Slavoljub Muslin, jedan je Slavoljub Muslin!

Višemesečnom licitiranju i nagađanju glede budućnosti Radovana Ćurčića na klupi Srbije došao je kraj.
Može se reći potpuno očekivan, jer ko se bar malo razume u fudbal, od početka je mogao da pretpostavi da je nekadašnji trener Javora i selektor mlade reprezentacije samo prelazno rešenje, da se premosti u najavi katastrofalan kvalifikacioni ciklus za EURO 2016. i da će novi selektor početi (namerno ne kažem i završiti, pošto se to nikada ne zna kada je FSS u pitanju) kvalifikacije za mundijal u Rusiji.
Radovan Ćurčić je prošlost, a budućnost je Slavoljub Muslin. Postavljanje iskusnog trenera za selektora reprezentacije nije jedinstveno prihvaćeno u javnosti. Jedni smatraju da je on idealno rešenje, kao dokazan trener, dok drugi smatraju da su njegovi nedostaci, što trenerski, što „ljudski“ nešto što nikako ne može doneti preko potreban boljitak reprezentaciji.
Oni prvi se pozivaju na njegova sjajna dva trofejna mandata u Crvenoj zvezdi, kao i činjenicu da je „lansirao“ vedete svetskog fudbala Zinedina Zidana, Biksentea Lizarazua i Kristofa Digarija, dok je trenirao Bordo, dok oni drugi vade argument u vidu neuspeha kojih je bilo mnogo u poslednjim godinama njegove karijere, nedostatak kontinuiteta u istom periodu, jer ni u jednom klubu nije provodio više od godinu i po dana, preku narav, kao i „sklonost“ da gura igrače „za koje niko nije čuo“ i manjak evropskih uspeha u Zvezdi.
Istina je da je Muslin najtrofejniji trener Crvene zvezde u 21. veku i da je napravio podvig pri osvajanju prve titule. Takođe je istina i da je taj tim Zvezde bio verovatno najbolji u ovom veku (mada je i sam doprineo u stvaranju istog), a rezultati u Evropi bili su kao i čitava slika njegove karijere, red bljesaka poput Lestera i prvog meča sa Seltom, red razočarenja, kao što su Dinamo Kijev, Leverkuzen, CSKA Kijev, revanš protiv Selte, Rozenborg. 
Istina je da je trenirao u Bordou Zidana, Lizarazua i Digraija, ali je takođe istina da ih je vodio samo polusezonu, dok su oni od ranije bili u tom klubu, a najveće pobede u toj sezoni, u kojoj je Bordo došao do finala Kupa UEFA, ostvarili su pod trenerom koji je nasledio Muslina, jer je dobio otkaz u polusezoni. Istina je i da, osim duple krune sa Levskim, Muslin nije imao uspeha u daljoj karijeri posle perioda na Marakani, na kojoj je dolazio u velike sukobe sa mnogima, što govori o njegovoj naravi.
Sve ovo govori da učinak novog selektora nije lako predvideti. Ako ga posluži sreća kao u Zvezdi, mogao bi da odvede Orlove do Rusije, a ako se nastavi pad u karijeri, koji traje već dugi niz godina, mundijal će biti još jedno u nizu propuštenih takmičenja. Mnogi već predviđaju debakl, ali ipak treba sačekati makar početak kvalifikacija. 
Ono što ide u prilog Muslinu, za razliku od njegovih prethodnika je ozbiljno trenersko iskustvo, što realno nemaju niti Mihajlović niti Ćurčić, kao i izvanredno poznavanje ovdašnjih prilika, što definitivno nije imao Dik Advokat. Važna stavka je da će Muslin, za razliku od tih prethodnika, sigurno sam presecati ko će igrati, a i uticaj menadžera neće biti ogroman kao ranije jer, ako ništa drugo, Muslin voli i sam da bude „menadžer“ (bar što se tiče čaršije).
Od pomoći može da bude i njegovo trenersko opredeljeno, često osporavano, da se igra čvrsto, bez mnogo umiranja u lepoti, što bi mogla da bude pozitivna promena u igri reprezentacije, koja je često zbog mekog ulaska u meč gubila bodove. 
Takođe bi i njegov čvrst, da ne kažem strog stav prema igračima mogao da razmrda tim, koji neosporno ima kvalitet, makar individualni, da se upusti u borbu sa Irskom, Velsom, a pre svih sjajnom Austrijom za odlazak u najveću zemlju sveta. Jer, da budemo iskreni, ako se gleda pojedinačni kvalitet igrača, Srbija ima dovoljno konkurentan i kvalitetan tim kadar da se plasira na veliko takmičenje. 
Ako bi Mitrović igrao makar onako kako igra u Njukaslu (da ne govorimo o periodu u Anderlehtu), Tadić u svim klubovima, Kolarov dovoljno samo kao u Mančester Sitiju, Ivanović i Matić kao prošle sezone u Čelsiju, taj tim bi, čast odličnoj reprezentaciji Austrije i solidnim Velsom i Irskom, ipak trebalo da kao prvi završi u grupi. To će biti najvažniji zadatak Muslina, da izvuče pun potencijal od tih igrača, a dokazao je u Zvezdi i na polusezoni u Bordou da on to ume. Doduše, u nastavku karijere u ostalim klubovima, to mu nije polazilo od ruke.
Ipak, najvažnija stvar u svemu ovome je da konačno imamo situaciju da se tačno zna šta se očekuje od novog selektora – to je plasman na mundijal. To nije ni kod Mihajlovića, za koga se čas govorilo da je cilj podmlađivanje, čas plasman u Brazil, kao ni kod Ćurčića, za koga se govorilo da on treba da uigra tim za predstojeće kvalifikacije, a kao „otežavajuća okolnost“ uzeto mu je što se nije plasirao na EURO. Muslin ima čistu situaciju, ako odvede Srbiju na mundijal, on je pobednik, ako ne odvede, onda je gubitnik.
Zna se ovog puta i ko će biti odgovoran. To je, po svemu sudeći, novi predsednik FSS Slaviša Kokeza, koji je insistirao da Muslin bude selektor, tako da će eventualni neuspeh reprezentacije biti i njegov. Više ne mogu da prođu Toletovi izgovori vezani za infrastrukturu i uspehe u mlađim selekcijama, jer Karadžić odlazi zbog tri uzastopna neuspeha reprezentacije, tako da bi taj standard trebalo da važi i za Kokezu. 
Pride, na ideji da Muslin bude selektor insistirali su trenerski gurui Saveza Ilija Petković i Bobe Pavković, stoga bi i oni trebalo da podele odgovornost. Sve u svemu, dolazak Muslina samo po sebi ništa ne garantuje, što se tiče rezultata, ali ako ništa drugo, za sve aktere ulog je daleko viši nego ranije, zbog čega treba očekivati mnogo aktivniju ulogu svih u ovom ciklusu. A već sama ta činjenica može biti prva, preko potrebna etapa, toliko željenog boljitka.