Vanja za SK: Larkin, Džejms… Šta je ovo, vanzemaljci?

Euroleague 10. mar 202011:21 > 11:22
Marko Metlas/Euroleague Basketball via Getty Images

Posle šest godina kod kuće, u svom Partizanu, bilo je vreme za novo poglavlje u karijeri Vanje Marinkovića, a ako je suditi po prvoj sezoni, u Valensiji je pronašao idealnu sredinu za dalji razvoj.

U intervjuu za Sport klub 23-godišnji bek govori o sezoni u Valensiji, Dubljeviću i San Emeteriju, Partizanu, o tome na šta mu je bilo teško da se privikne…

“Mislim da je velika razlika između Evrolige i Evrokupa u svemu – u kvalitetu, u nekim delovima i organizaciji, pripremi utakmica, svim stvarima koje običan gledalac ne vidi. Naučio sam da u ovoj Evroligi ne postoji meč na koji možeš da ideš 100% opušteno, kao što možda postoji u Evrokupu i FIBA Ligi šampiona, realno je tako. Evo sada je Žalgiris vezao deset pobeda, pa izgubi od poslednjeplasiranog Zenita. Nema ništa s pola gasa“, počinje Marinković za Sport klub i dodaje:

“Boravak u Partizanu bio je velika škola kada je reč o fokusu i obraćanju pažnje na detalje, pogotovo poslednje godine jer je trenerov sistem bio takav. U Valensiji i Španiji generalno nije tako, nema mnogo sastanaka i priče o detaljima kod drugih ekipa, više je koncentracija na sebe, na svoju igru – to je i normalno s obzirom na to da je ritam takav da nema ni vremena“.

https://youtube.com/watch?v=jZDqiEzRGCM

U Evroligi Marinković prosečno beleži 6,3 poena i skok, dok je u ACB na proseku od 5,5 poena.

“Teško je igrati u Španiji kao mladi igrač u ekipi kao što je moja koja španske igrače izuzetno gura, što je s jedne strane normalno i poželjno svuda. Kod nas nema pravila – možeš da odigraš jedan meč fenomenalno, a da sledeći možda igraš pet minuta. Takva je filozofija, takav je klub da se svima daje šansa i da niko nije iznad kluba, nema kukanja. Ne postoji superzvezda u timu, osim možda Dubljevića, koji je tu već osam-devet godina, ima razloga da bude zvezda, ali ni ojn se ne ponaša tako ni na utakmicama, ni na treninzima ni van terena“.

Povezano

Vanja ističe da mu je bilo teško da se prilagodi na taj nedostatak kontinuiteta, ali da je sada svestan da je to uobičajeno i da nema svrhe nervirati se.

“Odigram utakmicu dobro, osećam da sam u naletu da sledeću odigram isto tako, možda još i bolje, a onda igram pet-šest minuta… Bilo mi je teško da se priviknem na to i dosta sam razgovarao sa porodicom i bliskim ljudima u svetu košarke koji mi mnogo znače, poput pomoćnog trenera u Partizanu Ace Matovića. On mi intenzivno pomaže već tri-četiri godine, i ne samo meni, već i boljim i većim igračima od mene. Sa njim se često čujem. U Valensiji je tako bilo i prošle godine, trener Ponsarnau prošle sezone je retko počinjao sa istom postavom“.

Juan Navarro/Euroleague Basketball via Getty Images

Veliku pomoć ima i u spomenutom Bojanu Dubljeviću, koji je legenda kluba.

“Zna kako se igraju španska liga, Evrokup, Evroliga, ima veliko iskustvo. On je ovde ‘bog’, a ponaša se kao da je došao prekjuče u klub. Ponavljam, niko nije iznad klub, svi su obema nogama na zemlji, što je lepo videti i što je dobro za tim“.

#related-news_0

Osim Dubljevića, ima Valensija još iskusnih i kvalitetnih igrača, tu su Kino Kolom, Fernando San Emeterio…

“Kolom i San Emeterio su Španci i oni će verovatno da igraju još tri-četiri godine. Takva je španska košarka, nema mnogo napora ni fizikalija. San Emeterio ima dve osvojene titule prvaka Španije i to se ovde mnogo ceni – kada se osvoji trofej prvaka države, onda si neko i nešto. Pogotovo on, koji je legenda španske košarke i mnogo ga poštuju. Normalan, porodičan čovek, ne bi rekao da je imao takvu karijeru. Igrački, on ima dominantnu desnu ruku, cela Evropa da će u desnu stranu, , ali svakako može i sada da ubaci 20 poena kada mu se otvori“.

Trener Đaume Ponsarnau postepeno je gradio put do mesta na kojem je sada – vodio je Manresu i San Sebastijan, a do 2018. godine dve sezone bio je asistent u Valensiji.

“Meni je prva godina kod nekog španskog trenera, a koliko znam, oni se uglavnom ugledaju na Aita Garsiju Renesesa (sada trener Albe) kada je reč o vođenju treninga i utakmica. Moj odnos sa njim je sasvim dobar, korektan. Ne zna baš dobro engleski čovek, pa ni ne razgovaramo mnogo, ali uspevamo da se sporazumevamo kada je potrebno. I ja učim španski, košarkaški žargon razumem i mogu da razgovaram, imam časove i verujem da će biti bolje i van terena“.

