Žreb u Kremlju, uputstvo za praćenje

Skener 1. dec 201712:00 > 04. maj 2022 14:10 0 komentara
Matthias Hangst, Getty Images

Ako ste prethodnih dana još i potiskivali uzbuđenje (a znamo da niste), na nekoliko sati pred početak ceremonije u Kremlju (16.00) sasvim sigurno su vam u glavi kuglice.

Iako će se lopta zakotrljati tek za 28 nedelja, dobar deo raspleta odrediće ono što se zbiva prvog decembarskog popodneva u glavnom gradu Rusije.

U tekstu koji sledi pre svega govorimo o selekciji Srbije, ali većina tačaka važi za Hrvatsku i manje-više svaku drugu evropsku selekciju van prvog šešira.

Robert Cianflone, Getty Images Sport

Zašto ne želimo Argentinu i Brazil?

Mesi, Nejmar, Žezus, Dibala, Aguero, Kutinjo, Marselo, Di Marija… Da stanem? Nije to poenta.
Prvi nivo problema je raspored snaga unutar prvog šešira. Neću preterati ako kažem da su na nivou velikana sa one strane Atlantika samo dve do tri evropske selekcije u njemu – Nemačka, Francuska i donekle Belgija. Ostali: Poljska, Rusija, čak i Portugal, su timovi sa kojima se sasvim može igrati. No još bitnije je ono što sledi.

Po pravilima žreba u jednoj grupi mogu da igraju dve evropske selekcije i samo po jedna sa ostalih kontinenata. Računica je jasna: ako iz prvog šešira stigne neka od dve ekipe iz Južne Amerike, to otvara prostor za nekog od evropskih rivala iz ostalih šešira.

Za svaku od preostalih osam ekipa to je na sigurno zastrašujuć prizor, posebno za one u drugom šeširu, jer nema nikakve dileme da su u trećem i četvrtom šeširu najbolji timovi upravo oni sa našeg kontinenta, čak i da se ne igra u Rusiji. Ni u drugom šeširu situacija nije mnogo različita, Španija spada među favorite turnira, Englezi i Hrvati suumeli da podbace na prethodnim turnirima, ali su na evropskom tlu neugodnija opcija od bilo koga iz Latino četvorke, a Švajcarska je poslednji put na turniru razočarala kao domaćin pre cele decenije.

Izbegavanje Argentine i Brazila iz prvog šešira zatvara mogućnost da se naleti na neku od preostalih evropskih ekipa. U sistemu u kojem primarni cilj nije prvo, već plasman na neko od prva dva mesta u grupi, to je vrlo dobra opcija.

Srdjan Stevanovic, Getty Images

O verovatnoći: Why always us?

Ako smo zaključili da je za Srbiju idealan scenario da naleti na neku evropsku reprezentaciju iz prvog šešira, verovatnoća nije na njenoj strani: Zbog ograničenja koje nameće sistem žrebanja Srbija je i Brazilu i Argentini najverovatniji protivnik u prvoj fazi.

Zapravo, na osnovu nekoliko odvojenih ispitivanja korišćenjem miliona simulacija žreba (najpopularnija je ona koju je uradio poznati @MisterChip sa 20 miliona), kombinacija Brazil-Srbija je četvrti najverovatniji par u prvoj fazi od svih 365 mogućih kombinacija (teorijski su moguće 384, ali je 19 zatvoreno zbog pravila), sa verovatnoćom od 24 posto. Odmah ispod toga je spoj Srbije i Argentine sa 23.9%, a verovatnoća da te dve selekcije u drugom šeširu vuku neku evropsku ekipu ili Meksiko je oko 20 posto.

Srbija, logično, drži prvo mesto, a njen partner je Meksiko. Duel jedine evropske selekcije u četvrtom i jedine CONCACAF ekipe u drugom šeširu je apsolutni šampion verovatnoće, jer je izvučen u čak 32.9% simulacija. Meksiko ima pet potencijalnih partnera među 20 najverovatnijih parova: uz Srbiju, Brazil i Argentinu tu su i tri nordijske selekcije iz trećeg šešira sa po 19.8 posto.

