Porazi Đokovića i Nadala: Prozor u 2021. ili ne?

ATP 23. nov 202017:00
Getty Images/Clive Brunskill

Novak Đoković vodio je sa 4-0 u taj brejku odlučujućeg seta u duelu sa Timom. Rafael Nadal servirao je za pobedu nad Medvedevom. Moglo se lako dogoditi da pobedi makar jedan od njih, ali to ne bi promenilo suštinu koja glasi – Đoković, Nadal (i Federer) više nisu favoriti u mečevima sa mlađima.

Clive Brunskill/Getty Images

Pred početak ove sezone bio sam uveren da ćemo gledati jednu od najboljih sezona u istoriji. Đoković i Nadal su još dovoljno blizu svog vrhunca, Tim je izrastao u vrhunskog tenisera, mlađi sve jače nadiru i nemaju strahopoštovanje prema starijima, a iza brda se već valjaju još mlađi od njih predvođeni recimo Sinerom.

To je trebalo da nam ponudi recimo Gren slem četvrtfinala na nivou nekadašnjih finala ili polufinala, recimo duel Tima i Nadala na Australijan openu. Međutim, uz sve što se dešavalo u 2020, nije bilo realno tražiti kontinuitet i kvalitet tog tipa, ali ATP finale u Londonu pružilo nam je prozor u blisku budućnost.

Tim već ima 27 godina i ne može se svrstati među mladu generaciju, ali tek je dostigao svoj zenit koji će, u skladu sa njegovom fizičkom spremom i radnim navikama, sigurno dugo potrajati. Stepenike nije preskakao, taktički je sporo sazrevao, ali sada je u cvatu. Bira bolja rešenja i strpljiviji je, menja pozicije na riternu i izbor udaraca u zavisnosti od suparnika i podloge (recimo, u Londonu sa niskim odskokom je mnogo koristio slajs), bekhend je sposoban da mu izdrži mnogo jači pritisak, čak je postao i oružje iznenađenja, a servis je raznovrsniji i konstantniji.

Povezano

I, ono što toj celini daje glazuru i dodatni smisao, u glavi je jak kao bik. Da, stegnuće se i biće nervozan kao bilo koji teniser u istoriji, ali više ne poklanja ništa i nikome. Ima li ilustrativnijeg primera od trećeg seta duela sa Đokovićem? Veliki broj tenisera potpuno bi potonuo posle propuštene četiri meč lopte, a Tim ne samo da to nije učinio, već je uspeo da održi korak sa Novakom čiji je treći set tog duela bio možda i najbolji na turniru.

Čitao je Đoković servise Tima mnogo bolje i terao ga da zarađuje poene sa osnovne linije i sa više rizika, što je ovaj i činio, čak se nije suočio sa brejk loptom u tom delu igre. A onda je i drugu godinu u nizu bio hrabriji od Novaka u taj brejku, čiji je Đoković kralj poslednjih godina.

Medvedev puni 25 godina u februaru – posle spektakularnog drugog dela 2019, pad je bio očekivan, tzv. „mamurluk godine posle proboja“. Međutim, Danil se otreznio za kraj žurke. Osvojio je titulu u Parizu, a i u Londonu je pokazao u punom sjaju osobinu koja sublimira sav njegov kvalitet – prilagodljivost. Iako mu tehnika udaraca nije lepa za oko, naročito ne forhend, upravo je Rus taj koji mečevima daje nepredvidljivost, koji bez mnogo muke menja taktiku, ali i svojom igrom tera druge da mu se adaptiraju. To rađa izvanredne duele kao što su bili onaj sa Nadalom u polufinalu i sa Timom u finalu.

#related-news_0

Od svih mlađih Medvedev je najskloniji produženom gubitku koncentracije – to ga je umalo koštalo pobede nad Nadalom (opet u Londonu), a i u finalu su nijanse odlučivale, sredinom drugog seta Tim je promašio zicer na brejk lopti. Ali upravo u tom drugom setu i do kraja meča opet je do izražaja došla Danilova sposobnost da igra tri meča u jednom. Ostao je miran uprkos tome što nije realizovao mnogo brejk lopti, zaželeo je nešto da promeni, prišao je liniji i samo gledao kako da se dokopa mreže.

