pobede svakoga i jedan su od boljih timova. Imaju šansu svakako.

Španija, Francuska, Australija… Na koje druge ekipe da obratimo posebnu pažnju?

#related-news_0

Teško je govoriti o tome jer toliko toga zavisi od sitnica i od toga da u pravom trenutlu odigraš najbolju utakmicu. Australija je po mom mišljenju jako kvalitetna – OK, nemaju Bena Simonsa, ali Bogut je iskusan, Ingls je sve bolji, Pati Mils je NBA veteran… Španija je uvek opasna sa veteranima i sjajnim igračima poput Marka Gasola, Ljulja i Rubija, a tu su i mlađi poput braće Ernangomes.

Mnogo je ekipa i mnogo igrača koji su uzimali medalje u prošlosti, oni sa iskustvom imaju blagu prednost u odnosu na druge. Čini mi se da ljudi pomalo otpisuju Francusku i Nemačku, a ta dva tima su sjajna. Francuski tim pun je NBA igrača i vrhunskih evroligaških košarkaša, zašto oni ne bi mogli da naprave nešto veliko? Pogledajte samo – Gober koji zatvara reket, Furnije, De Kolo, Batum, imamo i Ntlikinu koji će želeti da se dokaže jer mu NBA karijera nije počela kako se očekivalo. Mislim da su željni uspeha.

Naveo sam mnogo timova, ali stvarno se tako osećam. Razgovaram s jednom osobom i uzbudim se zbog Francuske kad vidim koje sve igrače imaju, sad s tobom oko Srbije jer znam koliko će ih biti teško pobediti, s nekim trećim oko Španije, kod kuće oko SAD i mlade i energične ekipe… To je zato što stvarno ima mnogo jakih ekipa.

Dakle, očekujem zabavan turnir i očekujem da će biti iznenađenja, da će neki favorit rano ispasti, a neki će prijatno iznenaditi i reći ćemo “da li veruješ dokle su dogurali?“

Koji timovi bi mogli da budu ta iznenađenja?

Ne znam da li bi se oni i vodili kao iznenađenje, ali Kanada uprkos otkazima ima talentovan tim. Neki su otpisali Rusiju bez Šveda, Italija ne igra dobro na pripremama, ali imaju igrače koji mogu da uđu u formu. Nigerija deluje dobro, Poljsku ne poznajem dobro, ali uvek su konkurentni. Brazil bi mogao da se ušunja negde i da dobije nekoliko utakmica.

Igrali ste i pobeđivali u brojnim situacijama u kojima je pritisak bio veliki – kako zadržati hladnu glavu u tim trenucima napetosti?

Postoji jedna stvar koju sam prepoznao i stvarno usvojio što sam postajao stariji, a to je da je svaki posed važan. Znam da to treneri uvek ponavljaju, ali tek s vremenom dopre do tebe. Recimo, na pravi način okončati četvrtinu. Imaš +4 na minut do kraja druge četvrtine, moraš da prepoznaš taj trenutak i da shvatiš koliko je važno ako može da se ode na +8, a ne da razmišljaš u stilu “dobro, +4, još minut, nije strašno“. Svi su svesni da je četvrta četvrtina važna, ali kraj druge i početak treće su posebno važni, to su momenti kada se često menja smer utakmice, pogotovo one koje su neizvesne.

Getty Image/ Matthias Kern

Za kraj ću vas samo pitati koji su srpski igrači tokom vaše karijere ostavili najjači utisak na vas.

Uh, to je stvarno teško pitanje za kraj. Čoveče, stavljaš me u neugodnu situaciju jer sam igrao protiv mnogo dobrih košarkaša. Ovo nije fer, ha-ha… Gledao sam i slušao o Predragu Daniloviću i njegovim sposobnostima, tu su i Predrag Stojaković i ostali, ali govoriću samo o onima protiv kojih sam lično igrao.

Priča o velikim srpskim igračima ne može da se počne bez Dejana Bodiroge, neverovatan košarkaš. Izdvojio bih dalje Miloša Vujanića, koji je igrao u Partizanu, pa u Italiji – bio je đavolski dobar, bilo je zadovoljstvo igrati protiv njega. Zatim Igor Rakočević koji je bio izvanredan strelac, sećam ga se najviše iz Taukeramike, centar Krstić je bio prilično dobar. Teodosića sam uhvatio kada je bio mlad, još nije bio onaj igrač koji je sada, ali moglo se videti da je poseban.

Za kraj bih samo spomenuo i Nikolu Pekovića, on je iz Crne Gore, ali bio je toliko jak. Kada ljudi govore o centrima sa dobrim radom nogu, uvek se setim njega. Oko obruča je bio nepogrešiv, pod Obradovićem u Panatinaikosu bio je kao Šekil O‘Nil evropske košarke, bilo je smešno koliko je dobar bio – kada dobije loptu u reketu, ili je koš ili je faul.