Rajaković: Jokić je sa razlogom najbolji centar u NBA

Print screen/SK

Trener u stručnom štabu Finiks Sansa Darko Rajaković govorio je u „Give & Go“ podkastu Sport kluba o svom angažmanu u NBA, utiscima iz tekuće sezone i razlikama u sistemima rada u Evropi i Sjedinjenim Državama.

Dobro smo, koliko u ovoj situaciji možemo da budemo dobro. Ceo svet oko nas je u nekom ludilu. Krizna je situacija i teško je i u Arizoni, i u Americi, kao i u celom svetu, ali mi smo u principu dobro. Po završetku sezone ostali smo u Finiksu, ne znajući šta će sledeći dan ili sledeća nedelja doneti. Razmišljali smo o povratku u Srbiju, međutim, dok smo videli šta će se dešavati ovde, već su svi letovi bili suspendovani. Još postoji ta neizvesnost oko sezone i povratka na posao, tako da smo na kraju ostali ovde, kod kuće. Lepo je vreme, sunčano je, što je i za očekivati u Arizoni“, istalao je Rajaković.

Povezano

Upitan kako je prošla sezona i kako je zadovoljan učinjenim, rekao je:

Ovo je prva sezona. Neću da kažem da je gotova, još se nadamo da ćemo da se vratimo i da ćemo igrati još. Nadamo se da ćemo se vratiti i da ćemo uspeti da izborimo plej-of već ove godine. Situacija je jako interesantna i jako dobra za mene ovde, u Finiksu. Tim je jako mlad, mlada organizacija, menadžment kluba, svi su mladi i puni energije. Posle sedam godina provedenih u Oklahoma Sitiju, tražio sam gde ću moći da budem deo ‚ribilta‘, ponovnog dizanja tima i to je bio Finiks. Meni je bilo potrebno iskustvo, kako raditi sa timom koji nije plej-of tim, kako razvijati te momke i kako doći do plej-ofa. Mi smo napravili velike korake već ove prve godine i pored toga što smo imali suspenzije i povrede sa kojima smo se suočavali cele sezone. I pored toga smo držali neki intenzitet i identitet ekipe koju smo želeli da imamo. Mi smo odigrali mislim 75 utakmica do sada i upisali smo već 26 pobeda, što je veliki korak u odnosu na prethodne sezone. To još nije ono što mi želimo i ne zadovoljavamo se time. Želimo da napravimo još veći korak napred, želimo da napravimo tim tokom leta, da razvijemo te mlade momke koje imamo u ekipi i da stvorimo tim koji će se boriti za plej-of i ne samo to, već da u plej-ofu napravimo nešto ozbiljno. Svi smo jako motivisani. Odličan stručni štab, mladi tim, mlade zvezde u razvoju, tako da je jako dobra situacija“.

Rajaković, koji je dugo radio u mlađim kategorijama Crvene zvezde, kao i u Razvojnoj ligi, istakao je da se sistem rada u mlađim kategorijama na evropskom i severnoameričkom kontinentu veoma razlikuje.

Često je taj srednjoškolski sport u Americi takav da recimo profesor istorije, kome je potreban ekstra novac, digne ruku i kaže: ‚Ja ću da budem trener košarkaške ekipe‘. Pročita dve knjige, posluša par stvari i trenira te talentovane momke. U Evropi, Srbiji, bivšoj Jugoslaviji, najvećim košarkaškim silama, u velikim klubovima, u većini sredina, treneri su profesionalci, koji rade samo to. Sistem igre, košarkaška pravila, ulaganje u mlade igrače, mislim da je na jako visokom nivou u Evropi. Ono što nedostaje Evropi je fizički talenat koji momci u Americi imaju. Kad govorim o Americi, govorim o deset miliona registrovanih košarkaša, što je više nego što mi imamo stanovnika u Srbiji. Pa ipak, kad igramo svetsko prvenstvo do 17 ili 19 godina, mi idemo da ih pobedimo. I sa seniorskom reprezentacijom idemo da ih pobedimo. To govori o kvalitetu rada sa mlađim igračima, ali i o samom mentalitetu, kako mi vidimo košarku u Srbiji i u Evropi“.