U fudbalu postoji nešto što se zove „heat map“, time se pokazuje na kojim mestima na terenu je igrač koliko vremena proveo – „heat map“ Medvedeva ide od pet metara iza linije do mreže, svugde je. Na kraju, osvojio je 38 od čak 48 poena na mreži, 13 od 16 kada je igrao servis-volej (6-7 posle drugog servisa!), a u drugom setu je 44% svojih poena osvojio na mreži.

Uz to, Medvedev ima onu neobičnu vrstu harizme koja se ne vidi na prvi pogled. Nisam siguran da li je „harizma koja se ne vidi na prvi pogled“ oksimoron, ali i sama igra Rusa je oksimoronska – praktično dvometraš koji komotno živi metrima iza linije i ne dozvoljava da bude probijen. I koji, kao što smo rekli, u svom arsenalu ima bezbroj rešenja, uživanje je gledati kako razmišlja na terenu, u tome mi čak ima i nečeg marijevskog. A još od US opena na kojem se svađao sa publikom ustanovio je svoj trend – slavi tako što ne slavi, primetili ste možda to posle trijumfa nad Timom.

„Odlučio sam tada u Njujorku da to bude nešto posebno, da to bude moj stil. Mislim da sam prvi teniser koji to radi, video sam da neki fudbaleri ne slave golove. Ja ne slavim pobede. To je moj zaštitni znak i sviđa mi se“, rekao je uz osmeh Medvedev.

Postao je četvrti teniser u istoriji koji je na istom turniru dobio trojicu najboljih na svetu – posle Bekera (Stokholm 1994), Đokovića (Montreal 2007) i Nalbandijana (Madrid 2007).

Getty Images/Clive Brunskill

#related-news_0

U O2 Areni Tim i Medvedev su bili u prvom planu, i to zasluženo, ali daleko od toga da su jedini. Andrej Rubljov imao je sezonu sa 40+ pobeda, Stefanos Cicipas razmišlja kao šampion i lično očekujem da bude odličan u sledećoj sezoni, nad Aleksanderom Zverevom jeste znak pitanja zbog privatnih problema, ali rad sa Davidom Fererom korak je u pravom smeru. Oni će sigurno biti u igri za velike trofeje, razumno je pretpostaviti da će iskorak napraviti i neki u grupi Šapovalov, Ože-Alijasim, Beretini, Hačanov, Ćorić, i uz još nekog ko će iznenaditi, što je slučaj gotovo svake godine, biće široko tenisko bojno polje.

Da li to znači kraj Velike trojke? Apsolutno ne. Đoković i Nadal osvojili su po jednu Gren slem titulu ove sezone, Novak i dva Mastersa – uostalom, i dalje su broj jedan i broj dva. Ipak, prošlo je vreme kada su se pobede protiv ostalih mogle unapred upisivati i ostvarivati bez mnogo stresa – sada je svaki duel sa gorespomenutima „na krv i nož“.

Postoje dva faktora koja su i dalje na strani Đokovića i Nadala (nad Federerom je ipak znak pitanja posle godinu dana pauze) – konstantnost i iskustvo. Sa aspekta konstantnosti Tim im je najbliži, dok ostali i dalje imaju produžene periode padova i nije čudo ako ispadnu baš rano na Slemu – pitanje je da li će tu vrstu kontinuiteta ikada i uspeti da ostvare ili ona ostaje rezervisana za trojicu najvećih svih vremena.

REUTERS/Toby Melville

#related-news_0

 Prednost u iskustvu se tanji, ali i dalje je prisutna i najočiglednije se manifestuje u završnicama Gren slem turnira. To je možda i poslednja uporište koje mlađi makar privremeno nisu uspeli da osvoje u direktnom okršaju. Ako je suditi po kvalitetu finalu US opena između Tima i Zvereva, ne bi ni sada da nije bilo Đokovićeve diskvalifikacije. Mada, Tim je bio jako blizu u Australiji protiv Đokovića, baš kao i Medvedev u finalu US opena 2019. godine sa Nadalom.

Đoković u 34. i Nadal u 35. godini i dalje igraju na vrhunskom nivou i tvrđavu neće lako predati. Odbrana će biti žestoka, ali i napadi su sve žešći – gde god i kako god da pukne, uživaće oni koji tenis vole.

„Dokazali smo da možemo da igramo sa legendama i da ih pobeđujemo na najvećom turnirima. Velika trojka će se i narednih godina boriti za svaki veliki trofej, ali doći će i vreme kada će se oni povući – za tri, četiri, pet godina. Mislim da dolaze uzbudljiva vremena za tenis“, kaže Tim.

Čekamo 2021.