Novakovih 5: Sve je počelo davne 2008. godine

ATP 12. nov 202012:35
Getty Images/China Photos

U nedelju počinje ATP finale u Londonu, a Novak Đoković juri šestu titulu, čime bi se izjednačio sa Rodžerom Federerom po broju trofeja na završnom turniru.

Povezano

Do sada je Novak pet puta slavio – 2008. kao u tom trenutnu izuzetno važan pehar, a onda i superiornost u periodu 2012-2015. Igrao je Đoković još dva puta u finalu.

Dolazak na veliku scenu (2008)

Na svom debitantskom učešću u Šangaju 2007. godine Đoković je doživeo sva tri poraza, ali već u narednoj sezoni osvojio je, uz Australijan open, najveći trofej u dotadašnjoj karijeri.

Više puta je Novak isticao koliko mu je značila ta titula u Šangaju i koliko ga je katapultirala ka vrhu svetskog tenisa.

Grupu je Đoković završio sa dve pobede i porazom – savladao je Nikolaja Davidenka 7:6, 0:6, 7:5, izgubio je od Žo-Vilfreda Conge 1:6, 7:5, 6:1, dok je u dva seta bio bolji od Del Potra (7:5, 6:3).

U polufinalu je u maratonskom meču dobio Žila Simona sa 4:6, 6:3, 7:5, da bi u finalu ponovo pao Davidenko, sada ubedljivije sa 6:1, 7:5 uprkos tome što Novak na 5:4 prvobitno nije uspeo da odservira za meč.

Delovao je Novak fizički iscrpljeno na trenutke na putu do titule, ali mladost i mentalna snaga nosili su ga do trofeja.

Ono finale sa Federerom (2012)

Getty Image/Matthew Lewis

Nedavno je u razgovoru sa Pitom Samprasom izdvojio Đoković upravo 2012. godinu kao najdražu, pogotovo zbog finalnog okršaja sa Rodžerom Federerom – 7:6 (8-6), 7:5.

U prvom setu je spasao Novak set loptu, u drugom je Federer servirao za izjednačenje – nije bilo dovoljno, a na meč lopti srpski teniser proizveo je antologijski trenutak.

Prethodno je u polufinalu pao Huan Martin del Potro sa 4:6, 6:3, 6:2, a i u grupi je Đoković imao maksimalni skor – pobede nad Endijem Marijem (4:6, 6:3, 7:5), Tomašom Berdihom 6:2, 7:6 (8-6) i Congom 7:6 (7-4), 6:3.

Tako je započela Đokovićeva dominacija koja je trajala četiri godine.

Pali najveći rivali (2013)

Završni turnir jedna je od retkih titula koja nedostaje Rafaelu Nadalu, a te 2013. godine savladao je Federera u polufinalu. Ipak, u finalu ga je zaustavio Đoković sa ubedljivih 6:3, 6:4, a prethodno je u polufinalu Novak dobio Stana Vavrinku takođe prilično lako – 6:3, 6:3.

Ponovo je u grupi Đoković bio maksimalan, mada je sva tri duela dobio u tri seta – dobio je Del Potra sa 6:3, 3:6, 6:3, Federera sa 6:4, 6:7 (2-7), 6:2 i Gaskea sa 7:6 (7-5), 4:6, 6:3.

Trijumfi 2012. i 2013. godine bili su dodatno značajni jer je Novak tih sezona osvajao „samo“ jednu Slem titulu, na Australijan openu. Bio je to ujedno i fantastičan kraj godine u kojoj je Đoković dobio poslednja 22 meča na Turu, a potom i još dva u finalu Dejvis kupa sa Češkom.

Dominacija i antiklimaks na kraju (2014)

Getty Images/Julian Finney

Đoković je opet bio veliki favorit, a u grupi je bio nemilosrdan – dobio je Vavrinku sa 6:3, 6:0, Berdiha sa 6:2, 6:2 i Čilića sa 6:1, 6:1.

U polufinalu jeste izgubio set, ali nije bilo mnogo neizvesnosti u meču sa Keijem Nišikorijem – 6:1, 3:6, 6:0.

Željno se iščekivali veliko finale sa Rodžerom Federerom, ali Švajcarac nije zbog povrede bio u stanju da izađe na teren. U polufinalu je do kasno uveče igrao i pobedio zemljaka Stana Vavrinku 4:6, 7:5, 7:6 (8-6) i nije stigao da se oporavi za veliko finale.

Bio je Novak veliki favorit – nije to bila titula na način na koji je Đoković zamišljao, ali svejedno više nego zaslužena.

Nadal, pa Federer (2015)

Počeo je Novak takmičenje porazom od Rodžera Federera 7:5, 6:2, ali je plasman u polufinale obezbedio trijumfima nad Tomašom Berdihom 6:3, 7:5 i Keijem Nišikorijem 6:1, 6:1.

Bio je to uvod u maestralnu Đokovićevu završnicu. Prvo je pobedio Nadala 6:3, 6:3, Španac je posle rekao da je „neverovatno to što Novak radi, nepobediv je“, a tim trijumfom srpski teniser izjednačio je u međusobnom skoru sa Špancem na 23-23.

Za kraj možda i najbolje sezone u istoriji tenisa Novak je ostavio najslađe – pobedio je čoveka koji ga je jedini te godine savladao dvaput (Sinsinati, grupa u Londonu), pao je Federer sa 6:3, 6:4 za nestvarni 11. trofej te sezone.

Još dvaput je posle Đoković igrao finale – 2016. godine je bio neprepoznatljivo ravnodušan u finalu i izgubio je od Endija Marija 6:3, 6:4 u meču koji je direktno odlučivao o mestu broj jedan na kraju godine, da bi 2018. bolji bio Aleksander Zverev sa 6:4, 6:3.

Da li je vreme za Novakov šesti trofej?