Novi vetrovi u Dolini ili kratkotrajni bljesak

Skener 14. avg 201713:02 > 13:17
Jamie Squire/Getty Images

Jeste da je tek prvi vikend predsezone. Jeste da se sada najviše čuvaju karte, posebno glavni aduti. Jeste da je prerano izvlačiti neke zaključke. Jeste, sve je to tačno, ali je istina da su San Francisko Fortinajnersi pružili nadu svojim navijačima, pa makar ona trajala svega mesec dana.

Jer da se ne lažemo, kada zavšrite sezonu sa samo dve pobede i to nad samo jednim timom, onda svaki mali korak napred doživljavate kao let od sedam milja. A posebno kada se pobedi jedan od pet, šest najboljih timova u karavanu, pa makar to bila i predsezonska utakmica. Fortinajnersi su na Erouhedu pobedili Kanzas Siti Čifse 27:17, na stadionu gde je malo ko slavio prošle sezone i taj trijumf, koliko god se (opravdano) umanjivao njegov značaj, navijačima daje za pravo da se nadaju da je to iskra koja može da proizvede vatromet, na kakav se naviklo u „Dolini San Franciska“ , a to im niko ne može oduzeti.

Tu su se karte dobro skrivale, posebno od strane iskusnog vuka Endija Rida, koga je jedino na tom meču zanimalo da li ruki kvoterbek Piter Mehoms može da igra ozbiljan fudbal i u dogledno vreme zameni Aleksa Smita, koji iz sezone u sezonu, opasno igra po živcima navijača i koga smatraju najslabijom karikom u Poglavicama „šampionskog kalibra“. Taj isti Aleks Smit poslednji je kvoterbek koji je pružio realnu nadu upravo navijačima iz „Doline“ da mogu njihovi ljubimci da se nađu na tronu, jer da se ne lažemo, podloga za taj put do Super Bola u sezoni 2012/13. napravljena je još 2011. sa Džimom Harboom na klupi i Aleksom Smitom kao kvoterbekom, a Kolin Kapernik je samo uleteo u ozbiljno uređen sistem, došao do Super Bola, ali nije uspeo da opravda ulogu favorita.

Getty Images/Thearon W. Henderson

Era Kolina Kapernika završila se neslavno po Fortinajnerse. Poslednja njegova sezona u klubu, moguće i poslednja u NFL, biće upamćena po neviđenom brukanju slavne franšize, čak i za standarde koji su postavljeni krajem prošlog i velikim delom ovog veka. Naravno, nepravedno bi bilo sve svaliti na ovog, neosporno nadarenog, momka. Verovatno nema ni 50% njegove krivice za ovoliki sunovrat, iako je istina da se nije potrudio da svoj stil igre prilagodi ekipi, koja u datom momentu imala velike limite, iako je često delovalo da traži svoj šou, pa i da su mnoge njegove odluke bile više iracionalne, nego plod ozbiljne strategije. Najtužnije je, što Kapernika posla u NFL nisu koštale „žute minute“ već klečanje himni, izražavajući protest protiv tretmana američke policije prema pripadnicima tamnopute populacije, a čiju manifestaciju je preuzeo dobar deo igrača koji sigurno zarađuju NFL hleb.

Međutim, posla u San Francisku koštala ga je isključivo igra i stav na terenu. Kapernik je postao klasična žrtva toga što nije bilo autoriteta koji bi mogao da ga malo zauzda, kao kada neuobičajeno nadareno i energično dete bez adekvatnog nadzora izraste u tempiranu bombu. A u Fortinajnersima je bilo pravo rasulo od odlaska Džima Harboa 2014. tako da je posle tri godina haosa ceh prvo ispostavljen treneru i generalnom menadžeru, a po logičnom sledu stvari, kada se kreće u rekonstrukciju, prvi na tapetu je kvoterbek.

Ta famozna, često upotrebljavana reč u NFL (posebno u februaru mesecu), REKONSTRUKCIJA posebno je vezana za jednu od najuspešnijih franšiza u Super Bol eri. Za 71 godinu postojanja zvanično su Fortinajnersi započeli bar sedam rekonstrukcija, zaključno sa ovogodišnjom, što samo govori o tome koliko je „živo“ u San Francisku i koliko je teško raditi u jednom od najuzbudljivijih gradova „preko bare“. Uspeh se traži „odmah i sad“, a već posle prvog neuspeha traži se kompletan odlazak ljudi na pozicijama. S ozbirom o kakvom se pritisku radi, pravo je čudo što su Fortinajnersi čak pet puta uspevali da osvoje Lombardijev trofej.