Prethodnog leta bio je deo stručnog štaba reprezentacije. Tadašnji selektor Saša Đorđević rekao je da se spremao za potencijalni duel sa Amerikancima, te je želeo da u stručnom štabu ima što više iskustva iz NBA.

Velika je razlika između NBA i FIBA takmičenja. Na prvoj utakmici koju smo igrali posmatrao sam sudije i neverovatno je koliko više kontakta je dozvoljeno i koliko se grublje igra. U NBA su se u poslednjih pet do sedam godina pravila mnogo promenila, da bi se zaštitili igrači. Neuporedivo manje je kontakata dozvoljeno, ni u jednom trenutku ne smeš da staviš dve ruke na igrača. U tom slučaju se automatski svira faul. To je bila prva značajna razlika koju sam uočio. Kada sudija nešto sudi u NBA i kada je prekid igre, najnormalnije možeš da priđeš i da pitaš zašto to i da porazgovaraš sa njim, dok je ovde to nemoguće. Ja sam pokušavao da popričam sa jednim sudijom, da bi Neša Ilić pritrčao, uhvatio me i rekao mi da ne pričam sa njima. Vrlo brzo sam morao da se vratim na način razmišljanja karakterističan za evropsku košarku. Što se postavke igre tiče, pratio sam našu reprezentaciju i sistem Saleta Đorevića. Samo sam želeo da u tom sistemu doprinesem koliko god mogu. To je sistem koji traje godinama i koji je davao rezultata, moja uloga nije bila da menjam bilo šta. Želeo sam maksimalno da pomognem Saletu, stručnom štabu i igračima da to funkcioniše na najbolji mogući način. Što se duela sa Amerikancima tiče, to je bio čudan meč. Bez obzira što je to bila utakmica za peto mesto, drago mi je što su momci izašli iz nje na pravi način angažovano i borbeno“, naglašava Rajaković.

Igra centara se značajno promenila u najjačoj ligi sveta u poslednjih nekoliko godina. Upitan koliko se promenio i trening, 41-godišnjak je rekao:

Ono što se promenilo je da je analitika uzela maha i da većina NBA timova ima vođstvo ljudi koju u nju zaista veruju. Oni to dosta prenose na trenere, koji poštuju te principe. Kada gledaš Hjuston Rokitse, svi njihovi šutevi su šutevi za tri poena, ili šutevi u reketu. Vrlo malo šuteva je u zoni između, za dva poena. Matematika je jednostavna – procenti šuta su mnogo veći na obruču. Tako dolaziš i do linije slobodnih bacanja. Trojke imaju svoju vrednost. Ti treba da šutiraš 50 odsto za dva poena sa nekog penala da bi to bilo 33 odsto, što je slab šut za tri poena. Analitika je mnogo uticala na to i samim tim šutevi, koji visoki igrači proizvode, često su poluhorozi iz neke neefektivne zone. E sad, postaviću kontra pitanje – šta se dešava ako se pojavi Šekil O‘Nil? Uvek to dolazi od igrača. Mislim da u ovom trenutku nema dominantnog centra kome ćeš da daš loptu i da kažeš: ‚To će biti koš ili faul‘. Kada se bude pojavio novi Šekil O‘Nil, onda će se stvari vratiti na staro. Trening za visoke igrače se definitivno dosta promenio i od njih se traži da dodaju loptu, da je spuste u dribling, da šutnu, da rašire igru, da budu spremni da rolaju, da budu u šort-rolu – da rade više stvari, kao bekovi. Nikola Jokić je fantastičan primer za to. On je prototip modernog centra. Nije bez razloga jedan od najboljih centara, ako ne i najbolji centar u ligi“, istakao je Rajaković.

„Give & Go“ podkast sa Darkom Rajakovićem možete da pogledate od 16 časova na SK1.