Fudbal i novac, 1. deo: Doba preokreta

Kada utakmica neke od liga „petice“ ne može da se odigra jer
domaćin ne može da priušti redarsku službu, jasno je da je došlo doba velikih
lomova. Otkazivanje meča Parma – Udineze i izbacivanje domaćina te utakmice iz
lige zaokružuju dva neobična meseca za evropski i svetski fudbal, koji govore
da bi pogled na fudbalsko tržište vrlo brzo mogao da se znatno promeni.

Priča je počela memorandumom članova Ruske profesionalne
fudbalske lige, potpisanim poslednje nedelje 2014, a onda su stvari počeke da
se naglo odmotavaju. Januar nam je doneo redovni Diloitov izveštaj, koji je
otkrio razmere prednosti engleskih klubova zahvaljujući aktuelnom TV ugovoru, a
februar novi ugovor koji će još više produbiti taj jaz. Severno od granice
škotski fudbal je na ivici kolapsa, Rendžersu preti novi bankrot, a neki od
klubova su tražili novac od – Engleza.

Januarski grčki izbori doneli su relativni šok, manje zbog
zemlje Helena (tamošnji sport je na aparatima već godinama), više zbog tog što
istim putem mogu da krenu i druge države, pre svih Španija. Podrška Podemosu
ubedila je Real i Barsa na pristanak da se u sledećem TV ugovoru odreknu
zastrašujuće prednosti u odnosu na ostatak lige, još pre nego što je Siriza
očekivano potpisala odloženu kapitulaciju posle samo tri nedelje vlasti. Zimski
prelazni rok otkrio je razmeru krize u susedstvu, jer je od desetina pojačanja
portugalske Primeire samo jedno plaćeno i to pola miliona evra.

Novo doba moglo bi da stigne i u Nemačku, ukoliko Hanover 96
napusti zlatni standard – po kojem navijači drže 50 posto. Južno od Alpa stanje
je već dugo dramatično, ali je početak 2015. situaciju pomerio do novih
granica. Na jednom kraju zemlje Klaudio Lotito je snimljen dok govori ono što
mnogi misle, na drugom Parma više liči na nekog sa ovih prostor, nego na člana
Serie A.

Krenućemo od Diloitovog godišnjeg izveštaja, već 18 godina
ključnog dokumenta za razumevanje onoga što nas u svetskom fudbalu očekuje u
bliskoj budućnosti.

Deloitte Money League 2015 – pouke

Kada svetski mediji svakog januara odrade svoje redovne
vesti o Diloitovom izveštaju, obično se zadrže na samom vrhu, a tu je po
pravilu najmanje interesantno – među prvih osam u Evropi drugi I četvrti
zamenili su mesta u odnosu na prethodnu godinu, a svi ostali zadržali pozicije,
dok su se timovi između devetog i dvanaestog mesta zarotirali, ali su to i
dalje iste četiri ekipe.

Ovogodišnja priča naslovljena je Doble decima, jer je
Real u sezoni u kojoj je osvojio desetu titulu prvaka Evrope zaokružio i celu
deceniju finansijske dominacije. Na vrhu je sve po starom, Realovi prihodi
rastu, kada su prvi put izbili na čelo bili su ispod 300 miliona evra po
sezoni, još pre 3 godine probili su 500 miliona.

Prava priča godine je totalna engleska dominacija. Pet od
prvih deset, deset od prvih 20, 14 od prvih 30 i cela Premijer liga – svih 20
klubova – u 40 onih sa najvećim prihodia na svetu za sezonu 2013/14.

Englezi su u ranim godinama Diloitovih analiza, u doba
prelaza vekova, lagano istiskivali Italijane sa vrha i preuzeli dominaciju, a
ona je na terenu tek koju godinu kasnije donela eru u kojoj su od 2005. do
2012. Klubovi Premijer lige propustili jedno finale (2010), međusobno odigrali
jedno (2008) i osvojili još dve titule šampiona kontinenta (2005, 2012),
uspevajući dvaput da do polufinala dođu sa tri tima (2007, 2009).

Kada su ostali krajem prošle decenije počeli da hvataju
priključak, bilo je logično da će uslediti suša za engleske klubove, kroz koju
prolazimo, ali će aktuelni TV ugovor vrlo brzo dovesti do njenog kraja.

Probuđeni Bajern i obogaćeni PSŽ su se u međuvremenu
pridružili Realu i Barsi u samom vrhu, pa ne bi bilo mudro očekivati povratak
2007-2009, ali je izvesno da će se Englezi masovno vratiti u završnicu evrokupova
tokom sledećih sezona.

