I raj i pakao

ATP cup 11. jan 20208:26 > 8:27
Getty Images/Cameron Spencer

Tako je Novak Đoković opisao svoje emocije u titanskom meču sa Danilom Medvedevom, meču koji je kvalitetom bio dostojan i Gren slem finala. Na kraju, posle dva časa i 47 minuta borbe – 6:1, 5:7, 6:4 Đoković.

Već sam i pisao i govorio da bi 2020. godina u muškom tenisu mogla da bude jedna od najboljih u istoriji – ako je suditi po meču koji se odigrao u Sidneju, to predviđanje će se obistiniti.

Bilo je perioda meča kada su obojica jednostavno odbijali da promaše, kada su jedan drugog dovodili do ludila, bilo je spektakularnih udaraca, dobijenih i izgubljenih poena unutar samih poena, mozgovi obojice radili su 200 na sat tražeći taktički onih 1% koji će odlučiti pobednika.

Povezano

“Ne mogu više, onesvestiću se“, možda je najbolje to sublimirala jedna devojka iza mene koja je sve vreme strastveno bodrila Đokovića. Tako je bilo gledaocima, a zamislite onda kako su se osećali gladijatori na terenu?

Počelo je kao iz snova za Novaka, izašao je na teren sa jasnim planom, podsećalo je na njegov meč sa Cicipasom iz Pariza u tom smislu ili na neke okršaje na betonu sa Nadalom. Nije dvaput Novak poslao istu loptu Medvedevu – kombinovao je dubinu i brzinu, ubacivao uglavnom uspešno drop šotove, odigrao i servis volej… Jedan šablon pokazao se posebno uspešnim – nekoliko kratkih bekhend slajsova po dijagonali, skoro pa drop šotovi, koji su potom otvarali prostor na drugoj strani za bekhend paralelu.

Getty Images/Cameron Spencer

Uz to, Novak je savršeno čitao servise rivala i kada je napravio brejk na startu drugog seta, delovalo je da će to biti kratko popodne. To je mislio i Đoković, zato se toliko iznervirao kada je propustio čak šest gem lopti i dozvolio Medvedevu da vrati brejk, samim tim i u meč. Nije dugo prošlo pre nego što se reket rasparčan nije našao na betonu.

I tada je Danil ušao u stanje koje ga je dovelo u šest uzastopnih finala i na ivicu pobede nad Nadalom u finalu US opena. Istovremeno i nepredvidljiv i konstantan, Medvedev je jednostavno prestao da greši, neretko je rizikovao i pogađao na drugom servisu, a Novaka su naročito izluđivali tzv. “čopovi“ – Đoković ga istera sa terena po širini, a jednim trzajem zgloba Rus u visokom lûku vrati loptu oko linije.

Sve vraća, uz takav servis, uz to i šampionski mentalitet da napadne iznenada na važnom poenu manirom nekog od članova Velike trojke. U, paklen je protivnik Medvedev – pametan, izdržljiv, lukav, “dug“ i brz – ne zna se da li te više iscrpi fizički ili mentalno…

Novak je izgubio jasnoću uma u drugom setu (“clarity“, kažu Englezi) – jeste se vratio do 4:4 i pritiskao Medvedeva zajedno sa publikom, ali odluke više nisu bile tako čiste, svrhovite i sve je više Novak bio prinuđen da se prebacuje iz pozicije na terenu koja mu ne prija (ukupno je bilo 46 poena sa 9+ udaraca, 25-21 za Medvedeva).

Jednom se podbočio, delovalo je kao da možda ostaje bez snage, ipak je igrao naporan meč sa Šapovalovom, ali početkom trećeg seta Đoković neoštećen prolazi mini krizu, da bi u petom gemu došao do brejka posle još jednog spektakularnog poena. “Kada me sad srce nije strefilo“, kaže mi Vladan, a na nogama su svi na tribinama, pa i fudbaler Miloš Ninković sa suprugom.

Dok je Novak bio izražajan, lomio reket, radovao se, dizao publiku na noge, Danil je posle onoga sa Švarcmanom očigledno rekao sebi “ćutaću šta god se bude dešavalo“. I zaista nije dozvolio da ga bilo šta poremeti, čak ni brojni fut-foltovi koji su mu dosuđeni, a nije se predao čak ni kada je pri 5:4 Novak došao do 30-0.

Naprotiv, skinuo je liniju, da bi zatim na jednoj od potonje tri brejk lopte skoro dobio poen. Na kraju je posle flipera na mreži on pripao Đokoviću, a buka se komotno mogla porediti sa trojkom u poslednjoj sekundi.

Imao je i tu težinu jer je minut-dva kasnije Novak bio na leđima proslavljajući veliki trijumf. Srbiji je doneo finale, sebi još 180 ATP bodova i, možda najvažnije, nije dozvolio Medvedevu da ga savlada treći put u nizu.

Biće ovo istorijska sezona.