Juan Navarro/Euroleague Basketball via Getty Images

Marinković je sa Valensijom potpisao dvogodišnji ugovor i za sada je zadovoljan svojim izborom.

“To je za mene super. I kada sam odlazio iz Srbije, želeo sam ovakav klub. Ako budemo igrali Evroligu sledeće sezone, biće pun pogodak. Odgovara mi i što nije tim koji ne juri fajnal-for i titulu, pruža se šansa svima i to je za mene trenutno idealna sredina, a eto ipak možda završimo u Top 8“.

Valensija je trenutno deseta na tabeli sa skorom 12-16, pobedom manje od sedmoplasiranog Himkija i osmoplasiranog Fenerbahčea, a trenutno su u nizu od četiri poraza (Makabi, Fenerbahče, Asvel, Armani).

“Jako je gusto, mislim da smo napravili sebi problem jer je od poslednje četiri utakmice trebalo bar dve da dobijemo. No dobro, ima još dovoljno da se igra da izborimo plasman u plej-of. Imamo dva teška protivnika, Efes i Real Madrid… S nama se nikad ne zna, možemo da izgubimo od Asvela i da dobijemo Real, takva smo ekipa“.

Vanja je zadovoljan svojim napretkom ove sezone, ali naglašava da bi sledeća godina trebalo da bude još bolja.

„Ove sezone kad god sam imao veću minutažu i kada je lopta bila u mojim rukama, mislim da sam igrao dobro. Možda ne uvek i ne toliko poenterski, ali kad god sam s loptom u rukama, to izgleda kako treba. Nadam se da će sledeće sezone više biti tako. Ipak je ovo prva sezona, svi mi kažu da se ne stresiram i da je to normalno, iako se ja stresiram iz dana u dan. Verujem da će sledeća sezona biti još bolja“.

Imao je Marinković zadatak da čuva neke od najboljih igrača u Evropi, ali nema dilemu kada je reč o tome ko je na njega ostavio najupečatljiviji utisak.

#related-news_0

“Definitivno dvojica igrača koji se bore za MVP priznanje – Šejn Larkin i Majk Džejms. Ja sam ih čuvao kod nas u Fonteti, iako nisu moja pozicija. Larkin tada još nije ušao u ovakvu formu u kojoj je sada, ali ta brzina i ta promena ritma… To nisam video u životu. Za Džejmsa ti se čini da je pomalo čak usporen, a zatim iz mesta, posle jednog koraka zakuca preko igrača od 210 cm. To mi je bilo prvo kolo Evrolige, ostao sam u šoku: ‘Je.. te, šta je ovo, vanzemaljci?’ Njih dvojica su mi ostali kao igrači koje je jako teško čuvati. Šved jeste veliki strelac, ali ako krene da divlja, može i sâm sebe da čuva“.

Na pitanje nada li se pozivu selektora Kokoškova za kvalifikacioni olimpijski turnir, bek Valensije odgovara:

“Iskreno, da, ne znam zašto bih to krio ili bio skroman. I širi spisak je koliko-toliko dobra stvar za moju dalju karijeru. Ako budem pozvan – super. Ako ne, bože moj, biće još okupljanja i velikih takmičenja. Čuo sam se sa selektorom Kokoškovom, još pre prozora, rekli su mi da prate moje igre i to je to, nije to bio detaljan, već početni razgovor“.

Partizan NIS

Poznata je Marinkovićeva ljubav prema Partizanu, a sa voljenim klubom i ove sezone je isprepletan – crno-beli navijaju da Valensija ne bude u osam jer bi tako i kao vicešampioni Evrokupa obezbedili plasman u Evroligu.

“Eto, otišao sam iz Partizana, ali još sam vezan. Bilo je, neki ljudi su mi slali: ‘Vanja, srećno, da zabiješ 20-30 poena, ali da puknete’. Znam kakva je situacija, ali em ima još da se igra, em se preko leta može desiti milion i jedna stvar, pogotovo kako stvari teku prethodnih godina“.

Naravno, Marinković prati crno-bele koliko mu obaveze dozvole i optimističan je pred finiš sezone.

“Partizan mi se dopada, dobro igra, mada moram da priznam da nam se u poslednje vreme poklapaju termini i da nisam aktivno pratio. Utakmice sa Uniksom biće najvažnije u sezoni, tu se sve odlučuje ako mene pitaš. Jaramaz je najviše napredovao, u odnosu na prošlu sezonu je velika razlika u pozitivnom smislu. Sviđa mi se i što mladi Trifunović dobija šansu, a mislim da je Novica Veličković i dalje najbolji igrač na niskom postu u ABA ligi – niko ne može da ga čuva sa 30 i kusur godina i bez kolena, čak mi sada fizički izgleda najbolje u poslednjih pet-šest godina. Ceo tim izgleda sjajno i želim im da zajedno igramo Evroligu naredne sezone“, zaključio je Marinković za Sport klub.