Doduše, to je bio period gazdovanja Edvarda DeBartola mlađeg, jedne krajnje posebne pojave, ne samo u NFL, nego u profesionalnom sportu uopšte. Vođenje kluba je preuzeo 1977. od svog oca, vlasnika jedne od najvećih kompanija na tržištu nekretnina, a ostaće upamćen po tome što je dan i noć provodio uz klub, želeo da učestvuje u svim aktivnostima, kako u kancelariji, tako i na terenu (ne i da se neprijatno meša), a povrh svega igračima i stručnom štabu je pružio takve uslove, kakve niko pre nije imao, zbog čega je upamćen kao najvelikodušniji vlasnik ikada. Rezultat toga su i titule, prve za profesionalni sport San Franciska, ali mnogo na globalnom nivou mnogo značajnije, San Francisko Fortinajnersi su postali globalni brend, a najveći igrač franšize svih vremena Džo Montata toliko je vinuo američki fudbal u orbitu, da je ovaj sport tek od tog vremena počeo da dobija obrise onoga kakvim ga danas znamo. Izašao je iz senke bejzbola i košarke i postao najpopularniji sport u SAD, a Fortinajnersi su prvi „showtime“ tim koji ovaj karavan pamti.

Leo Mason/Popperfoto/Getty Images

Slavni dani su trajali tokom 80-ih i polovinom 90-ih godina. Fortinajnersi su dobili svih pet Super Bol utakmica u kojima su igrali, ali od 1999. postaju bukvalno drugorazredni učesnik NFL karavana. Od tada, pa do danas, za bezmalo 18 godina, ekipa je samo pet puta učestvovala u plej-ofu, od čega tri puta u eri već pomenutog Džima Harboa, eri koja je bila „incident“ kada su crveno-zlatni podsetili na ono što su predstavljali četvrt veka ranije. Ali ta era je kratko trajala, suviše kratko za navijače koji su dugo čekali da se mezimac grada vrati na pozicije, na koje su navikli. Usledio je ponovo čemer, kao i mnogo puta do tada.

Jeff Zelevansky/Getty Images

I tu dolazimo na današnji trenutak, na tu pobedu nad Kanzas Siti Čifsima. Na prvenac novog trenera Kajla Šenahana, koji ima toliko toga zajedničkog sa „pater familiasom“ šampionskih Fortinajnersa Bilom Volšom. Obojici je prvi samostalni posao u NFL upravo vođenje Fortinajnersa, obojica su prethodno bili prethodno ofanzivni koordinatori, obojica su došli posle teškog debakla. Bil Volš je u prvoj sezoni zabeležio 2-14, da bi se potom okitio sa tri titule. Mnogi predviđaju da i Kajla Šenahana očekuje nešto slično, ali pobeda nad nekompletnim Čifsima mogla bi da bude mnogo više od same pobede. Samo 17 primljenih poena govori da strategija koju je osmislio, u prvom redu novopečeni, agilni generalni menadžer Džon Linč, inače nekada igrač ovog kluba, koja se zasniva na snaženju odbrane, o čemu govori i angažovanje dva od tri najperspektivnija defanzivca Solomona Tomasa i Rubena Fostera u prvoj rundi drafta, daje već sada ozbiljan rezultat. Zatim, druga svetla tačka je odlično izdanje rukija na mestu kvoterbeka Si Džeja Bitarda. Verovatno neće biti prva opcija, ali je protiv Čifsa pokazao da je materijal, sa kojim treba ozbiljno raditi, ali od koga se može napraviti dobar kvoterbek. Tu će doći do izražaja Šenahanovo umeće, koji je od Atlanta Falkonsa stvorio pakleni napad. Ako od Bitarda napravi kvoterbeka koji će moći da nosi igru u napadu Fortinajnesa, onda će i 0-16 biti oprošteno. Jer navijači u „Dolini“ traže rezultat, ali mnogo više traže heroje, a Linč, Šenahan i Bitard bi to mogli biti, bar tako izgleda par dana posle pobede nad Čifsima.

Christian Petersen/Getty Images

Neko će pitati zbog čega su Fortinajnersi toliko važni da se o njima sada ovako priča? Nemaju neki rezultat već dve decenije, niti su izbacili nekog velikog igrača. Jednostavno, premalo su dali milenijumskoj generaciji. To apsolutno stoji, ali jedno se ne može osporiti. Kada god na terenu vidite igrače u crveno-žutoj opremi, ona podjednako sija kao kada su u istoj bili Džo Montana, O Džej Simpson, Džeri Rajs, Terel Ovens. To je jedna od onih magija koja nikada ne prestaje, jer uvek postoji nada i želja da se Fortinajnersi ponovo uhvate u koštac sa dokazanim divovima. Posebno danas kada se dižu mnogi uspavani velikani poput Rejdersa, Kaubojsa, Dolfinsa. Zato je pobeda nad Kanzas Sitijem mali korak za San Francisko, ali potencijalno veliki za NFL.