JJ – povukla se bez pompe, a pompu je zaslužila

Getty Images/Matthew Stockman

Emotivna i često dramatična na terenu, iskrena i harizmatična u komunikaciji s novinarima, Jelena Janković sa pozornice je otišla tiho, bez zvanične objave o povlačenju. Iza nje je ostala velika karijera, višespratna torta raznih ukusa na čijem vrhu ipak nedostaje jagodica, Gren slem titula.

Godine 2008. u Melburnu je u prvom kolu gubila od Tamire Pašek sa 5:1 u trećem setu. Imala je tada mlada Austrijanka dve vezane meč lopte u narednom gemu, tri ukupno, a Jankovićeva je u meču koji je trajao duže od tri sata nekako ipak slavila sa 12:10 u trećem setu. Na tom turniru savladala je i Serenu Vilijams, ispala je u polufinalu od Marije Šarapove, ali bio je to početak puta koji će je učiniti prvom teniserkom sveta.

Uzbudljivi mečevi sa mnogo preokreta poput tog sa Pašek bili su Jelenin zaštitni znak – iskopala bi sebi rupu, zatim bi se nekako dočepala površine i, kada bi bila u ciljnoj ravnini, nešto bi se opet zakomplikovalo. I tako ukrug, uglavnom nije bilo lako biti navijač Jelene Janković, ali njeni navijači apsolutno nikada nisu mogli da kažu: “Pogledaj je, ni ne trudi se“. To je rečenica koju je svako bar nekad uputio omiljenom teniseru/teniserki ili timu za koji navija, ali sa Jankovićevom to nije bilo moguće – Jelena je draga svima onima koji strast smatraju inherentnim delom sporta.

“JJ je meni mnogo pomogla u početku moje karijere, uvek je delila savete nesebično. Pozitivno je tvrdoglava i to joj je sigurno pomoglo da postigne tako vrhunske rezultate. Kod nje nije bilo ‘ne može’. Kad smo igrale dubl, uvek je pokušavala još i još, to sam izuzetno poštovala jer pokazuje istrajan karakter“, kaže za Sport klub Aleksandra Krunić i dodaje:

“Svako od nas ima faze na terenu kada kuka, širi rukama itd. Jelena, čak i kad je pokazivala govorom tela da ne može ili se nervirala, uvek je posle toga govorila da nema veze i ‘hajdemo’, ‘idemo sad brejk’ i slično“.

U svom zenitu Jankovićeva je bila fizički besprekorno spremna, pa je i protivnicima sa najmoćnijim udarcima bilo teško da je probiju – Serenu je dobila četiri puta u 14 međusobnih okršaja, dok sa Venus ima skor 6-6. Jelenina bekhend paralela bila je jedan od najlepših prizora u tenisu, pogotovo kada protivnicu uhvati na pogrešnoj nozi, volela je da koristi drop šot i volela je da razmišlja na terenu.

Osvojila je Vimbldon u miksu 2007. godine sa Džejmijem Marijem, imala je i dve titule u dublu, a u singlu je osvojila 15 WTA trofeja uključujući onaj u Rimu 2007. i 2008. godine, kao i Indijan Vels 2010.

Najvažniji meč u karijeri igrala je u finalu US opena 2008. i odigrala ga je – junački. I danas tvrdim da bi Jankovićeva pobedila bilo koga drugog osim Serene Vilijams u tom finalu. Bilo je to Jelenino prvo Gren slem finale, ali ne računajući sami početak, nije pokazivala ni najmanje znake straha, naprotiv, igrala je najbolju sortu svog tenisa – stizala nemoguće lopte i nije se plašila da iskoristi priliku za kontru kada bi se ukazala. U drugom setu na Serenin servis imala je tri vezane set lopte, na trećoj i inicijativu u poenu, tada je bio jedan od retkih trenutaka kada je oklevala, a sa najvećom svih vremena i to je dovoljno. Na 5:4 je JJ servirala za set, propustila još jednu set loptu, a na kraju je izgubila sa 6:4, 7:5.

Prethodno je u avgustu već provela jednu sedmicu na prvom mestu WTA liste, a tron je povratila do kraja godine i ukupno je 18 nedelja provela kao najbolja teniserka sveta. Posle tog finala sa Serenom bio sam siguran da će i Gren slem titula doći, ali to se nije desilo.

U naredne dve godine konstantno je bila u Top 10, a lično najviše žalim za Rolan Garosom 2010. godine – tada je Jankovićeva dogurala do polufinala, a da pri tom nije potrošila količinu energije sebi svojstvenu. Ipak, potpuno je zakazala i izgubila od Samante Stosur sa 6:1, 6:2, da bi Australijanka u meču za trofej bila poražena od Italijanke Frančeske Skjavone.

Pre finala US opena, Jankovićeva je četiri puta stizala do polufinala na Slemovima, a najbliža finalu bila je 2006. godine takođe u Njujorku – vodila je 6:4, 4:2 i imala gem loptu u duelu sa Enan, ali posle rasprave sa sudijom nije osvojila niti jedan gem. U Parizu 2007. godine u polufinalu bolja je bila Žistin Enan, u Melburnu 2008. Šarapova, a na Rolan Garosu te sezone Ana Ivanović.

Posle čuvenog finala sa Serenom samo je još te 2010. godine u Parizu Jankovićeva bila tako blizu. Zapravo, jedino je još na Rolan Garosu 2013. godine uspela da dogura do Gren slem četvrtfinala (izgubila je od Šarapove 0:6, 6:4, 6:3). Koji su tome razlozi? Koliko god to možda zvučalo kao izgovor, povrede su jedan od najvećih – bilo je onih bizarnih kada je stala na loptu i iskrenula skočni zglob ili kada joj je pukao mišić dok je podizala torbu, ali delom je za njih Jelena i sama kriva – njen borbeni karakter i “glavom kroz zid“ stav imali su i negativne posledice, u brojnim intervjuima govorila je kako je ponekad previše igrala, kako se prerano vraćala na teren posle problema i kako “nije slušala signale svog tela“.

“Sigurna sam da je mogla još nekoliko godina da bude u samom vrhu da ju je telo slušalo kako je ona navikla, ali svako od nas doći će u situaciju gde noge više nisu tako brze i gde se više tako brzo ne regenerišemo. Mislim da je nju samo to moglo da zaustavi s obzirom na to da je uvek bila veliki radnik na terenu i da je imala ambicije da postigne što je više moguće“, naglašava Krunićeva.

Sandra Mu/Getty Images

Van terena Jelena je prirodna, iskrena i uvek spremna da se našali na svoj račun. Mečeve je detaljno analizirala, a poslednjih godina naročitu frustraciju kod nje proizvodilo je baš to što joj telo nije dozvoljavalo da zamišljeno sprovede u delo.

“Kad završim karijeru, prvo što ću da uradim jeste da se odmorim – namučena sam i napaćena duša, ha-ha-ha“, napisala je svojevremeno u blogu za Sport klub.

Poslednji zvanični meč odigrala je još na US openu 2017. godine. Nije objavila povlačenje, ali otišla je bez pompe, pompe koju je zaslužila jer imala je karijeru vrednu poštovanja i divljenja.