Najlepša erupcija pod Vezuvom

Skener 10. maj 201712:14 > 12:27
Peter Robinson - EMPICS/PA Images via Getty Images

Pre tačno 30 godina Napoli je ušao u red besmrtnih klubova na Apeninskom poluostrvu, osvajanjem Serije A. Istovremeno, to je bila prva potvrda velike generacije, najveće koju je klub pod Vezuvom ikada imao, predvođene velikim Dijegom Maradonom.

San Paolo 10. maj 1987. Napoli kao lider dočekuje Fiorentinu. Imaju tri boda prednosti u odnosu na Inter i sa pobedom sigurno osvajaju prvu titulu u istoriji kluba. U slučaju da milanski klub ne pobedi, onda je i nerešen ishod dovoljan. Sa druge strane Viola, predvođena Robertom Bađom, grčevito se borila za opstanak. Stadion ispunjen do poslednjeg mesta, svih 75 hiljada, pa možda i koja stotina ili hiljada više (u to vreme zaista je bilo teško tačno proceniti broj gledalaca).

Sve je bilo spremno za veliku feštu, za slavlje, za ono što je generacija Napolitanaca čekala. Za udarac koji je tim sa juga Italije najzad trebalo, posle godina i decenija mučenja od strane „snobovskog“ severa, trebalo da zada. I krenulo je baš po željama brojnih navijača. Andrea Karnevale postigao je sedmi gol te sezone i izazvao erupciju oduševljenja. Stadion je potpuno eksplodirao sedam minuta kasnije kada su svi čuli rezultat iz Bergama, da Inter gubi 1:0. Titula je bila na dohvat ruke. Međutim, u 39. minutu Roberto Bađo je izjednačio i od tada se paralelno priželjkivao još jedan gol, ali i osluškivalo šta se događa u Bergamu. Ispostavilo se da je to bilo sve u oba meča, što je značilo da je Napoli, kolo pre kraja nedostižan i moglo je da počne zasluženo slavlje.

Napoli je na taj način krunisao najbolju sezonu u istoriji kluba, pošto je osvojen i kup i potvrđena potpuna dominacija na Čizmi. Bio je to fenomenalan tim, sa klasnim igračima Ćirom Ferarom, Brunom Đordanom, Salvatoreom Banjijem, već pomenutim Andreom Karnevaleom, ali jedno ime se izdvajalo iznad svih. U pitanju je, po mnogima najveći igrač svih vremena, Dijego Armando Maradona.

Došao je pod Vezuv 1984. posle dvogodišnje epizode u Barseloni. Svi su znali da je u pitanju igrač vanserijskog kvaliteta, što je demonstrirao kako u dresu Argentine, tako i u dresu katalonskog giganta u nekoliko navrata. Svima je i dalje u sećanju El Klasiko od 29. juna 1983. kada je Barselona u Madridu slavila 2:1, a Maradona bukvalno ponizio Huana Hozea, pustivši ga da prokliza do stative, pre nego što je ubacio loptu u mrežu.

Bilo je još lepih momenata u Kataloniji, ali još se čekalo na ono glavno od „El Pibea“. Došao je u Napulj, u tada rekordnom transferu od 10 i po miliona maraka. Već u prvoj sezoni Argentinac je pokazao da je pravo pojačanje. Bio je najbolji strelac ekipe sa 14 golova, četiri manje od legendarnog Mišela Platinija, ali Napoli nije došao do Evrope. U drugoj je napravljen ozbiljan iskorak i ekipa je završila na trećem mestu. Onda se dogodio Meksiko, Maradona je odveo Argentince do Zlatne boginje i sa ogromnim samopouzdanjem došao pod Vezuv. Kalčo je tada bio jak kao crna zemlja. Stvarao se veliki Milan sa Barezijem, Maldinijem, Tasotijem, Donadonijem, Masarom, Juventus predvođen Platinijem i Mihaelom Laudrupom godinu dana ranije bio je šampion Evrope, a možda najveći konkurent Inter sa Zengom, Pasarelom, Tardelijem, Rumenigeom. Međutim, uragan sa Tirenskog mora bio je nezaustavljiv. Ekipa je doživela samo tri poraza, od kojih samo jedan od direktnih konkurenata za titulu. Koliko je Napoli bio moćan najbolje se videlo u devetom kolu, kada je razbijen Juventus u Torinu – 3:1.

Ta titula, taj 10. maj 1987. svakako je istorijski datum za Napoli. Ne samo zbog tog trofeja, već jer je od tada krenulo zlatno doba ovog kluba. Samo dve godine kasnije osvojen je Kup UEFA, a sezonu kasnije nova titula. Ipak, sa krajem tog slavnog počeo je najturobniji period u istoriji kluba, koji je kulminirao ispadanjem u Seriji B 1998. Kratak dah uhvaćen je dve godine kasnije kada se klub vratio u elitno društvo, ali je momentalno ispao u niži rang, a onda potonuo još niže, u Seriju C!

Ipak, bili su jači od svega i pre 10 godina vratili su se trajno u Seriju A. Od tada Napoli se uspinjao i došao je dotle da poslednjih godina bude najveći konkurent neprikosnovenom Juventusu. Usput su osvojena dva kupa, a kada se očekivao ponovo završni udarac, kao 30 godina ranije, desilo se nešto što se na jugu Italije ne prašta. Izdaja. Kao i pre tri decenije i do prošle godine stub novog, velikog Napolija bio je Argentinac Gonzalo Iguain. A onda je otišao u redove najvećeg rivala Juventusa i tako ostavio brojne navijače zapanjenim. Nadali su se da će on ispisati novu istoriju, poput slavnog zemljaka, ali umesto toga ih je ostavio na cedilu i pojurio za „sigurnim“ titulama. Stoji da je klub dobio ozbiljne novce od obeštećenja, ipak je to bila ponuda koja se ne odbija, ali takođe je istina da je i sam Iguain žarko želeo ovaj prelazak, što mu navijači nikada neće oprostiti.

Getty images/ Francesco Pecoraro

Zbog toga će pod Vezuvom, na veliki jubilej, morati ponovo da se zadovolje plasmanom, najverovatnije u kvalifikacije za Ligu šampiona. Čini se da je odlaskom Iguaina u Juventus tim ostao bez lidera novog doba. Ali, nije to tako. Lider je tu. U stvari, bio je tu mnogo pre Iguaina. Tačno od trenutka kada se tim vratio u Seriju A, a za ovih 10 godina odbio je brojne ponude i ostao je pod Vezuvom. Marek Hamšik je i ove sezone pokazao da Napoli može bez Iguaina, ali bez njega nikako i možda je upravo on vesnik nove velike ere Napolija. A ako se to desi, neće biti srećnijeg čoveka od njega ni tužnijeg od Iguaina. Prvi će biti voljen kao „El Pibe“, a drugom ni brojni trofeji sa Starom damom neće moći da izbrišu gorak ukus koji će stalno ostajati posle pitanja „Da li sam ja mogao da budem taj?“ Za prvog je 10. maj 1987. ideja vodilja, a drugi se toga prelako odrekao.