UKV S01 VE01: Muslinova alhemija plus utisci o exYU

Skener 10. okt 20170:41 > 04. maj 2022 14:12 0 komentara
Srdjan Stevanovic / Getty Images

Za kraj glavnog dela evropskih kvalifikacija za SP 2018, pročitajte kratku analizu exYu timova u vidu vanredne epizode serijala UKV.

Srdjan Stevanovic, Getty Images

Ako mene pitate, a ako ste me pratili na TV i društvenim mrežama tokom celih kvalifikacija, mislim da je ono što je Slavoljub Muslin učinio sa srpskom reprezentacijom čista alhemija.

Preuzeo je ekipu ograničenog kvaliteta (ispod 25. mesta u Evropi po FIFA listi, realno otprilike na istom mestu), sa poremećenim samopouzdanjem posle tri neuspešna ciklusa i serije promena na klupi, bez gotovo ikakve podrške u javnosti (prva dva meča kod kuće pred po desetak hiljada ljudi, u Moldaviju ih jedva ispratio pokoji novinar).

Čim je seo na klupu postavio je sistem kako se i očekivalo, upravo kako je i logično da igra reprezentacija, ne samo Srbije. Kako nacionalni timovi premalo vremena provode zajedno, logično je da je prioritet zategnuti odbranu, a Muslin je sa ograničenim kvalitetom na raspolaganju to učinio postavkom na terenu.

Detaljno smo o tome pisali pre godinu dana, a sada samo možemo da konstatujemo da je posao obavljen izvanredno.

Patriotizam je lepa stvar, ali realniji pogled sigurno će vam reći da je Srbija po kvalitetu zaista u četvrtom šeširu, gde će i inače verovatno biti, pa bi svaki uspeh na ruskom tlu bio samo produženje Muslinove almehije.

Svakako ne treba propustiti ni pokoju reč o samim igračima. Dušan Tadić je tokom prošle sezone bio nesumnjivi MVP kvalifikacija, sa 4 gola i 7 asistencija na šest mečeva. Povukao je kad je bilo najvažnije, pa ni pad forme u septembru i blagi uspon u oktobru nisu uticali na plasma.

Vladimir Stojković branio je inspirisano tokom celog ciklusa i bio važan oslonac, Aleksandar Mitrović tresao mreže (ponekad magično, kao u Tbilisiju) i delio asistencije, iako je na terenu češće u državnom, nego crno-belom dresu kluba iz Njukasla. Filip Kostić je takođe igrao za Srbiju bolje nego za klub, Kolarov, Ivanović i Matić dali su veliki doprinos, a i igrači koji su se rotirali u timu uspevali su da održe ritam.

Na kraju, kao džoker je stigao Aleksandar Prijović, koji je jednom magičnom asistencijom podigao Srbiju na vrh grupe, a prvim golom u crvenom dresu lupio pečat na rusku vizu.

Srbija nije igrala lepo. Niti ima kapacitet za to, niti ima potrebe za tim, niti reprezentacije, uz mali broj izuzetaka, o tome vode računa. U krajnjoj liniji, ako tražite lepotu u igri, Muslin nije vaš čovek kojeg treba zvati. Kada odgovorno lice dovede njega za trenera, to znači da je prioritet rezultat. I on će ga ostvariti.

Muslin nije pružio šansu mladima, u završnom meču niko od U20 prvaka sveta nije bio u startnih 11. Priča ovih kvalifikacija bila je plasman na završni turnir, a ne promocija sledeće generacije. Cilj je ostvaren, a za nove klince će biti sasvim dovoljno vremena.

Srdjan Stevanovic, Getty Images

Od ostatka exYU najlepši fudbal i najbolju najavu za sledeće cikluse pružila je Makedonija, koja je nesrećno ispustila veliki broj bodova u prva četiri kola, osvojila ih 11 u preostalih 6, i iskoristila priliku da tim i produbi i podmladi. Jedini tim sa ovih prostora koji je bilo uživanje gledati.

Crna Gora se dugo držala, ali je na kraju posustala porazom u direktnom duelu sa Danskom. Tim Ljubiše Tumbakovića bi ovakvim nastupom stigao na EP, ali duplo manji broj mesta na Mondijalu čini ovaj prag realno previsokim.

Bosna i Hercegovina je razočarala, pre svega selektor Baždarević, koji nije umeo da koristi prednosti svoje ekipe. Grupa sa Belgijom i Grčkom svakako nije laka, ali je način na koji su Zmajevi ispustili baraž (veruje li iko da će Gibraltar zaustaviti Grke?) vrlo neprijatan, serijom golova primljenih u finišu i povrh svega porazom na Kipru posle 2:0.

Slovenija takođe neće ni u baraž, iako je do poslednjeg trenutka bila u borbi. U napetoj konkurenciji Slovenci su šansu ispustili naivno primljenim golom na Vembliju duboko u nadoknadi vremena. Srećko Katanec je najavio odlazak, niko ne može da pogodi šta donosi budućnost.

Hrvatska je od svih exYU timova najviše podbacila u odnosu na realnu vrednost. Iako su na kraju smogli snage da u direktnom okršaju pobede Ukrajinu u gostima i dočepaju se baraža, vatreni su pokazali brojne slabosti, a način na koji radi HNS verovatno je uzrok većine problema. Ako dobiju baraž i odu na Mondijal, njihovi odlični igrači ponovo će suvim kvalitetom pokriti mnogo truleži.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!