KK Crvena zvezda: Vrhunac Radonjićeve ere (prvi deo)

Photo by Marko Metlas/EB via Getty Images

Dejan Radonjić najtrofejniji je trener u istoriji Crvene zvezde, a kulminacija njegovog boravka na klupi crveno-belih dogodila se od 2015. do 2017. godine.

Jean Francois Badias/EB via Getty Images

Iako je po mišljenju mnogih, ali i po brojnim objektivnin parametrima, sezona 2016/2017. bila ona u kojoj su crveno-beli igrali bolju košarku, ipak su sezonu ranije ostvarili veliki uspeh plasmanom među osam najboljih timova Evrope.

Ovo je priča o toj sezoni, a u prvom delu čitajte prvo ukratko šta je bio uvod u tu sezonu, zatim kako je Zvezda povukla pogrešne poteze tokom leta i kako se sa ivice provalije dokopala plasman u Top 16.

*Pročitajte i trilogiju Nikole Novakovića o drugoj najuspešnijoj sezoni u istoriji srpske klupske košarke: „KK Partizan 2009/2010: Vreme junaštava“.

Šta je prethodilo?

Photo by Marko Metlas/EB via Getty Images

Radonjić je u Crvenu zvezdu došao u završnici sezone 2012/2013. Preporučio ga je dobar rad u podgoričkoj Budućnosti, ali beogradski velikan sa sobom je nosio sasvim drugačije zahteve i ponašanje. Crnogorskom stručnjaku bilo je potrebno vreme da nauči da pliva u tim vodama, a sa vrućim krompirom u rukama nije mogao odmah da se snađe. Nije dobio do kraja spremnu ekipu, ali je u duelu na jednu loptu savladan Radnički iz Kragujevca u polufinalu ABA lige – Danilo Mijatović promašio je trojku, a navijači crveno-belih prvi put posle 15 godina mogli su da se raduju nastupu u Evroligi. To je bila uteha za još jedan u nizu poraz od Partizana u najvažnijim utakmicama.

A put ka krajnjem cilju – rušenju duge dominacije najvećeg rivala Partizana – bio je sve samo ne lak. Posle blistavog ligaškog dela sezone 2013/2014, Zvezda je u polufinalu ABA lige doživela senzaciju – igračima su se u mlakoj atmosferi Arene stegle ruke, a Cibona je sa praktično dvojicom igrača (Blesingejmom i Šarićem) uspela da slavi. Dan kasnije Partizan je trojkom Nolana Smita izgubio od Cedevite, a Zvezda je potom iskoristila okolnosti – Cibona je kao šampion bila u velikim finansijskim problemima, pa se Zvezda kao prvi tim u ligaškom delu pridružila Cedeviti naredne godine u Evroligi.

Tako nije propalo ono pozitivno što je građeno cele te sezone – Zvezda nije prošla dalje u Evroligi, ali je ostvarila skor 4-6, da bi potom prošla do polufinala Evrokupa i tek tu je zaustavljena od Uniksa. U međuvremenu su na razočaranja navikli košarkaški navijači crveno-belih napokon počeli da veruju da postoji plan i počeli su da veruju čoveku koji sedi na klupi. Osećala se drugačija energija, u meču sa Budiveljnikom na tribinama je bilo više od 24.000 gledalaca. Uspeli su crveno-beli da osvoje i Kup, ali je Partizan predvođen briljantnim Bogdanom Bogdanovićem uspeo da očuva nadmoć u domaćim okvirima.

Uprava kluba povukla je pravi potez verujući u Radonjića, a bio je to uvod u sezonu 2014/2015. u kojoj je Zvezda konačno srušila Partizan u antologijskoj polufinalnoj seriji ABA lige. Nikola Kalinić i Čarls Dženkins bili su fenomenalni tokom cele serije, Markus Vilijams je odigrao najbolje kada je bilo najpotrebnije, Jović, Cirbes, Mitrović, Marjanović i ostali u direktnom okršaju savladali su veoma jak Partizan sa Mačvanom, Pavlovićem, Milutinovom, Milosavljevićem, Murićem… Posmatrana kao sudbonosna serija, ona zaista i jeste odredila tok narednih nekoliko sezona, a Zvezda je osvojila triplu krunu – Jadransku ligu, Superligu Srbije i Kup Radivoja Koraća.

Pogrešni potezi i promene u hodu

Photo by Marko Metlas/EB via Getty Images

Kažu da je teže ostati na vrhu nego do njega doći, a pred Crvenom zvezdom sada je bio baš takav zadatak. Ono najvažnije je obavljeno – produžena je saradnja sa Radonjićem, ostali su i Lazić i Cirbes, ali bilo je i odlazaka – Boban Marjanović otišao je u NBA, Čarls Dženkins preselio se u Milano, a veliki i neočekivani udarac bio je odlazak Nikole Kalinića, ponudu Fenerbahčea jednostavno je bilo nemoguće odbiti.

