Gist za SK: Iznenadićemo mnoge, sa Srbima se razumem

Euroleague 23. sep 201910:22 > 10:25
sport klub

Jedno je od najvećih pojačanja Crvene zvezde tokom leta – i igrački i iskustvom, očekuje se da Džejms Gist bude među nosiocima igre crveno-belih.

sport klub

Amerikanac u oktobru puni 33 godine, visok je 206 cm i igra na pozicijama krilnog centra i centra. Među crveno-bele dolazi posle sedam godina u Panatinaikosu, prethodno je igrao za Unikahu i Fenerbahče, a ovdašnja publika pamti ga dobro još iz sezone 2010/2011, kada je nosio dres Partizana.

U intervjuu za Sport klub Gist govori o novoj ekipi, treneru Tomiću, navijačima, o tome zašto se mnogo druži sa ljudima iz bivše Jugoslavije, objašnjava kako iskusan igrač pomaže mlađem, kao i kako se rešavaju eventualni problemi u ekipi…

Kakav je osećaj vratiti se u Beograd posle svih ovih godina?

Dobar je osećaj. Nisam bio siguran kako će se ljudi ponašati jer sam ranije igrao za Partizan, ali iskreno, tim me je prihvatio dobro i raširenih ruku, navijači takođe. Lep je osećaj biti ovde ponovo.

Baš si to spomenuo, kakav doček očekuješ u prvom derbiju sa Partizanom?

Nije to moj prvi derbi. Znam da će mi verovatno zviždati i da će vikati razne stvari, ali na kraju krajeva, dopada mi se takva atmosfera. Igrao sam u raznim derbijima, u dvoranama sa neprijateljski nastrojenim navijačima, tako da sam spreman za to.

sport klub

Ovde smo u Beogradskoj areni, kakve ona uspomene priziva kod tebe?

Uh… Čoveče, bilo je ovde vrhunskih mečeva, dolazio sam i kao protivnik, a igrao i kao član domaćeg tima. Teško je to opisati rečima. Igrao sam u Panatinaikosu, dvorana OAKA je luda, ali Arena je nešto posebno, nešto drugačije.

Kažeš da je teško opisati rečima, ali ukoliko bi morao, kako bi to učinio?

Ovo je divlje mesto. Zaista ume da postane prilično ludo ovde. Čak i sada dok vodimo ovaj razgovor ne mogu lepo da opišem, to je atmosfera od koje ti se kosa nakostreši. Mora jednostavno čovek to da doživi.

Bio si deo i velikog atinskog derbija Panatinaikosa i Olimpijakosa, kako bi uporedio taj derbi sa beogradskim, atmosferu i osećanja prema košarci?

Osećanja su generalno gledano ista. U Atini su strastveni u vezi sa svojim timovima, baš kao i ovde u Beogradu. Rekao bih da je jedina razlika u tome što je Atina malo veća od Beograda, puki broj ljudi, ali navijačka baza je jednako jaka, u dvoranama je jako glasno. Može da se poredi s jedne strane, a sa druge i ne može jer je malo drugačija energija, teško je opisati rečima. Vidite i sve te video snimke navijača kada protivnički timovi dođu u Arenu, stvarno se napravi šou – Arena prima 22.000 ljudi, OAKA 17.000. Uzbudljivo je i srećan sam što ću igrati pred svim tim navijačima.

Streeter Lecka/Getty Images

Prvi put kada si došao u Beograd bio si mladić, bio si neiskusan u Evropi, koliko se Džejms Gist promenio od tada kao igrač i kao čovek?

Čoveče, odrastao sam mnogo, neuporedivo sam iskusniji, igrao sam za nekoliko različitih timova od tada. Kao što si rekao, tada sam došao iz San Antonija i nisam ništa znao o Evroligi. Za mene je to bila proba, sada razumem različite nivoe kvaliteta, šta je potrebno uraditi da bi se došlo do završnice… Iskustvo mi je pomoglo.

Tvoj saigrač Lorenzo Braun stariji je nego kada si ti prvi put došao u Evropu, ali kakav bi mu savet dao sada?

Samo da ide istim zacrtanim putem. Prilagođavanje može da bude teško jer se u NBA drugačije igra, bio je i u Kini gde je igra mnogo slobodnija. Ovde utakmica kraće traje, manje je poseda i navijači zaista razumeju košarku, osete kada se “momentum“ utakmice menja. Takođe, ljudi dosta komentarišu, nekada pozitivno nekada negativno, tako da bih mu samo posavetovao da se drži svog puta. Biće trenutaka u sezoni kada će biti teško, ali treba da nastavi vredno da radi i sve ostalo će doći. Na sjajnom je mestu – ako timski uspemo da uradimo ono što želimo, svima će i individualno biti lakše posle.

