Alonso – škola Madrida, diploma Firence, master Londona

Skener 5. feb 20171:25 > 6:59
Getty Images/Clive Rose

Kada je Antonio Konte po dolasku na Stamford Bridž zadužio klupsku kasu za 24 miliona funti, koliko je trebalo platiti Fiorentini za Markosa Alonsa, verovatno nije bilo tog navijača Čelsija koji se nije počešao po glavi i zapitao: "Hm, Markos Alonso... Odakle mi je poznato to ime?"

Oni koji pažljivije prate dešavanja u ostrvskom fudbalu mogli su i bez pomoći „Gugla“ da povežu Španca zvučnog prezimena (koji nije ni u kakvom srodstvu sa Liverpulovim Alonsom) sa ekipama Boltona i Sanderlenda. 

Šta se desilo sa ovim momkom pa je iz klubova koji se bore za opstanak u Premijer Ligi stigao do dresa Čelsija?

Najjednostavniji odgovor bio bi – geni. Markos je već treća generacija fudbalera u svojoj porodici. Familija Alonso vuče fudbalske korene iz Santandera, gde je 1933. godine rođen Markos Alonso Imaz, defanzivac koji je osam godina nosio dres madridskog Reala, i to u zlatnom periodu Puškaša i Di Stefana (1954-1962). Zabeležio je dva nastupa za nacionalni tim Španije.

Njegov sin, Markos Alonso Penja krenuo je očevim stopama, u rodnom Santanderu je igrao za Rasing, a tokom 80-ih sa velikim uspehom nosio je dresove druga dva velikana – Atletiko Madrida i Barselone. Za špansku reprezentaciju je ovaj krilni napadač igrao 22 puta.

Porodično ime Markos ostaje neraskidivo vezano za fudbal zahvaljujući momku rođenom 28. decembra 1990. u Madridu.

U Realu, gde se proslavio njegov deda, prošao je kompletnu omladinsku školu i 2008. stigao do rezervnog tima, odnosno „Kastilje“. 

Tadašnji trener Reala Manuel Pelegrini uočio je potencijal u mladom igraču, priključio ga prvoj ekipi i na gostovanju u Santanderu (sudbina je čudo) pružio 19-godišnjem Alonsu priliku da debituje. Ušao je u igru u 90. minutu umesto Gonzala Iguaina. 

To će ostati njegov jedini nastup za „Kraljevski klub“. Već u julu 2010. godine Alonso prelazi u Bolton. Tu je za dve sezone odigrao svega devet ligaških mečeva, i tek će ispadanjem kluba u Čempionšip dobiti priliku da konačno dokaže da „iver ne pada daleko od klade“.

Getty images/Michael Steele

Dobrim igrama u nižem rangu engleskog fudbala nije zapao za oko premijerligašima, već italijanskoj Fiorentini. Odbio je produžetak saradnje sa Boltonom, zahvalio se i uputio na Apenine.

Put će ga ipak na kratko vratiti na Ostrvo, gde drugi deo sezone 2013/2014 provodi na pozajmici u Sanderlendu kod Gustava Pojeta. 

Već tada se videlo da je potpuno sazreo za Premijer Ligu, na debiju protiv Mančester Junajteda u polufinalu Liga Kupa poneo je priznanje za igrača meča. „Crne mačke“ su izbacile Junajted, a kasnije na čudesan način izborile opstanak u PL. Sada jedan od najstandradnijih igrača u svojoj ekipi, Alonso je mogao da bira – da li da ostane u Engleskoj, ili se vrati u svoj matični klub?

Getty images/Giuseppe Bellini

Izabrao je Firencu i povratak u italijanski fudbal. Znali su na „Artemio Frankiju“ da im ovakav tip igrača može biti moćno oružje. Visina od 188 centimetara omogućavala mu je dominaciju u vazduhu, gde se tradicionalno niski bekovi Serije A nisu mogli nositi s njim, ali je igra u napadu ono što će ga učiniti jednim od najboljih spoljnih igrača u ligi.

Čudesan spoj Đorđa Kjelinija iz mlađih dana i Roberta Karlosa iz najboljih dana pokazao se dragocenim za Fiorentinu, gde je Alonso mogao da igra ofanzivnog levog beka u formaciji 3 – 5 – 2, ili pak krilnog beka u još ofanzivnijoj 3 – 4 – 3 varijanti.

Osim odličnog ubacivanja iz drugog plana i konstantne pretnje po gol, Alonso je spisku svojih kvaliteta dodao i sjajno izvođenje prekida. 

Nakon što je diplomirao u Firenci kao jedan od najboljih „studenata“ u klasi, mladom i perspektivnom Špancu otvorili su se novi putevi. Bio je kompletan fudbaler, spreman za transfer karijere i odlazak na „master“ studije u Londonu. Nekadašnji učenik Reala viđen je kao deo novog projekta u Čelsiju, čiji je vođa Antonio Konte.

Trebalo je da „Plavci“ dožive debakl na gostovanju Arsenalu kako bi Konte konačno uvideo da se nešto u njegovm sistemu pod hitno mora menjati.

Bio je to dan kada je rođen novi Čelsi. Prebacivanjem Aspilikuete na mesto štopera, selidbom Branislava Ivanovića na klupu i uvođenjem Alonsa i Mozesa na spoljne pozicije, Konte je stvorio nezaustavljivu mašineriju.

Dobro došli u sadašnjost. Subota, četvrti februar. Gol koji je Markos Alonso postigao u 13. minutu derbija sa Arsenalom je njegov već četvrti u sezoni. Sigurnim trijumfom Plavci odlaze na 12 bodova ispred gradskog rivala. Toliko su se stvari promenile od utakmice na Emirejtsu, od tog 55. minuta kada je Alonso ušao u igru umesto Seska Fabregasa. 

Markos Alonso Mendoza bio je ta karika koja je nedostajala šampionskom projektu Čelsija. Ostaje još samo poziv selektora, pa da i treća generacija porodice Alonso obuče dres reprezentacije Španije…