Među top 5 na lestvici verovatnoće uz tri srpske kombinacije je još i spoj Irana sa nekom od afričkih selekcija iz četvrtog šešira – sa Marokom su na 28.7%, a sa Nigerijom na 28.6%.
Zbog velikog broja azijskih selekcija u poslednjem šeširu i ostale iranske opcije imaju veliku verovatnoću Iran-Panama sa 21.6% je šesta, a Iran-Srbija sedma sa 21.1%. Tako je Iran Srbiji najverovatniji rival iz trećeg šešira, ali je Iranu Srbija najmanje verovatna od četiri moguća.

Srbija uvek na žrebu mora da bude posebna (nije li 2006. imala sopstveni, peti šešir?), pa je za nju vezana i najmanja verovatnoća uparivanja, a ovog puta to je dobra vest. Srbija i Švedska su najmanje verovatna kombinacija, sa verovatnoćom od 3.2%, dok je sudar Orlova sa nekom od preostale dve nordijske selekcije tek nešto verovatniji sa po 3.3% izgleda.

Srbiji pripada i sledećih pet mesta na listi, jer je verovatnoća spajanja sa domaćom selekcijom Rusije samo 5.7%, a sa evropskim ekipama iz drugog šešira 6.1 ili 6.2%.

Tako Orlovi na listi verovatnoće imaju pet od osam najverovatnijih i osam od osam najneverovatnijih spojeva na žrebu. Jasno, verovatnoćane garantuje ništa. Čak i spoj Srba i Šveđana izvučen je skoro 650 hiljada puta u tih 20 miliona simulacija, zašto ne bi mogao i u petak popodne u Kremlju?

Charles McQuillan, Getty Images

Zašto Nemačka nije loš izbor za početak?

Na tri od poslednja četiri turnira na kojima je ovdašnja reprezentacija nastupala bila je u grupi sa Nemcima. Ako je ispuštena pobeda u Lansu samo poslužila susedima kao inspiracija da trinaest dana kasnije svoju ne ispuste, a današnjem predsedniku HNS da postigne najvažniji gol u modernoj istoriji fudbala, Lanetov pogodak u Zalivu Nelsona Mendele svakako predstavlja najslavniji fudbalski trenutak seniorskih timova samostalne Srbije.

Jasno, birati današnju reprezentaciju Nemačke za protivnika može vam delovati u najmanju ruku veoma hrabro, ali obratite pažnju: oni su nosioci grupe, od nosioca očekujete pre svega pouzdanost, a ko je na svetu pouzdan ako Nemci nisu? Pogledajte unazad: na poslednja tri SP u grupi su dobili osam utakmica, sve osim one protiv Radomirovih 11.

Još dalje i još bolje za nas: još od remija sa Kolumbijom 1990. nisu dali ni bod vanevropskim selekcijama u prvoj fazi (u 12 mečeva). Zapravo, još od šokantnog poraza protiv Alžira 1982. njih su na Mondijalima pobedile samo dve vanevropske reprezentacije: Argentina u finalu 1986. i Brazil u finalu 2002. godine. U istom periodu pobeđivali su ih Danska, Bugarska, Hrvatska, Italija, Srbija; u grupi su im bod posle ’90 uzimali i Irci i Španci.

Koliko god bi bilo suludo strategiju praviti na jednom bodu (ili tri) protiv Nemaca, bar se možemo osloniti na njih da će odraditi posao protiv ostala dva rivala u grupi, to je sasvim pristojna polazna osnova.

Dean Mouhtaropoulos, Getty Images

Zašto izbeći Rusiju?

Od svih učesnika Svetskog prvenstva domaća selekcija je najslabije rangirana na FIFA listi, trenutno zauzima 65. mesto na svetu.

Donositi zaključke na osnovu FIFA liste bilo bi neozbiljno. Pre svega, ona je potpuno nerealna na mnogo nivoa i njom je izuzetno lako manipulisati (pitajte Estonce zašto su u novembru posle Malte igrali i na Fidžiju, Vanuatuu i Novoj Kaledoniji).

Ako pogledate Elorating, koji nije savršen, ali je neuporedivo realističniji (za početak tamo,ne,postoji bizarno ujednačavanje kontinenata kao kod FIFA, pa 15 od 23 vodeća mesta pripadaju evropskim timovima), Rusi su na 45. mestu. To im u konkurenciji učesnika SP ne znači previše, jer su i dalje samo četiri ispod njih: Panama, Tunis, Egipat i Saudijska Arabija.