Još je rano, sezona nije ni počela, ali kako gledaš na ovaj tim, koje su najveće vrline?

Imamo brojne igrače sa evroligaškim iskustvom, one koji su se takmičili na najvišem nivou, i u NBA i u Evropi. Takođe imamo i domaće igrače koji donose srpski mentalitet – oni su čvrsti, bore se, nezgodni su. Jedna stvar koju svaki protivnik zna kada igra sa Zvezdom jeste da utakmica neće biti laka. Mnogi timovi osećaju da mogu da pobede Zvezdu jer imaju veći budžet i po imenima možda imaju jači sastav, ali i oni znaju da valja doći ovde i zapravo pobediti. Mislim da ove godine imamo tim koji može mnoge da iznenadi. Nije kao nekih prethodnih godina, sa Panatinaikosom i Fenerbahčeom sam očekivao da pobedim ovde, ali ove godine neće biti tako – imamo izvanredan domaći teren, a mislim i da smo sposobni da pobeđujemo na gostovanjima. Ako zadržimo takav mentalitet, sve je moguće. Zaista verujem da ćemo iznenaditi mnoge.

Spomenuo se srpski mentalitet na terenu, a šta o njemu misliš van terena?

Beograd je za mene kao druga kuća. Proveo sam sedam godina u Atini, ali u Beograd sam se uvek radovao da dođem. Ludo je, imao sam mnoge saigrače iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, iz bivše Jugoslavije, i uvek su to bili saigrači sa kojima provodim najviše vremena. Ne toliko sa Amerikancima – OK, govorimo istim jezikom, možda smo i iz slične oblasti u SAD, ali mnogi od mojih najbližih prijatelja su Srbi. Dobar je osećaj vratiti se i ponovo biti u tom okruženju, osetiti tu energiju. Radujem se sezoni.

U redu, ali kako se to desilo, šta te toliko privlači kod ljudi sa ovih prostora?

Ne znam, samo ta energija. Dobra energija izaziva dobru energiju, a loša izaziva lošu. Nikada nisam imao nikakve lude svađe sa Srbima ili Hrvatima, ništa neuobičajeno, oduvek su mi bili najbliži. Isto je i sa mojom suprugom, brojne njene prijateljice su iz bivše Jugoslavije, tako se dogodilo.

Jesi li mogao pre 15 godina da zamisliš da ćeš znati toliko o Srbiji i bivšoj Jugoslaviji?

Uopšte nisam, nisam baš imao najbolje ocene iz geografije, da tako kažem. Nisam imao pojma gde dolazim niti sam znao kako život ovde izgleda, ali posle nedelju-dve u Beogradu jako brzo počneš da shvataš kako stvari funkcionišu. To je definitivno grad u kojem uživam.

Da se vratimo na košarku, kakvu ulogu očekuješ da ćeš imati u timu?

Ne znam, na treneru je da nam svima pronađe uloge. Lično, želim da uradim šta god je potrebno kako bi tim pobedio, šta god trener traži od mene. Donosim i iskustvo. Ne razmišljam o nekoj posebnoj ulozi – kažem, sve što treba kako bi ekipa pobedila.

Često čujemo to kako stariji igrači pomažu mlađima u svlačionici, sada na tvojoj poziciji imaš Borišu Simanića… Kako to tačno izgleda, ti razgovori?

Povezano

Nekada je frustracija očigledna, pogotovo kod mlađih igrača, nekada ih npr. nervira nešto što trener radi… Mladi momci imaju mnogo potencijala, lepo je videti koliko je košarka napredovala i koliko je košarka značajna u ovom regionu, imate neke od najboljih košarkaša svih vremena. Moje je da im pomognem i da im stavim do znanja da rade pravu stvar. Ako trener viče na tebe, to znači da mu se sviđaš, ne znači da te mrzi. Ipak, nekada mladi igrači ne razmišljaju tako, nego se pitaš ‘zašto uvek mene kritikuje‘. Ključno je da čovek ne bude prepreka samome sebi, u takvim prilikama se trudim da pomognem i uvek je lepo čuti nekoga da ti kaže da je sve u redu i da radiš kako treba, to ja radim.

