Trenerski magovi (V): Pedantni naučnik iz Kijeva

Skener 20. jul 202016:23 > 16:28
Alexander Hassenstein Getty Images Sport

Život velikog Valerija Lobanovskog je priča o sportskom, filozofskom, naučnom radu, stremljenju ka perfekciji, izuzetnoj posvećenosti i konstantnom učenju i napredovanju...

Jedan od najvećih fudbaslkih umova radio je u vreme represivnog sovjetskog režima, ali to ga nije sprečilo da bude u toku sa modernim trendovima, neki kažu i ispred svog vremena.

Među prvima je uveo pojam fitnesa i zdrave ishrane u fudbal. Bio je među pionirima totalnog fudbala, predviđao je da će „univerzalnost“ igrača postati ključan pojam u ovoj igri.

Oni koji su radili sa njim opisuju ga kao velikog psihologa.

Važno je poznavati svakog igrača, njegovu ličnost i karakter. Sa nekima možete biti strogi, sa nekima ne, a preduslov za to je da poznajete njihov karakter. Važno je znati koje dugme pritisnuti kako biste iz svakog igrača izvukli korist“, objasnio je u jednom intervjuu.

Lobanovski iz igračkih dana bio je ubitačno levo krilo i golgeter, jedan od predvodnika kijevskog Dinama u osvajanju istorijske titule 1961. Prvi put je šampion Sovjetskog saveza bio klub koji ne dolazi iz Moskve.

Lobanovski iz trenerskih dana bio je čovek od nauke, inovator koji se nije oslanjao samo na fudbalsko znanje.

Okupio je tim sposobnih ljudi, stručnjaka iz različitih sfera. Najvažniju ulogu među njima imao je Anatolij Zelencov sa Kijevskog instituta za fizičku edukaciju.

Bio je statističar sa zadatkom da pokrije sve nedostatke koje bi ekipa mogla imati. Bavio se kalkulacijom i matematičkim proračunom trenažnog procesa.

Dok je Rinus Mihels sa Ajaksom i Holandijom sprovodio revoluciju u zapadnoevropskom fudbalu, Lobanovski je bio avangardna ličnost u „Istočnom bloku“ razvijajući svoju verziju modernog, napadačkog stila igre.

U „fudbalu iz budućnosti“ Valerija Lobanovskog, statistika je bila ključ svega. Zelencov, njegova desna ruka i čovek koga su u naučnim krugovima smatrali za nepogrešivog, verovao je da ekipa ne može izgubiti meč ako u onim ključnim momentima ne pravi više od 18% pogrešnih poteza.

Gary M Prior, Getty Images

Sa kijevskim Dinamom je 1975. osvojio Kup Kupova, prvi evropski trofej za neki sovjetski klub. Na putu do titule, eliminisani su CSKA iz Sofije, Ajntraht, Bursaspor, moćni PSV iz Ajndhovena i u finalu mađarski Ferencvaroš.

Njegova ekipa dobila je osam od ukupno devet odigranih mečeva u celom takmičenju, što je i dan danas najviši procenat pobeda u jednoj sezoni evrokupova.

Iste godine u Superkupu Evrope porazili su minhenski Bajern, u okršaju koji je imao snažnu političku pozadinu.

Drugu veliku bitku sa klubovima Zapadne Evrope, Lobanovski je dobio 11 godina kasnije. U još jednom finalu Kupa Kupova potpuno je nadigran Atletiko Madrid.

Povezano

Kijevljani su demonstrirali neviđenu disciplinu u trijumfu od 3:0, igrali fudbal taktički razvijen do perfekcije, sa jasno razrađenom ulogom za svakog igrača o čemu svedoči i drugi gol na meču, postugnut posle školskog kontra-napada.

Kao selektor Sovjetskog saveza, Lobanovski je stigao do finala Evropskog prvenstva 1988, gde se konačno našao na „megdanu“ sa jedinim čovekom koji je mogao da mu parira u trenerskoj filozofiji – velikim Mihelsom.

Ovoga puta morao je da čestita protivniku, zaslugom Marka Van Bastena i njegovog epskog voleja, Holanđani su postali prvaci Evrope.

Ni kada je dostigao vrhunac i najslavnije momente u trenerskoj karijeri, Lobanovski nije izgubio motivaciju za učenjem i novim saznanjima. Možda je zbog toga jedan od retkih trenera koji su tokom cele tri decenije uspeli da se održe među najuspešnijima u Evropi.

„Trener mora da uči tokom celog života. Kada prestane da uči, kao da je prestao da bude trener„, smatrao je on.

Ostaće upamćen kao mentor trojice velikih fudbalera koji su osvajali Zlatnu loptu – Igora Belanova, Olega Blohina i Andreja Ševčenka.

Gary M Prior, Getty Images

U fudbalu je ostao sve do svoje smrti. Njegov treći boravak na klupi Dinama trajao je pet godina, a okončan je 13. maja kada je preminuo u 63. godini.

Posthumno su mu ukazne velike počasti, dobio je najviši mogući orden u Ukrajini, stadion u Kijevu je nazvan po njemu, dok njegovo ime ostaje sinonim za naučni pristup fudbalu i simbol filozofije koja je iz srži izmenila ovu igru.