U ranoj fazi sezone problemi su se gomilali. Brojne povrede, promašena pojačanja, loša hemija u timu. Sofoklis Skorcanitis došao je sa velikom reputacijom, ali očigledno ne sa velikim motivom da se vrati tamo gde je nekad bio – mrzovoljan i na treninzima i na utakmicama i sa novinarima, nije pokazao mnogo. Gal Mekel je iza sebe imao solidno Svetsko prvenstvo sa Izraelom, činilo se da bi mogao na adekvatan način da se uklopi, ali prečesto je gledao lični učinak nauštrb tima. Najpošteniji u smislu pristupa bio je Rajan Tompson, momak koji je stigao iz Bamberga, ali najviši nivo košarke očigledno nije bio za američkog beka – na terenu je često delovao izgubljeno i, uprkos velikom trudu i nešto dužem strpljenju, za njega posle tri meseca više nije bilo mesta.

Promašilo se sa tri velika pojačanja, ni Stefan Nastić nije se mnogo bolje pokazao, povredili su se Dangubić i Tejić, pa su rešenja morala da se traže u hodu. Marko Simonović potpisao je dvomesečni ugovor, a tada 20-godišnji Marko Gudurić prekomandovan je iz FMP-a. Posle teške povrede Luke Mitrovića, bilo je jasno da Zvezda što pre mora da dovede četvorku. Izbor je bio sužen, ali je Zvezda izvukla lutriju sa Kvinsijem Milerom. Skorcanitisa je zamenio Zvezdin verni vojnik Vladimir Štimac, Mekela je trebalo da zameni Markus Vilijams, ali on je ponovio ranije disciplinske prestupe i ključevi tima uručeni su Stefanu Joviću.

Tim će se kompletirati tek sredinom sezone dovođenjem Tarensa Kinzija kao zamene za Tompsona i Vasilija Micića kao još jednog plejmejkera uz Jovića i Nikolu Rebića.

Turbulentan početak sezone

Giuseppe Cottini/EB via Getty Images

Rezultati u ABA ligi nisu bili loši, ali pobede su više bile posledica ne baš kvalitetnih direktnih suparnika nego Zvezdine lepršave igre. Lepršavost je zapravo bila poslednja reč kojom bi se crveno-beli dali opisati, došao je i poraz od Cedevite, a optimizam je nakratko vratila pobeda nad Strazburom 81:59 na otvaranju Evrolige. Bio je to okršaj u kojem je Zvezda “dobila“ Gudurića – već tada je pokazao osobinu da u ograničenim minutima uradi mnogo i pokazao je da uživa u važnim šutevima, što će crveno-belima mnogo značiti tokom te sezone.

Međutim, poraz od Olimpije u Pioniru doneo je novu glavobolju, uz spomenutu tešku povredu Mitrovića. Doveden je Miler, bilo mu je to prvo evropsko iskustvo, a debitovao je igrajući poslednjih nekoliko sekundi u novom bledom izdanju Zvezde u trijumfu nad Metalcem u Valjevu. U međuvremenu je Zvezda završila na -27 u Madridu, a najniža tačka te sezone dotaknuta je porazom od Himkija u gostima sa 91:53. Miler je delovao kao basketaš koji ume da igra, ali ipak samo basketaš.

Uprkos vrlo lošem početku, Zvezda je u prvom derbiju sezone savladala Partizan 92:77, ali crno-beli u toj fazi sezone nisu bili konkurentan protivnik. Skorcanitis je već bio prošlost, Mekel je u 9. kolu ABA lige sa MZT-om odigrao šest minuta i posle toga je tiho sklonjen dok njegov status napokon nije rešen tako da dobije novac za period koji je odigrao.

Koji dan pre toga Fenerbahče je lako slavio u Areni, poveo je sa 13:0, pitanje pobednika rešeno je već na poluvremenu, a navijači Zvezda nisu toliko bili nezadovoljni porazima koliko načinom na koji do njih dolazi. U tom trenutku Top 16 faza bila je misaona imenica.

Prekretnica i čudesni preokreti za plasman u Top 16

Jedna od omiljenih reči Dejana Radonjića jeste “specifičan“, navijači su se na taj račun šalili sa dobrom namerom, ali utakmica sa Bajernom u Minhenu zaista jeste dolazila u specifičnom trenutku. Tim je praktično iznova sastavljan u hodu, a išao je na noge ambicioznom projektu sa Svetislavom Pešićem na klupi. U ranoj fazi treće četvrtine Bajern je imao +8, ali Miler se polako navikavao na evropske odbrane i dobijao je obrise igrača koji će individualnim kvalitetom rešiti mnoge utakmice u Zvezdinu korist – ubacio je 22 poena i usput stigao da nasmeje publiku širom Evrope tražeći tajm aut dok je padao u aut.