Koji je tvoj prvi utisak o treneru Tomiću u poređenju sa prethodnim trenerima koje si imao, radio si s nekim velikim imenima?

Još je rano reći, videćemo kad počnu utakmice, biće i uspona i padova tokom sezone, tada ćemo videti na čemu smo i koji je on tip trenera. Za sada mogu o njemu da kažem sve najbolje, za mene je ovo bila laka adaptacija, a trener je jedan od najzaslužnijih što su me u ekipi prihvatili raširenih ruku. Dopada mi se i način na koji vodi tim, ne viče uvek, opušten je, a često se dešava da se na ekipu prenese energija koju emituje trener. Ako je trener stegnut i nervozan, onda se lako desi da i igrači budu takvi. Trener Tomić je suprotan primer, opušten je i želi da se igrač ne oseća kao da dolazi na posao, već da dolazi da se zabavlja na treninzima i utakmicama. Pripreme su bile jako dobre, radujem se sezoni.

Turkish Airlines EuroLeague

Rekao si da Zvezda može da iznenadi mnoge, ali Evroliga je jako teška ove sezone. Po tvom mišljenju, koji su najjači timovi?

Svi. Samo pogledajte sastave, od prvog do poslednjeg imena. Svi klubovi su doveli mnogo igrača ovog leta, iz NBA, među evroligaškim timovima… U ovom trenutku se čini da ima baš mnogo kandidata za mesto među osam najboljih i plej-of. Nijedno mesto nije garantovano, konkurencija je veoma jaka, izgubiš dve-tri utakmice i već si van trke. U februaru i martu će biti ludo, to govorim na osnovu iskustva – novi sistem Evrolige, svako sa svakim, sada ima dva dodatna tima… Biće interesantno videti ko će da uđe u seriju pobeda. Mi na startu takmičenja igramo sa onim timovima koji se smatraju najjačima, baš zato što je rano mislim da imamo šansu da ih uhvatimo na spavanju. Radujem se takmičenju i samim utakmicama – možeš da izgledaš dobro na papiru, ali moraš da igraš.

Baš smo sada razgovarali, potencijalno može da se odigra i 90 utakmica u sezoni. Kako u nekom trenutku ne biti mentalno iscrpljen?

Samo pomisliš na ovo: “Igram košarku za život“. Ne radiš od devet do pet, nisi u kancelariji i nisi za stolom, nisi na gradilištu… Nije ovo baš najgori posao, plaćaju te da dođeš u salu na nekoliko sati i da radiš ono što voliš. Sama ta činjenica treba da te održava mentalno fokusiranim i spremnim da igraš. Kao košarkaš voliš ono što radiš, a karijera će jednog dana biti gotova, sada treba da uživamo. Tako ja razmišljam.

Hoćeš li to da govoriš ostalim momcima negde u februaru?

U februaru je uvek teško. Sa ekipom si više nego sa svojom porodicom, viđaš te ljude svakog dana. Biće perioda kada će biti teško na treninzima, siguran sam da će biti i nekih neprijatnih situacija, dešava se to u svakom timu, ali imamo sjajnu grupu momaka – svi imaju pozitivnu energiju i jake su ličnosti. Imam dobar predosećaj.

Imaš toliko iskustva, mnogo godina igranja. Kada dođu takvi trenuci koje si sad spomenuo, kako se sa njima izboriti?

Lično, volim da pogledam problemu direktno u oči. Ako postoji problem, reci to naglas, nemoj samo da sediš i da ništa ne govoriš, onda će se dogoditi domino efekat – mali problem onda postane veći i veći i veći, do tačke u kojoj više ništa ne može da se uradi povodom toga. Ako postoji problem sa saigračem ili sa trenerom ili se nešto dogodilo u toku utakmice, to rešavamo između sebe. Ako ti je nešto zasmetalo kod osobe do tebe, reci to – onda je barem izrečeno naglas i taj neko neće čuti to od nekog drugog, kao da mu se govori iza leđa. Kažeš to direktno, pokreneš neku temu i na toj drugoj osobi je onda izbor da reaguje, da to zajedno popravimo. Na kraju krajeva, svi želimo da pobeđujemo, svi imamo isti cilj i zašto zajednički ne bismo išli ka njemu?

I za kraj, koju poruku bi poslao navijačima?

Radujemo se vašoj podršci. Imate navijače koji su među najboljima u Evropi, verovatno najbolje u Evropi. Uzbuđeni smo, ja sam uzbuđen, radujem se što sam ovde i što će publika da “poludi“ zbog nas ove godine.