Međutim, prva stvar na koju moram da ukažem je činjenica da domaćin turnira ne igra takmičarske mečeve dve godine pred Mondijal, a takmičarski mečevi imaju znatno veći koeficijent od prijateljskih. U isto doba pre četiri godine Brazil je bio deseti na svetu, na pola puta između Švajcarske i Grčke.

Vede selektora Srbije izjavio je da bi voleo Ruse na otvaranju. Dovoljno je setiti se prošlog Mondijala i toga kako su Hrvati prošli na otvaranju – nadigrali su pominjani Brazil i vodili, dok se nije umešao japanski komičar Juići Nišimura i oteo im slavnu pobedu.

Na dosadašnjih 20 svetskih šampionata nijedan domaćin nije izgubio uvodnu utakmicu na turniru, a osim slbašne Južne Afrike nijedan nije ispao u prvoj fazi turnira.

Sad se postavite u situaciju ekipe iz četvrtog šešira koja igra sa domaćinom na startu. Da li možete da zamislite da domaćin odmah ispusti ključne bodove? Ni ja.

Konačno, tu je i pitanje tradicije, a ona teško da može da bude nepovoljnija. Dok je postojala Jugoslavija, Sovjetski savez joj je bio jedan od najneprijatnijih protivnika, u 14 zvančnih mečeva SFRJ je pobedila samo jednom, januara 1985. na stadionu u tadašnjem Kočinu, gde ovih dana gledamo Kerala Blasterse. Uz to viđena su tri remija i deset pobeda Zbornaje komande.

Posle raspada obe federacije tim SRJ/SCG/Srbije bolje se nosio sa situacijom od svog prethodnika, pa je pobedio dvaput (jednom iz igre, jednom na penale), četiri puta igrao nerešeno, a pet put izgubio, za ukupni skor 3-7-15. U tih 25 utakmica plavi/Orlovi postigli su samo jednom višeod jednog gola – u martu 1977. na Marakani bilo je 2:4, strelci za SFRJ bili su Bajević i Jerković.

Takmičarskih mečeva bilo je ukupno šest, od finala prvog šampionata Evrope, u Parizu 1960, kada je gol Viktora Ponedeljnika u finišu produžetaka doneo Sovjetima trofej, do moskovskog remija u junu 2001, kada je Mijatović dao gol za SRJ. Skor je 0-2-4.

Sve u svemu, ja bih ovo preskočio, ako može.

Getty Images/Laurence Griffiths

Zašto bi Portugal bio zgodna opcija?

Portugalska selekcija je prošlog leta ostvarila ono što njeni prethodnici decenijama nisu uspeli, pa se sajednog velikog takmičenja vratila sa peharom.

Mlađima će to izgledati neverovatno, ali Portugal dugo nije bio faktor u evropskom i svetskom reprezentativnom fudbalu. Iako je Benfika dominirala šezdesetih, a Porto osvojio KEŠ 1987, nacionalni tim je do velikih takmičenja dolazio retko, mada se na njima odlično snalazio: Pre 2000. jedina četiri nastupa Portugalaca bila su na SP 1966, EP 1984. (oba puta su šokantno stigli do polufinala) i SP 1986, kad su bili poslednji u grupi, kao i Euro 1996,kada ih je Poborski izbacio u četvrtfinalu.

Od 2000. oni su stalno prisutni na velikoj sceni, Rusija će im biti peti vezani Mondijal uz polufinale 2006, a na kontinentalnim prvenstvima imaju seriju sjajnih rezultata, koji su kulminirali trofejom u Parizu.

Sa druge strane, još od 2004-2006 nisu imali kombinaciju dva dobra rezultata na turnirima, ključni igrači su im prošli zenit, i sve su češće van terena. Možda je ovo idealan trenutak za susret sa njima, dok se sledeća zlatna generacija ne privikne.

Portugalci u pun takmičarski napon ulaze u eliminacijama – na dva poslednja velika turnira dobili su samo jedan od šest mečeva u grupi, i to kada su već ispali sa SP u Brazilu.

U istoriji skor Srbije i prethodnica sa Portugalom je 2-2-4, dva poraza doživljena su pre 1960, a dva u bizarnim kvalifikacijama za EP 2016. Između toga SFRJ je dvaput pobedila rivala (na putu ka finalu EP 1960. i u prijateljskom meču pred start EP 24 godine kasnije), a Srbija dvaput remizirala u borbi za EP 2008.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!