Štimac je bio posebno motivisan protiv bivšeg tima, a crveno-beli su svih devet trojki ubacili u drugom poluvremenu – od toga Rebić i Simonović po tri u poslednjoj četvrtini. Pogađao je Simonović iz nemogućih pozicija, dvomesečni ugovor uskoro je produžen na celu sezonu koja će biti verovatno najbolja u njegovoj karijeri – za tri poena je šutirao 42,1% u Evroligi. A sve navedeno dobrim delom omogućio je Stefan Jović rekordom Evrolige od čak 19 asistencija.

Usledio je poraz od Strazbura, pre toga i onaj od Igokee, ali zatim i utakmica koja je obeležila tu sezonu i bila prekretnica na putu ka velikim uspesima. Pionir je goreo jer je došao aktuelni šampion Evrope Real Madrid. Činilo se da Zvezda nema šta da traži kada je Real sredinom treće četvrtine poveo sa 60:50, ali tada kreće Milerova simultanka – polaganje, trojka, još jedna trojka, tri bacanja za ekstazu u Pioniru. Radonjić je zbog neposlušnosti poslao Jovića u svlačionicu, ostatak meča igrao je Rebić, Cirbes je ubacio 15 poena u poslednjih šest minuta, a Gudurićevo zakucavanja overilo je spektakularni trijumf – 94:88.

Vera se vratila, tim se polako uigravao i stidljivo su se vratile priče o plasmanu u Top 16, samo koju nedelju pošto je Zvezda bila otpisana. Slično kao i u duelu sa Realom, Zvezda je imala -8 u duelu sa Himkijem u trećoj četvrtini, Šved je bio raspucan, ali nošeni krcatim Pionirom, crveno-beli se opet nisu dali. Cirbes je bio nezaustavljiv na niskom postu (ukupno 27 poena), Markusu Vilijamsu je to bila jedina prava utakmica u drugom mandatu, Gudurić je opet pogodio važnu trojku u završnici, a pobedu je overio Miler – prvo spektakularnom rampom na Todoroviću, a onda i zakucavanjem na drugoj strani. Kraj još jednog trilera – 96:91 za Zvezdu.

Poraz u Istanbulu od Fenerbahčea bio je očekivan, pa je za Zvezdu i za Bajern “biti ili ne biti“ bio okršaj u Pioniru u poslednjoj rundi. Bio je to meč još izraženijih preokreta nego prethodna dva u Beogradu. Fenomenalno su crveno-beli krenuli, imali +11 posle deset minuta, ali nisu nastavili u istom tempu. Pešićev tim marljivo se vraćao u meč, usledila je serija 12:2 u trećoj četvrtini na krilima Kej-Sija Riversa, da bi posle koša Savanovića na osam i po minuta do kraja na semaforu stajalo 56:67.

Međutim, herojskim šutevima Zvezda se vraća u igru. Cirbes pogađa pod košem, zatim Jović trojku “iz očaja“ iz velike daljine, da bi Gudurić prvo pogodio trojku uz faul, a onda još jednu posle neverovatnog dodavanja Lazića kada je delovalo da je akcija već propala. Sada je Bajernu ušla voda u uši, domaći su zaigrali još agresivnije u odbrani, Jović je dirigovao Zvezdinim timom (13 asistencija na kraju), hranio Cirbesa kao što je činio cele sezone, a na 50 sekundi do kraja Miler pogađa trojku iz ćoška kojom je utakmica definitivno prelomljena, na kraju 85:76 za erupciju u Pioniru!

 “Izgledalo je da smo izgubljeni, a sada slavimo prolazak u Top 16. Srećan sam zbog toga, ponosan sam na momke, napravljen je dobar ambijent i posle treće sezone već može da se govori o sistemu – igrači koji su bili tu daju ono što se očekuje, igrači koji dolaze se brzo adaptiraju, kao sada Kvinsi. Treća sezona u Evropi sa mnom, treći put fantastični rezultati. Prva sezone polufinale Evrokupa, prošle sezone Top16, a sada još veći rezultat po mojoj proceni“, rekao je Radonjić posle trijumfa nad Bajernom.

U drugom delu čitaćete o ključnim utakmicama koje su donele plasman među osam najboljih timova Evrope, kao i o seriji sa CSKA i osvajanju ABA lige.