Junajted – raspad na terenu, obilje na računu

Najneverovatnije deluje podatak da se Mančester Junajted
posle pola decenije vratio na mesto broj dva, i to u sezoni u kojoj ih Dejvid
Mojs na terenu nije doveo čak ni do mesta u Ligi Evrope.

Porodica Glejzer jeste tokom decenije vlasništva koristila
klub sa Old Traforda da se obogati, ali kao inteligentni poslovni ljudi to nisu
činili oduzimajući klubu vrednost, već naprotiv – povećavajući je iz sezone u
sezonu neobičnom strategijom diversifikacije.

Komercijalni tim „crvenih đavola“ proveo je prethodnu
deceniju obilazeći svet i sklapajući lokalne i regionalne ugovore, koji su
doveli do toga da Mančester Junajted ima svoju kozmetičku liniju u Indokini,
nudle u Koreji, banku u Srbiji. Direktor marketinga Džonatan Rigbi mi je prošle
godine, kada je u Beogradu predstavljao ugovor sa Eurobankom, objasnio kako
klub pažljivo analizira koju vrstu proizvoda pojedino tržište posebno traži i
onda nađe adekvatnog partnera.

Možda Glejzeri i njihovi saradnici pojma nemaju o fudbalu,
ali se u posao očigledno razumeju. Junajted je probio pola milijarde prvi posle
Reala, a Diloit je predvideo da će u naredne dve do tri godine ponovo doći na
prvo mesto na planeti, koje mu je kontinuirano pripadalo prvih godina veka.

Veliki porast prihoda zauzvrat omogućava ekipi astronomske
kupovine, kakve smo videli prošlog leta, i najveći budžet za plate u ligi, što
nije bio slučaj nikad u prethodnoj deceniji.

Siti je krenuo potpuno suprotnim konceptom, oslanjajući se u
potpunosti na novac koji dobija od svojih emiratskih vlasnika (obratite pažnju
na reklame na Etihadu tokom utakmice – skoro sve su povezane sa porodicom šeika
Mansura), ali su se oni ustalili na šestom mestu i predvode grupu engleskih
timova.

Ajaks ima školu, Burnli ima novac

Ako dva mančesterska kluba pokazuju jednu stranu priče, ona
druga je još šokantnija. Da vam je neo pre deset godina rekao da će Vest Hem
zarađivati više od Rome, Sautempton od Benfike, Sanderlend od Hamburga, da će
Svonsi i Stouk biti u top 30 na svetu, verovatno ne biste poverovali.

Stouk je pritom prošle sezone prihodovao 117.6 miliona evra,
gotovo koliko i Atletiko iz Madrida godinu ranije (u sezoni pre titule i finala
LŠ), i prethodnih sezona bio na pragu top 20!Možemo to da postavimo i
ekstremnije – iako će brojevi za ovu sezonu stići tek sledećeg januara, gotovo
je izvesno da će Burnli biti iznad Ajaksa.

Pomenuta Benfika je na mestu 26 i sa Galatasarajem (18) je
jedini klub van liga petice koji je u top 30, što je veliki pad u odnosu na
petorku iz prethodne godine (ispali Korintijans, Ajaks i Fener).

I sama petica se lagano raščlanila – Francusku u 30 pored
PSŽ predstavlja samo Marsej (23), Španija se svela na veliku trojku, a Nemačka
na četiri tima, zbog lošeg televizijskog ugovora.

Italijani imaju pet predstavnika, što je solidno u odnosu na
ostale zemlje, ali nikog u prvih devet. Početkom veka ekipe sa Apenina
predstavljale su polovinu top 10, ali su ta vremena odavno prošla.

Problemi za Italiju se nastavljaju, a njima i ostalim
delovima Evrope koji se suočavaju sa teškim danima ćemo se baviti u trećem
nastavku ove priče. Pre toga malo ćemo šire proći kroz novi ugovor za prenose
Premijer lige.

Deloitte Money League 2015

1. Real Madrid 549.5

2. Man. Junajted 518.0

3. Bajern 487.5

4. Barselona 484.6

5. Pari Sen Žermen 474.2

6. Man. Siti 414.4

7. Čelsi 387.9

8. Arsenal 359.3

9. Liverpul 305.9

10. Juventus 279.4

11. Borusija Dortmund 261.5

12. Milan 249.7

13. Totenhem 215.8

14. Šalke 04 213.9

15. Atletiko Madrid 169.9

16. Napoli 164.8

17. Inter  164.0

18. Galatasaraj 161.9

19. Njukasl 155.1

20. Everton 144.1